Nuklearna energija je dugo bila u opadanju: njen udeo u svetskoj proizvodnji električne energije pao je sa 18 odsto sredinom devedesetih godina prošlog veka na današnjih devet odsto. Sada se, međutim, pojavljuju znaci preporoda. Dok Kina, Indija i Rusija nikada nisu prestale da šire svoje nuklearne kapacitete, mnoge zapadne zemlje krenule su suprotnim putem zbog visokih troškova izgradnje i obilja jeftinijih alternativa.
U poslednje vreme, zabrinutost zbog globalnog zagrevanja, u kombinaciji sa rastućim energetskim potrebama velikih data centara, ponovo je probudila interesovanje za energiju oslobođenu cepanjem atoma. Najvažnije je to što se pojavljuju novi modeli finansiranja ogromnih početnih troškova izgradnje reaktora. Tehnološki giganti poput Meta Platforms Inc. i Amazon.com Inc. sklapaju dugoročne ugovore o otkupu energije sa nuklearnim proizvođačima, dok su multilateralne finansijske institucije počele da popuštaju, pa je i Svetska banka ukinula zabranu podrške nuklearnim projektima.
Sve više država se vraća nuklearnoj energiji
Neke države se obavezuju da izgrade nove, velike nuklearne elektrane. Još više njih ulaže u produženje veka postojećih postrojenja. U mnogim razvijenim zemljama reaktori se približavaju kraju svog originalnog projektovanog veka trajanja od 40 godina. Oni se mogu obnoviti i produžiti im se radni vek, ali to zahteva velika ulaganja.
Opširnije

Srbija započela put ka nuklearnoj elektrani - šta je donela studija
Za realizaciju prve dve faze projekta biće potrebno do sedam godina i oko 30 miliona evra.
28.07.2025

Uranijum kao nova energetska valuta
Razvoj veštačke inteligencije povećava potrebe za energijom, a rešenje bi mogao da bude uranijum, nuklearno gorivo koje bi moglo da zadovolji rastuću tražnju.
17.07.2025

Zaboravljeni energetski adut ponovo mami ulagače
Investitori se okreću starim izvorima energije kako bi ispratili rast digitalne potrošnje.
12.07.2025

Uranijum - gorivo budućnosti, razlog za rat i unosna investicija
"Trump vraća nuklearnu energiju u fokus američke energetske politike", kaže analitičar Bloomberg Adrije Matej Vujanić.
18.06.2025
Pojedine države investiraju i u tzv. male modularne reaktore (SMR). Ideja je da se standardizovani delovi proizvode u fabrikama, a zatim šalju na lokaciju za sklapanje, što bi smanjilo troškove. Ipak, komercijalna primena SMR-a kasni, a njihovo uvođenje očekuje se tek za nekoliko godina.
Pozicija nuklearne energije kao rešenja za klimatske promene dodatno je ojačala 2022. godine, kada su poslanici Evropske unije glasali da se nuklearni projekti mogu označavati kao "zelene investicije". Međutim, za ostvarenje tih ambicija potrebno je oko 241 milijardu evra (283 milijarde dolara), a finansiranje ostaje veliki izazov.
Američki predsednik Donald Trump nudi finansijske podsticaje i pokušava da pojednostavi regulative, ali uspeh nuklearne ekspanzije zavisi od mnogo faktora. Jedan od problema je i odredba u Trumpovom zakonu koja zabranjuje poreske olakšice projektima u kojima učestvuju "strani subjekti od značaja", što stvara neizvesnost za investitore.
Bloomberg Mercury
Ko preduzima konkretne korake
Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska prednjače među velikim zemljama. Nuklearna energija trenutno čini oko 15 odsto proizvodnje električne energije u Velikoj Britaniji, a cilj je da do 2050. godine taj udeo poraste na 25 odsto, između ostalog i gradnjom do osam velikih reaktora.
Francuska već proizvodi oko 70 odsto struje iz nuklearnih izvora, a planira izgradnju šest novih reaktora i produženje veka postojećih.
U Rusiji, Rosatom gradi četiri reaktora u zemlji i još 19 u inostranstvu, čime je najveći svetski izvoznik nuklearne tehnologije. Mađarska gradi dva nova reaktora sa Rosatomom, a Češka je odabrala Korea Hydro & Nuclear Power Co. za izgradnju dva reaktora.
Poljska je angažovala Westinghouse Electric Corp. za svoju prvu elektranu, finansiranje još nije obezbeđeno, a Nemačka je zatvorila svoj poslednji reaktor u aprilu 2023, ali ostaje značajan igrač na tržištu nuklearnog goriva. U Americi je 2024. završen prvi novi reaktor u tri decenije, ali novih velikih projekata nema. Fokus investitora je na SMR tehnologiji i ponovnom pokretanju prerano zatvorenih postrojenja.
Japan, nekada jedan od najvećih svetskih proizvođača nuklearne energije, i dalje se oporavlja od katastrofe u Fukušimi 2011. godine. Plan je da nuklearna energija do 2040. godine čini 20 odsto proizvodnje struje, uz razmatranje gradnje novih reaktora.
Kina ubrzano širi nuklearni sektor i trenutno gradi 29 reaktora, prema podacima IAEA, i na putu je da u narednoj deceniji prestigne SAD kao vodeći svetski proizvođač nuklearne energije.
Indija gradi šest reaktora, a Ujedinjeni Arapski Emirati su u martu 2024. pustili u rad četvrti novi reaktor. Južna Koreja, koja je izgradila postrojenje u UAE, planira najmanje tri nova reaktora u zemlji i dodatnu prodaju u inostranstvu. Nove elektrane grade i Bangladeš, Egipat, Iran, Pakistan i Turska.
Uloga Silicijumske doline
Američki tehnološki milijarderi poput Sama Altmana, Billa Gatesa i Marka Zuckerberga već godinama ulažu sopstveni kapital u startape koji razvijaju nove nuklearne tehnologije. Sada se i njihove korporacije aktivno uključuju u potrazi za energijom koja će pokretati novu generaciju AI data centara.
Amazon Web Services je u junu sklopio ugovor o kupovini 1.920 MW energije iz nuklearne elektrane Susquehanna u Pensilvaniji do 2042, kao deo AI investicije od 20 milijardi dolara u toj saveznoj državi. Meta je istog meseca potpisala 20-godišnji ugovor za 1.121 MW iz postrojenja Constellation Energy Corp. u Ilinoisu, čime je spasla elektranu od zatvaranja zbog konkurencije jeftinom gasu.
Google je u maju potpisao strateški sporazum sa Elementl Power o razvoju tri nuklearna postrojenja u SAD, svako kapaciteta najmanje 600 MW. Microsoft je u septembru 2024. postigao dogovor sa Constellationom o ponovnom pokretanju zatvorenog reaktora Three Mile Island u Pensilvaniji, zatvorenog 2019. zbog nemogućnosti konkurisanja gasu; rad bi trebalo da počne 2028. i da traje 20 godina.
Argumenti protiv nuklearne energije

Protivnici ističu da je Fukušima samo poslednja u nizu katastrofa koje pokazuju nepouzdanost nuklearne energije. Pre toga su se dogodili incidenti u Three Mile Island (SAD, 1979) i Černobilju (SSSR, 1986). Dugoročni problem je i nuklearni otpad, koji ostaje opasan hiljadama godina.
Izazov su i česti prekoračeni troškovi i kašnjenja. Izgradnja velikih elektrana traje i do deceniju, što je presporo za zemlje koje žele da prepolove emisije gasova staklene bašte do 2030. godine. Kritičari tvrde da se čistije i sigurnije alternative (solarna, vetro i geotermalna energija uz skladištenje u baterijama) mogu brže primeniti.
Argumenti za nuklearnu energiju
Zagovornici naglašavaju da su nesreće retke, dok fosilna goriva svake godine uzrokuju mnogo više smrti kroz nesreće i zagađenje. Studije javnog zdravlja pokazuju da u Fukušimi nije bilo štetnih zdravstvenih posledica od radijacije.
Takođe tvrde da će novi mali i napredni reaktori biti još sigurniji, te da nuklearna i obnovljiva energija treba da funkcionišu zajedno kako bi se sprečile najgore posledice klimatskih promena. Niskougljenični izvori su 2024. činili oko dve petine svetske proizvodnje električne energije, a očekuje se da će taj udeo porasti na 50 odsto do 2026. godine, zahvaljujući rastu obnovljivih izvora i opstanku nuklearne energije na mreži.
Trenutno nema komentara za vest. Ostavite prvi komentar...