Država Srbija je u budžetu za 2026. godinu za subvencije predvidela ukupno 214,46 milijardi dinara, odnosno oko 1,8 milijardi evra, pri čemu gotovo polovina tog iznosa ide na agrar. Samo za subvencije u poljoprivredi planirano je 116,5 milijardi dinara (oko 995,7 miliona evra), dok je za subvencije privredi izdvojeno još 27,8 milijardi dinara, odnosno približno 237,7 miliona evra.
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede do kojih je došla Bloomberg Adria, devet od deset pravnih lica sa najvećim prijavljenim površinama u Srbiji koristi poljoprivredne podsticaje, a među njima su i kompanije u vlasništvu biznismena Miroslava Miškovića, Petra Matijevića i Aleksandra Kostića. Po svemu sudeći, najveći privatni zemljoposednici u Srbiji pojavljuju se kao korisnici državne pomoći.
Opširnije
Od Billa Gatesa do Miroslava Miškovića: ko u Srbiji kontroliše najvredniji resurs - zemlju
Poljoprivredno zemljište u SAD postaje "nova zlatna poluga", a šta je sa srpskim zemljoposednicima?
28.01.2026
Mišković i Matijević imaju najviše kompanija – ukupno 155
Šta je pokazao godišnji izveštaj o poslovanju ekonomskih celina u Srbiji koji je objavila Agencija za privredne registre
10.12.2025
MK Grupa kupila BIGZ
Antologijsko delo srpske moderne arhitekture, nekadašnji dom BIGZ-a, ulazi u novu eru pod vlasništvom MK Grupe.
09.10.2025
Kostić kupio Hipotekarnu banku u Crnoj Gori
Proces je započet u decembru 2024. godine, kada je AikGroup potpisao ugovor o kupovini 7.620.620 akcija ove crnogorske banke
16.06.2025
U Srbiji deset kompanija sa najvećim prijavljenim površinama ima ukupno oko 64.700 hektara. U Ministarstvu poljoprivrede su za Bloomberg Adriju naveli da je od tih deset kompanija u 2025. godini devet koristilo subvencije.
Ko kontroliše najviše zemlje
Na vrhu liste kompanija koje imaju najviše zemlje nalazi se Al Dahra Srbija sa 14.583 hektara. Sledi JP "Vojvodinašume" sa 13.390 hektara, ali njega bi trebalo izuzeti sa ovog spiska jer se radi o javnom preduzeću, a i pretežno raspolaže šumskim, a ne obradivim zemljištem. Na trećem mestu je PIK-Bečej, kompanija iz sistema MK Holdinga, u vlasništvu Kostića, sa 8.509 hektara.
Slede kompanije Stari Tamiš, Sveti Nikola, Almex, Mitrosrem, kao i više firmi povezanih sa Delta agrarom, u vlasništvu Miškovića, i Matijević agrarom, koji vodi istoimena kompanija Petra Matijevića, sa prijavljenim površinama od oko 7.400 do 3.600 hektara.
Ipak, ova lista napravljena je prema informacijama iz Registra poljoprivrednih gazdinstava (RPG), kojim upravlja Ministarstvo poljoprivrede, a upis u RPG nije obavezan. "Pravna lica prijavljuju samo one površine na kojima aktivno obavljaju poljoprivrednu proizvodnju, dok zemljište koje poseduju, ali ne koriste ili koriste na drugačiji način, ne mora biti obuhvaćeno", objasnili su u ministarstvu.
To je razlog zašto prvih deset kompanija sa liste RPG ne odražavaju stvarnu koncentraciju vlasništva nad zemljištem u Srbiji, prema kojoj Petar Matijević, vlasnik grupacije Matijević, danas ima najveće poljoprivredne površine u Srbiji – veće od 30.000 hektara. Tome treba dodati i oko 1.500 do 2.000 hektara u Hrvatskoj. Slede ga Kostićeva MK Agriculture, koja ima oko 10.500 hektara koje obrađuju, kao i Miškovićeva Delta agrar sa oko 10.000 hektara zemlje.
Ko koristi podsticaje i za šta
Među najvećim korisnicima podsticaja u 2025. u grupi sa liste RPG, a prema podacima Ministarstva poljoprivrede, izdvajaju se četiri kompanije. To su Stari Tamiš iz Pančeva, koji koristi subvencije za stočarstvo, genetiku, osiguranje i biljnu proizvodnju.
Drugi po redu je Kostićev PIK-Bečej, korisnik podsticaja za biljnu i stočarsku proizvodnju, genetiku i osiguranje. Subvencije dobija i Al Dahra Srbija, i to za biljnu i organsku proizvodnju, sertifikovano seme, genetiku i osiguranje, kao i firma Sveti Nikola, pretežno kroz podsticaje za stočarstvo, uključujući tov i genetiku.
Prema navodima resornog ministarstva, većina velikih sistema redovno koristi direktne podsticaje po hektaru, ali i specijalizovane mere, posebno u oblasti stočarstva i osiguranja proizvodnje.
Ograničenja koja važe i za velike
Iako se često stvara utisak da veliki sistemi imaju neograničen pristup budžetskom novcu, Ministarstvo poljoprivrede ističe da i za njih važe striktna ograničenja. Tako su osnovni biljni podsticaji ograničeni na 100 hektara, broj subvencionisanih kvalitetnih priplodnih mlečnih krava na 300 grla, tov svinja na 6.000 grla, dok je maksimalan iznos podsticaja za osiguranje useva i životinja 2,5 miliona dinara godišnje.
Dodatno, pravnim licima koja u toku jedne godine pređu 10 miliona dinara direktnih davanja obračunava se porez od 10 odsto, dok se za iznose iznad 20 miliona dinara primenjuje stopa od 20 odsto, koja se vraća u budžet Srbije.
Subvencije rastu, korisnici se šire
Ukupna sredstva za subvencije privatnim preduzećima u 2025. godini, među kojima su i kompanije iz oblasti agrara, iznosila su 23,95 milijardi dinara, odnosno oko 204,7 miliona evra, pokazuju podaci Ministarstva privrede o izvršenju budžeta za 2025. godinu.
Tako su u prošloj godini subvencije, pod okriljem Ministarstva privrede, dobijale i brojne agroindustrijske kompanije, među kojima su kompanija Dijamant, koja je nedavno postala deo MK grupe koja ga je kupila, zatim Sunal, takođe pod okriljem MK, a tu su se našli i Perutnina-Ptuj, Neoplanta, Bimal Sunce, Jaffa i Nektar.
Sličan iznos za subvencije u okviru Ministarstva privrede predviđen je i budžetom za 2026. godinu, oko 200 miliona evra. Među kompanijama koje su predviđene subvencijama ponovo se nalazi Sunal, kao i dve firme povezane sa Miroslavom Miškovićem - Mioni, koja proizvodi flaširanu vodu, i Fabrika ulja Dunavka.
Fokus na male, ali novac ide i velikima
Ministarstvo poljoprivrede naglašava da je strateški fokus podsticaja usmeren ka malim i srednjim gazdinstvima, ali da velika pravna lica takođe imaju pravo na direktna plaćanja, naročito kada je reč o obimu proizvodnje i stabilnosti snabdevanja. Kada su u pitanju veće investicije, veliki sistemi se, kako navode, uglavnom oslanjaju na IPARD fondove i programe Svetske banke, a ne isključivo na nacionalni budžet.
Ipak, dostupni podaci jasno pokazuju da se među najvećim zemljoposednicima u Srbiji retko nalazi onaj koji istovremeno nije i korisnik makar dela državnih agrarnih podsticaja.