Hapšenje Nikolasa Madura i potpuna blokada izvoza venecuelanske nafte pokrenuli su snažan tržišni optimizam oko potencijalnog povratka američkih naftnih kompanija u zemlju sa najvećim potvrđenim rezervama nafte na svetu. Međutim, postavlja se ključno pitanje - da li je tržište reagovalo racionalno ili je reč o preuranjenom očekivanju rasta?
Venecuela raspolaže sa oko 300 milijardi barela potvrđenih rezervi, što je čini najbogatijom zemljom na svetu po tom kriterijumu. Ipak, osnovni problem nikada nije bila količina nafte, već njen težak kvalitet, zapuštena infrastruktura i nedostatak kapitala, tehnologije i političke stabilnosti.
Ko je reagovao na tržištu i zašto?
Tržišni fokus se trenutno nije zadržao samo na jednoj kompaniji, već se prelio na sve američke energetske gigante koji bi mogli imati ključnu ulogu u budućem restrukturiranju venecuelanskog naftnog sektora.
Opširnije
Šta SAD žele od Venecuele
Ako još uvek negde postoji naivna duša koja ne veruje da se događa veliko globalno vojno, geopolitičko i ekonomsko preuređenje odnosa, otmica predsednika Venecuele Nicolása Madura u specijalnoj vojnoj operaciji SAD bi trebalo da ga razuveri.
05.01.2026
Udarac za Kinu zbog gubitka venecuelanske nafte ublažen zalihama na moru
Velika količina sankcionisane sirove nafte uskladištene na moru ublažiće pritisak na kineske kupce - gotovo 82 miliona barela nalazi se na tankerima u vodama kod Kine i Malezije
05.01.2026
Zašto je Trump uklonio Madura iz Venecuele: nafta, droga i američki interesi
Trump i najviši zvaničnici administracije kažu da je njihov glavni cilj zaustavljanje toka ilegalnih narkotika u SAD
04.01.2026
Trump očekuje da američki proizvođači nafte ulože milijarde u Venecuelu
Trump je istakao da će SAD poslati svoje najveće naftne kompanije da uđu u zemlju, ulože milijarde dolara i poprave teško oštećenu infrastrukturu u Venecueli
04.01.2026
U centru pažnje nalazi se Chevron, jedina velika američka kompanija koja trenutno posluje u Venecueli i izvozi tešku naftu ka rafinerijama na američkom Zalivu. Chevron je kompanija koja je u ovom momentu operativno najspremniji da profitira u slučaju otvaranja sektora, s obzirom na to da već poseduje infrastrukturu i višegodišnje iskustvo u zemlji.
Pored Chevrona, tržište sve više posmatra i potencijalni povratak kompanija ConocoPhillips i Exxon Mobil, koje su napustile Venecuelu nakon nacionalizacija pre gotovo dve decenije. ConocoPhillips pritom ima dodatni motiv, koji predstavljaju potraživanja veća od 10 milijardi dolara, dok Exxon zadržava strateški interes, ali sa manjom izloženošću.
Zajedničko gledište ovih kompanija jeste činjenica da nisu zabrinute zbog ulaganja u tešku naftu, koja je i dalje ključna za američki rafinerijski sistem, kao i da imaju znatno manji fokus na agresivnu dekarbonizaciju u poređenju sa evropskim konkurentima. Iako ovakav pristup na prvi pogled deluje optimistično, u ovom trenutku on može biti previše ambiciozan, s obzirom na to da je venecuelanska nafta izuzetno zahtevna za eksploataciju. Razlozi leže u njenoj visokoj gustini i viskoznosti, zbog čega je neophodno mešanje sa lakšom naftom ili razređivačima, zatim u visokom sadržaju metala i sumpora, kao i u tehnološki složenoj preradi koja zahteva procese poput koksovanja - procesa u kojem se izuzetno teška nafta razlaže na lakše derivate primenom visokih temperatura.
Zašto je tržište toliko optimistično?
Tržišni optimizam podstaknut je izjavama predsednika Donald Trump, koji je istakao da su velike američke naftne kompanije spremne da ulože milijarde dolara kako bi obnovile razorenu infrastrukturu i ponovo pokrenule proizvodnju.
Dodatni signal euforije dolazi i iz privatnog kapitala: bivši visoki rukovodilac Chevrona Ali Moshiri pokušava da prikupi dve milijarde dolara za ulaganja u venecuelanske projekte, uz tvrdnju da je interesovanje investitora "u roku od 24 sata skočilo sa nule na gotovo 99 odsto.
Takva dinamika sugeriše da tržište već sada projektuje scenario u kojem se Venecuela relativno brzo vraća kao relevantan globalni izvoznik.
Gde nastaje problem?
S jedne strane postoji spremnost američkih kompanija da se ponovo pozicioniraju na venecuelanskom naftnom tržištu i potencijalno obezbede pristup značajnom delu globalnih rezervi. S druge strane, operativna realnost na terenu ukazuje na ozbiljna ograničenja. Državna kompanija PDVSA već je počela da smanjuje proizvodnju, s obzirom na to da su skladišni kapaciteti popunjeni, da nedostaje razblaživača neophodnih za transport teške nafte, dok je izvoz praktično zaustavljen usled američkih restrikcija.
Pored problema sa skladištenjem, analitičari upozoravaju da će za stvarni oporavak industrije biti neophodne desetine milijardi dolara ulaganja i najmanje jedna decenija kontinuiranog rada, čak i u scenariju političke stabilizacije. Infrastruktura je u izrazito lošem stanju, dok politička neizvesnost ostaje ključni rizik koji kompanije teško mogu ignorisati.
Drugim rečima, trenutni talas optimizma delimično je potisnuo u drugi plan duboke operativne probleme venecuelanskog naftnog sektora. Njihovo rešavanje zahtevaće vreme i kapital pre nego što se rizici mogu značajnije smanjiti.
Šta to znači za kompanije i da li je tržište previše pozitivno reagovalo?
Za američke naftne kompanije, Venecuela predstavlja dugoročnu opciju rasta, a ne brza prilika za ostvarivanje profita. Trenutni rast optimizma više odražava promenu narativa nego promenu fundamentalnih stavki koje su jako bitne u ovom momentu.
U tom kontekstu, postoji rizik da je tržište prerano uračunalo pozitivan scenario, zanemarujući dužinu potrebnog investicionog ciklusa, političku neizvesnost i visoke troškove revitalizacije proizvodnje. Čak i u slučaju postepenog ublažavanja restrikcija, povratak Venecuele kao relevantnog izvoznika bio bi proces koji se meri godinama, a ne kvartalima, što ograničava kratkoročni efekat na profitabilnost i vrednovanje američkih naftnih kompanija.
Širi uticaj na naftno tržište
Iako bi povratak venecuelanske nafte dugoročno mogao postati faktor koji povećava globalnu ponudu i ublažava pritiske na cene, u kratkom roku uticaj na globalno tržište nafte ostaje ograničen. Strukturni problemi i operativna ograničenja ukazuju na to da se stvarne promene ne mogu očekivati bez godina ulaganja i stabilizacije. U širem kontekstu naftnog tržišta, projekcije za ovu godinu ostaju nepromenjene. Tržište se i dalje suočava sa obilnom globalnom ponudom, stabilnim ali umerenim rastom tražnje i ograničenim prostorom za trajniji rast cena.
Za investitore, ključna poruka je jasna: priča o Venecueli je strateški važna, ali razlika između tržišnog entuzijazma i realnog tempa oporavka ostaje velika i upravo u tom rasponu leži glavni investicioni rizik.