text size
Širom sveta, nosioci političke vlasti pokušavaju da ožive ili pak stimulišu rast proizvodnje u sopstvenim državama. Ovo važi za SAD, sa masivnim planovima subvencionisanja privrede sadržanim u principima "bajdenomike", koliko i za Kinu, čiji se troškovi rada neprestano povišavaju, ali pritom njen udeo u svetskoj proizvodnji ne opada, već raste. Razlog za ove politike je različit koliko su različiti politički i ekonomski sistemi koji ih razrađuju i primenjuju. Van pojasa razvijenih zemalja, čiji građani uživaju visok standard života, zemlje u razvoju vide ulaganja u proizvodnju kao način da ubrzaju svoj ekonomski rast i postepeno sustignu države članice OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj).