Prosečne plate u javnom sektoru u Srbiji u 2025. povratile su prednost u odnosu na one u privatnim firmama, sugerišući da oblast javnog rada nije spremna da prepusti primat privatnicima.
Nakon decembarskog obrta u kojem je privatni sektor pretekao javni po visini prosečnih zarada, podaci za prva dva meseca ove godine jasno pokazuju da javni domen brzo vraća izgubljene pozicije.
Tako je poslednjeg meseca 2024. neto plata u javnom sektoru u proseku iznosila oko 103.400 dinara, dok je van njega taj prosek bio približno 110.300 dinara. Razlog za ovu razliku od skoro sedam odsto mogao bi se naći u činjenici da kraj godine po pravilu donosi isplatu godišnjih bonusa zaposlenima, te se pretpostavlja da su na tom polju vodeće privatne kompanije u boljoj poziciji da nagrade svoje radnike.
Opširnije

Srpske plate nastavile da padaju posle decembarskog rekorda
Prosečna neto plata u februaru je iznosila 103.519 dinara, što je pad u odnosu na decembarskih 108.000.
25.04.2025

Privredna aktivnost u padu od početka godine
Godina je loše počela za srpski državni budžet. U prva dva meseca ostvareni rezultat je negativan, dok privredni zamah u zemlji gubi snagu.
16.04.2025

Da li je smanjenje plata prosvetnim radnicima po zakonu
Ministarstvo prosvete naložilo je umanjenje plata nastavnicima koji su u štrajku, predstavnici sindikata tvrde da takva odluka nema zakonski osnov.
25.02.2025

Plate u srpskom IT-ju sustižu zapadne i teraju sektor na reset
Srpski IT stručnjaci već godinama u proseku primaju najveće plate u zemlji, približavajući se cenama rada na Zapadu.
07.02.2025
Evidencija Republičkog zavoda za statisku (RZS) koje seže do početka 2003. godine pokazuje da se dosad samo u šest slučajeva desilo da je prosečna neto plata u javnom sektoru bila niža od one u privatnom. Od tih šest slučajeva, njih pet desilo se u mesecu decembru.
Decembar inače važi kao mesec u kom se iz gorenavedenog razloga popravlja i ukupan rezultat, to jest opšti republički prosek zarada. Tako je poslednjeg meseca prošle godine prosečna neto plata u zemlji postigla istorijski rekord od oko 108.300 dinara, nakon čega je evidentiran njen pad u prva dva meseca tekuće godine (u januaru je iznosila približno 107.500 dinara, a u februaru 103.500 dinara).
U decembru je prosek u javnom sektoru jedva je premašio prosek u državi. Prvi je iznosio 100.971 dinar, a drugi 100.738 dinara.
Lokalni administrativni poslovi najslabije plaćeni
Prema poslednjim podacima RZS za februar, najnižu prosečnu zaradu u okviru javnih delatnosti beležili su zaposleni u administrativnim odeljenjima lokalnih samouprava (90.932 dinara), koji tradicionalno zauzimaju poslednje mesto na ovoj lestvici.
Sa druge strane, oni koji rade u oblasti državne administracije (123.637 dinara) bili su prvi po visini primanja tog meseca u okviru javnih delatnosti, dok su mesec pre tu poziciju držali radnici javnih državnih preduzeća. Ove dve kategorije neretko se smenjuju na vodećoj poziciji.
Treba reći i da su, u poređenju s januarom, u februaru evidentirane niže prosečne vrednosti u svim granama javnog sektora, uključujući sektor obrazovanja i kulture. Sa januarskih oko 102.700 dinara, prosečna neto plata zaposlenima u tom domenu pala je na otprilike 98.600 dinara u februaru, mesecu koji su obeležili štrajkovi prosvetnih radnika, zbog čega značajan deo njih nije primio platu ili im je ona umanjena.
Razlika u platama se s godinama tanji
Generalno govoreći, razlika u prosečnim zaradama između javnog i privatnog sektora je znatno smanjena u poređenju sa situacijom s početka veka, napominju poznavaoci prilika. "U poslednjih nekoliko kvartala ona je iznosila oko pet do osam odsto. Ta razlika bila je veoma visoka 2003. i 2004. godine. Za oko 50-60 odsto su u proseku bile veće zarade u javnom sektoru u odnosu na privatni. Ta razlika je dodatno veća ukoliko se posmatraju javna preduzeća u odnosu na privatni sektor, jer kada posmatramo javni sektor, zarade su dosta veće u javnim preduzećima u odnosu na opšti sektor države", rekla je ranije ove godine docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu Aleksandra Anić.

Ona je tada ukazala na realnu mogućnost da u narednom periodu dođe do preokreta na duže staze, u kom bi zarade u privatnom sektoru u proseku beležile više vrednosti od mesečnih primanja u javnom.
Procenjuje se da su plate u većini zemalja u Evropi veće za 10 odsto u javnom sektoru nego u onom tržišnom, a Anić smatra da bi one i trebalo da budu veće u javnom sektor, s obzirom na važnost javnog sektora u društvu, kao i obrazovnu strukturu zaposlenih u javnom sektoru. "Tu rade lekari, sudije, tužioci, nastavnici, profesori, socijalni radnici. Većina zaposlenih ima visoku stručnu spremu i dosta godina provedenih u školovanju i usavršavanju."
Stručnjaci neretko ukazuju i na problematičnu činjenicu da deo nižekvalifikovane i nižeobrazovane radne snage u javnom sektoru uglavnom ima veće plate u odnosu na ista zanimanja u privatnom sektoru, a da su, na primer, lekari i inženjeri u javnom sektoru značajno manje plaćeni nego što bi bili plaćeni u privatnoj praksi.
Zategnuto tržište rada
Nadmetanje privatnog sektora sa javnim po pitanju visine plata dolazi u periodu kada se domaće tržište rada zateže usled nepovoljnih demografskih faktora, a gotovo sve grane privrede pate od manjka potrebnih kadrova.
Podsetimo, nedostatak radne snage naveo je državu da izmeni Zakon o zapošljavanju stranaca i Zakon o strancima, kako bi olakšala priliv inostranih radnika, koji posao nalaze čak i u mikropreduzećima u Srbiji. Radna snaga pretežno se uvozi iz Azije i angažuje za teže fizičke ili zanatske poslove. Nova regulativa, koja je počela da se primenjuje od februara 2024, kao jednu od novina donela je uvođenje jedinstvenih dozvola za privremeni boravak i rad stranih državljana.
Ilustracija: Depositphotos
Prethodno je pokrenuta i inicijativa Otvoreni Balkan, koja je kao jedan od ciljeva postavila stvaranje jedinstvenog tržišta rada Srbije, Severne Makedonije i Albanije, a koje je formirano u martu prošle godine.
Međutim, prošle godine je izdato svega 174 odobrenja za slobodan pristup tržištu rada na osnovu Otvorenog Balkana, dok se ukupan broj izdatih dozvola za rad stranim državljanima godinama unazad merio u desetinama hiljada. Za prošlu godinu predviđalo se da će ukupno biti izdato preko 70.000 dozvola koje omogućavaju rad stranaca u Srbiji, a medijski izveštaji s početka 2025. potvrdili su da je do toga i došlo, to jest da je izdato skoro 80.000 dozvola.
Prema navodima iz izveštaja platforme za zapošljavanje Poslovi Infostud, najveći izazov tržišta rada lane je bio deficit zanatlija. Kako navode, najizraženija potreba osećala se za frizerima, zidarima, autolimarima, limarima, armiračima, pekarima, metalostrugarima, mesarima, kozmetičarima, vodoinstalaterima i kuvarima.
"Sva ova deficitarna zanimanja omogućavala su zarade koje su najmanje bile u rangu prosečne plate na republičkom nivou, dok su pojedini oglasi nudili čak i do 3.000 evra za određene pozicije. Ove brojke ukazuju na veliku potražnju i spremnost poslodavaca da značajno plate retke i potrebne veštine", kaže se u njihovoj objavi.
Čak i kada su jako dobro plaćena, zanatska zanimanja i dalje su stigmatizovana, pa samim tim i neprivlačna generacijama koje stupaju na tržište rada. "Vodoinstalateri, keramičari i moleri mogu zaraditi i po dve, tri, četiri hiljade evra mesečno, ali se kod nas uvrežilo mišljenje da je sramota ne završiti fakultet", kazao je profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Dragan Aleksić u ranijem razgovoru za Bloomberg Adriju.
Ne pomaže ni činjenica da među građanima u Srbiji raste zainteresovanost za sezonske poslove u inostanstvu. "Broj prijava na poslove u inostranstvu gledajući sve kategorije u vreme sezone od aprila do oktobra za 2024. gotovo je udvostručen u odnosu na 2023. godinu", rekla je nedavno Tatjana Vidaković iz Infostuda.
Sa vedrije strane, podaci Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja, koji se koriste za praćenje registrovane zaposlenosti, pokazuju kontinuirani rast broja zaposlenih u radnom odnosu u Srbiji, kao i smanjenje broja zaposlenih van radnog odnosa. "Slični su nalazi i Ankete o radnoj snazi koja potvrđuje da je došlo i do smanjenja neformalne zaposlenosti. Podaci iz ovog izvora takođe pokazuju da se najsigurniji oblik zaposlenosti - zaposlenost na neodređeno u poslednje četiri godine povećala za oko 120.000, dok se zaposlenost na određeno smanjila za oko 43.000", istakao je nedavno Aleksić.
Mada je ugovaranje rada sada u većem obimu regulisano, sam rad neretko nije regularno plaćen. "Prosečan broj uobičajenih časova rada nedeljno u Srbiji je tokom 2023. godine iznosio 42,5, dok je prosek Evropske unije iznosio nešto ispod 37", napomenuo je profesor, dodajući da to sugeriše da je u Srbiji mnogo zastupljeniji prekovremeni rad, a da istraživanja pokazuju da je on, nažalost, često neplaćen.