Nakon 108 dana sukoba, u kojem je Iran bio direktno pogođen, a ceo svet trpeo sekundarne posledice, sa neba iznad Bliskog Istoka nestali su rakete i avioni koji bacaju bombe jedni na druge. Donald Trump i iranska strana su potpisali Memorandum o razumevanju koji zaustavlja sva neprijateljstva, oslobađa protok nafte Ormuskim moreuzom i daje najmanje 60 dana obema stranama da pregovaraju o dugoročnom mirovnom sporazumu. Plan u 14 tačaka je dosta široko napisan i sadrži spisak lepih želja koje će se sve ispuniti nakon potpisivanja samog mirovnog sporazuma. Sa druge strane, jedna želja se ispunjava odmah. Iran oslobađa Ormuski moreuz blokade, američka mornarica se povlači i derivati će ponovo slobodno teći ka svetskim tržištima.
Šta se u stvari desilo? Pre skoro četiri meseca, SAD su ušle u sukob za koji se pokazalo da fundamentalno ne razumeju. Nisu razumele protivnika, potcenile su ga, ali još bitnije nisu razumele zašto ulaze u sukob. Na početku smo pomislili da je ideja slom režima koji vlada nekadašnjom Persijom od 1979. godine, nakon čega je vaskrsao višestruko puta uništen nuklearni program. Sa druge strane, suočen sa mnogostruko nadmoćnijim neprijateljem, Iran je primenio taktikama asimetričnog ratovanja i iskoristio svoje snage da udari tamo gde boli svakog američkog, ali i građanina sveta.
Bol koju smo osetili po novčanicima je direktna posledica neočekivane sposobnosti Iranaca da blokiraju moreuz i spreče prolaz oko 20 miliona barela dnevno. Taktika Irana se oslanjala i na strah morskih prevoznika i osiguravajućih kuća od gubitaka brodova, ljudstva i ekološke katastrofe ukoliko bi došlo do napada ili eksloplozije neke od hiljada podvodnih mina koje je Iran postavio po moreuzu. Njihova saradnja je bila toliko efikasna da je cena goriva otišla u nebesa, a popularnost američkog predsednika među sopstvenim biračkim telom došla na najniži nivo u poslednjih nekoliko decenija.
Opširnije
Vance odložio odlazak u Švajcarsku, rok za pregovore počinje da teče
Potpredsednik SAD JD Vance neće otputovati u Švajcarsku na direktne pregovore sa Iranom, pošto planovi za pregovore o nuklearnom programu još nisu usaglašeni zbog logističkih izazova.
19.06.2026
Trump pregazio sopstvene uslove kako bi opravdao mirovni sporazum sa Iranom
Donald Trump je podržao privremeni sporazum sa Iranom i otvorio vrata pregovorima, odustajući od više stavova koje je godinama isticao kao ključne za američku politiku prema Teheranu.
18.06.2026
Dogovor Kine i SAD spasao svet od najveće naftne krize
Očekivanje da će SAD i Iran u petak i fizički potpisati sporazum o otvaranju Ormuskog moreuza i početku pregovora da u roku od 60 postignu konačni mirovni sporazum, ne samo da je oborio svetske cene nafte, već je geostratezima dao nadu da će svet ipak izbeći najveću ikad naftnu krizu koja bi, prema pojedinim procenama, dovela do raspada globalnog ekonomskog sistema.
18.06.2026
SAD i saveznici podeljeni oko otvaranja Ormuskog moreuza
Predsednik SAD Donald Trump uporno ponavlja da će Ormuski moreuz ponovo biti otvoren do petka. Evropski lideri, međutim, ne dele njegov optimizam.
16.06.2026
Amerika je vojno nadjačala Iran, ali bez spremnosti da ide do kraja u ovom sukobu, efektivno je izgubila rat. Pomalo je ironično da je jedan od prvih poteza Trumpove administracije bila da preimenuje Ministarstvo odbrane u Ministarstvo rata i odmah izgubilo prvi rat u kojem su bili uključeni.
Bloomberg
Gubeći rat prvenstveno na domaćem frontu koji će dovesti do veoma izvesne političke katastrofe na međuizborima u novembru ove godine, Trump je bio primoran da pronađe izlaz. Ovaj Memorandum o razumevanju je upravo pokušaj izlaza. U njemu Trump pristaje na ustupke Iranu samo kako bi Iran vratio Bliski Istok na stanje od pre početka rata februara ove godine. Zarad uklanjanja svoje blokade, Iranu su uklonjene sve sankcije na izvoz nafte i derivata uz obećanje da će biti uklonjene sve, baš sve, sankcije i obezbeđeno 300 milijardi dolara za obnovu nakon postizanja sporazuma za dva meseca. Sa druge strane, Iran se odriče nuklearnog oružja, ali ne i civilnog nuklearnog programa.
Najveći gubitnik ovog sporazuma? Zasigurno Izrael. Iako premijer Benjamin Netanyahu nije davao zvanične izjave, njegovi trbuhozborci sa desne strane političkog spektra već nekoliko dana bacaju drvlje i kamenje na Trumpa. Memorandum obavezuje obe strane na primirje, ali eksplicitno spominjanja primirja u Libanu indikretno obavezuje i Izrael. Nezadovoljstvo Izraelom u dosadašnjem sukobu se jasno moglo videti u izjavama Trumpa i JD Vancea gde je prvi nazvao Izrael "veoma malim partnerom", dok je Vance naglasio da Izrael mora da razume da ne može da "ubije sve svoje probleme" (engl. "Can't kill your problems"), već mora da nauči da pregovara.
Iako svesni da bez pomoći SAD ne mogu da vode regionalnu i spoljnu politiku na koju su navikli, Izrael je od prvog dana rata imao strateški cilj koji se dosta razlikovao od američkog. Njihov prioritet je slabljenje Irana, uništenje njihove sposobnosti da predstavljaju pretnju Izraelu direktno ili preko svojih satelita u regionu. Iako Amerika štiti Izrael, pogotovo od Hamasa i Hezbolaha, njen strateški interes je da napravi dogovor sa Iranom, omogući slobodan protok derivata i da se skloni sa Bliskog Istoka. Nekad se stvarao utisak kao da američko rukovodstvo to nije razumelo, pa su u poslednjih nekoliko dana žestoko kritikovali Izrael kao razočarani u svog partnera.
Šta nas očekuje u narednih 60 dana? Bitno je ne zaboraviti da Memorandum nije mirovni sporazum već prekid vatre i okvir za pregovore. Većina najtežih pitanja ostavljena je za kasnije, što nije slučajnost već politička nužnost. Dokument je namerno pisan široko i neodređeno kako bi ga obe strane mogle predstaviti kao pobedu sopstvenoj javnosti, dok će se pravi pregovori voditi iza zatvorenih vrata.
Ključno pitanje biće nuklearni program. Iran se ponovo obavezuje da neće razvijati nuklearno oružje, ali memorandum ne zahteva potpuno ukidanje civilnog nuklearnog programa niti precizira sudbinu postojećih zaliha obogaćenog uranijuma. Upravo će to biti centralna tema pregovora. Za Vašington je politički neophodno da pokaže da je rat rezultovao trajnim ograničenjima iranskih kapaciteta, dok će Teheran insistirati na pravu na civilni nuklearni program pod međunarodnim nadzorom.
Drugo veliko pitanje jesu sankcije. Memorandum predviđa njihovo postepeno ukidanje, oslobađanje zamrznutih sredstava i međunarodni plan obnove Irana vredan najmanje 300 milijardi dolara, ali je gotovo sve uslovljeno postizanjem konačnog sporazuma. Drugim rečima, Iran je dobio obećanje ekonomskog preporoda, ali ne i garanciju da će ga zaista dobiti. Sa druge strane, Amerika je dobila otvaranje Ormuskog moreuza, ali bez garancije da će Iran pristati na sve zahteve u vezi sa nuklearnim programom. Obe strane su kupile vreme, ali nijedna nije rešila suštinski problem.
Zbog toga će naredna dva meseca biti mnogo važnija od prethodna četiri. Rat je pokazao granice američke vojne moći, ali i granice iranske strategije ekonomskog pritiska. Sada počinje mnogo teži deo – dokazivanje da li dve države koje su gotovo pola veka gradile identitet kroz međusobno neprijateljstvo mogu da pronađu održiv model koegzistencije. Ako pregovori uspeju, Memorandum će ostati upamćen kao početak novog poretka na Bliskom istoku. Ako propadnu, ovih 60 dana biće samo kratka pauza između dva rata.
Komentar ne odražava nužno mišljenje uredništva Bloomberg Adrije i njenih vlasnika.