Nakon upravo završenih opštih izbora u Jermeniji čini se kao da će se ta zemlja dodatno okrenuti ka EU i jačanju veza sa zapadom. Da li će se i dogoditi ne znamo, međutim ta mala, plodna oaza između nemirnih voda Irana, Turske, Azarbejdžana i Gruzije, a usidrena čudovišnim i snegom prekrivenim Araratom, zasad se kreće nekim svojim iskonskim ritmom. U njemu, Ararat ili Masis, kako ga Jermeni zovu, sa svojih 5.137 metara visine i vidljiv gotovo sa svake tačke oduzima dah dok prirodi vraća vodu i snagu. Do njega mali Ararat ili Sis, visok kao dva Kopaonika (3.925 metara) kao da niko ne primećuje.
Vrh planine Ararat kada se gleda iz Jerevana | Depositphotos
U Jerevanu živi nešto više od milion stanovnika i bar tri puta toliko automobila, kako se povremeno čini. Šašava kombinacija najnovijih kineskih elektromobila i istih onih "lada" koje su kod nas odavno istrulile neisplative zbog velike potrošnje goriva. Ali ove i dalje guraju, a kad se malo pomerite iz centra, gotovo su jedina vozila na koja ćete naići. Briga ih za potrošnju kad litar goriva staje jedan evro, a gas 50 centi.
Verni saputnik na drumovima Jermenije | Nenad Basarić
Da li zbog saobraćaja, ili stava "mi smo gotovo uvek u nekom ratu" – govori devojka na ulici, ali na prelepim širokim trgovima često i po nekoliko policijskih automobila danonoćno vrte "ninu-ninu" rotacije, što tokom noći šareni atmosferu, ujedno ulivajući sigurnost. Uostalom, Jerevan je šesti grad na svetu po pitanju bezbednosti.
Pink City, ili Grad sunca, kako ga još zovu, s pravom nosi to ime pošto su monumentalne građevine naizgled večito mlade. Uzrok je tuf, vulkanski crvenkasti kamen koji prekriva fasade i čuva ih vekovima besprekorno čistim i nenarušenim. A koristi se i kao masivni i teški ukrasni čep za boce Proshyan brendija.
Nenad Basarić
Cveće, povrće i voće koje majstorski suše, pozorišna i muzejska kultura, prostrani trgovi i parkovi, široki bulevari, brojne fontane i vodoskoci, sve to stoji uz neprestano pominjanje Ararata, ali i ere Sovjetskog Saveza (1921 – 1991) od čije vladavine i do koje se naizgled sve računalo.
Nenad Basarić
Pre podne ulice su praktično puste, a lepe žene, deca i muškarci prilično uniformnog izgleda, kao da tek oko 22 časa ispune ulice. Saobraćaj je do kasnih sati izuzetno živ pa ubrzo postaje jasno zbog čega većina radnji radi do ponoći, a mnoge i non-stop. Kao da pravi život u desetak pozorišta, dvadesetak bioskopa, operi, baletu kreće tek tad. Ararat regija poznata je inače po prilično surovoj klimi. Krajem proleća već polupustinja, zimi je znalo biti i -27 C, dok su letnje temperature oko 43 stepena Celzijusa pa ljudi u poljima uglavnom živnu i rade noću. Možda se taj ritam usadio i u urbanu sredinu.
Nenad Basarić
Concours Mondial de Bruxelles 2026, koje se seli iz države u državu, i 33. izdanje ovog internacionalnog vinskog ocenjivanja održalo se u megastrukturalnom zdanju iz sovjetskog doba Karen Demirchyan Sports and Concerts Complex. Organizovane ture za sudije ovog nadmetanja cvenih, belih i penušavih vina, idealna su prilika da Jermeniju i Jerevan, makar iz vinske vizure bolje upoznamo.
Karen Demirchyan Sports and Concerts Complex | Nenad Basarić
Odmah da pojasnimo – jermenski konjak ili brandy je među tri najvažnije izvozne stavke u državi danas, dok je SSSR punih sedam decenija branio vinarima da rade vina od oko 450 autohtonih sorti, koliko ih tu ima. Jednostavno, za 25 odsto ukupne proizvodnje brendija bila je "zadužena" Jermenija pa otud brojne fabrike brendija širom zemlje.
Manastir Geghrad je pod zaštitom UNESCA | Depositphotos
Slično je bilo i u nekadašnjoj Jugoslaviji, jeftino industrijsko vino proteralo je vredne autohtone sorte pa se prokupac, tamjanika i druge, poslednjih dve ili tri decenije s mukom vraćaju dok širom zemlje niču nove vinarije. U Jermeniji je taj proces krenuo dosta kasnije, broj vinarija se tokom poslednje decenije utrostručio, a mnoge su i više nego ekskluzivne. Sad ih je 180, proizvedu oko 12 miliona litara vina od čega se trećina izveze u 39 zemalja sveta.
Ovako vas goste u Jerevanu | Nenad Basarić
Ukupno se 55 sorti koristi (32 za vino, ostalo su stone ili desertne) pri čemu su značajne samo dve: sev (crno) areni i belo voskehat. Garan, dmak, lalvari, haghtanak, kangoun, charentsi, tigrani, khndoghni, alurdeni, tek su u tragovima u vinogradima.
Oda jermenskim ženama
Kažu nam da su Jermeni krajnje miroljubiv narod. Dokaz tome su i statue na trgovima. Centralni trg u Jerevanu se zove trg Republike, ali je nekada bio Lenjinov trg. Po oslobađanju od Rusa njegova ogromna statua nije srušena već je premeštena u zadnje dvorište Nacionalne galerije. Još veća Staljinova srušena je. Ali ne iz čiste mržnje, već zbog veličine i težine koja je koštala jedan život i više od dvadeset povređenih radnika. Ostao je na kraju samo džinovski postament. A pošto je tako prazan ružno izgledao trebalo ga je nečim ispuniti. I postavljen je na njega spomenik jermenskoj ženi, čija hrabrost i odlučnost održava naciju kroz sve nedaće, od genocida do ratova oko teritorije, razornih zemljotresa i čega sve ne.
Detalj iz pećine Areni | Nenad Basarić
Predvođeni policijskom pratnjom kako bi se probili kroz gužvu a i kasnije pokraj betonskih podsećanja na ratne dane jurimo ka bitnom odredištu. Pećina Arena-1 u pokrajini Vajtos Džor, blizu granice Irana i Turske je mesto najvažnijeg otkrića (2007. godine) u sferi vinarstva, najstarije vinarije na svetu. Penjanje uz brdo do pećine ptica kako je neki nazivaju proizvodi manji umor ali sve odmah nestaje kad se nađete u uskom tunelu koji vodi do zaštićene lokacije gde se u zemlji vide razbijeni karasi (amfore ili kvevri kako ih u Gruziji zovu), posude za fermentaciju, presa za grožđe. Starost, više od 6.100 godina. Tu je nađena i ženska kožna cipela broj 37 stara 5.500 godina kao i zrno divljeg grožđa (silvestris) od pre 8 milenijuma koji se danas nalaze u muzejima. Tri ljudske lobanje govore da je ljubitelj vina iz bronzanog doba radi dobre berbe božanstvima ovde prinosio mlade žene kao žrtvu.
Nenad Basarić
Pejzaži Jermenije mogu biti surovi ali i zavodljivi. Kanjoni, visoki zidovi planina, često bez vidljivih šuma. Mudri šahovi i drugi vladari su tokom istorije sadili guste šume, vrtove, praktično uz svaku novu prestonicu nicalo bi zelenilo, kakva irigaciona linija da navodni žednu zemlju i pruži hlad. Tu negde je nacionalni park u kome živi devet poslednjih kavkaskih leoparda od kojih Adama i Evu ljubitelji prate na ekranu.
Nenad Basarić
Potreba za zelenilom očita je posebno u Jerevanu ili Erebuniju kako se nekada zvao. Grad sa svojih tridesetak hiljada žitelja dočekao je 1924. godine dolazak Jermenina iz Rusije. Genijalni arhitekta Aleksandar Tamanijan stigao je sa idejom da napravi novi grad za nekih 100 - 200 hiljada stanovnika a da se pritom Ararat vidi sa svih strana. Zadatak nije bio jednostavan ako se zna da je ovaj grad ustanovljen 782. godine pre nove ere možda drugi najstariji na svetu, stariji čak 29 godina od Rima u zemlji koja je zvanično prva prihvatila pravoslavno hrišćanstvo (301. godine).
Centralni gradski trg u Jerevanu | Depositphotos
I upotrebio je ono na čemu su uspeli Pariz, Barselona ili Sankt Petersburg, centar grada je poput šahovske table. Široke avenije pod pravim uglom, a onda dva kružna prstena oko grada. Čemu? Pa da se između njih posadi zeleni pojas koji će grad braniti od naleta vetra i prašine.
No kako se grad širio da primi radnike za sve fabrike koje su Rusi ovde podigli, od stotinak hiljada ljudi danas se došlo do više od miliona a neboderi nemilosrdno niču po obodima.
Tamo gde su šah i ples obavezni predmeti u školi
Kafići puni zelenila i cveća, opuštena atmosfera i umerene cene, umetničke postavke na ulicama te brojni festivali prava su "meka" za posetioce. Nismo vam rekli da su šah i ples obavezni predmeti ovde u školama? Čitavog leta se plesni festivali odvijaju na ulicama a svi učitelji plesa besplatno tu podučavaju. Kad dođete u pojedine vinarije sačekaće vas lavaš hleb, duduk instrument i etno ples, a pokušaće da vas nauče neku od jermenskih igara nalik na naše kolo.
Ples je u Jermeniji deo nacionalnog identiteta | Nenad Basarić
Između pet državnih i desetine privatnih univerziteta, mnogih monumentalnih kulturnih i turističkih čuda, da pomenemo samo zgradu baleta i opere koju je projektovao pomenuti Tamanijan, dok je u neposrednoj blizini Matenadaran, institut za drevne rukopise, muzej i arhiv koji čuva 23.000 drevnih srednjovekovnih rukopisanih dokumenata. Posvećen je Mesropu Mashtotsu, svešteniku lingvisti koji je stvorio jermenski alfabet. Jermeni su imali jezik ali ne i slova da prevedu Bibliju, što je Mesrop uradio. Danas alfabet ima 39 slova, tri su nedavno dodata. A kakav je jezik? Probajte samo da naučite kako se na jermenskom kaže "hvala". Hvala, ne treba...
Charles Aznavour i obnova
Nedovršene Kaskade iz pet delova, a trebalo je da ih ima sedam, sa 572 stepenika i brojnim fontanama su praktično zaštitni znak urbanog grada, mesto gde se sreću rezidencijalni i "city" deo prepun kafića i restorana, mesto susretanja. Do vrha se može popeti i pokretnim stepenicama, ali se najčešće silazi peške jer je pogled sa Kaskada na mali i veliki Sis (Ararat) veličanstven. Na samom vrhu Kaskada moderna građevina, rezidencija francuskog Jermenina, Charles Aznavoura. On tu nikada nije bio i možda jednoga dana to postane njegov muzej, ali država je izgradnjom želela da se oduži čoveku koji je pomogao kad je bilo najteže.
Oda Charles Aznavouru u Voskevaz Winery | Nenad Basarić
Zemljotres od 9,5 stepeni bukvalno je 1988. sravnio sa zemljom severozapadni deo Jermenije. Čak 250.000 ljudi ostalo je bez doma a 25.000 izgubilo život. U obnovi je Aznavour učestvovao i materijalno i na svaki drugi način a mnogo je učinio i Kirk (Kerkor) Kerkorian, multimilijarder jermenskog porekla, čovek koji je stvorio Las Vegas.
Putevima vina
Ali vratimo se vinskim putovanjima. Hin Areni Winery se nalazi na 1.000 metara nadmorske visine u neposrednoj blizini Arena-1 pećine. Proizvodnju su krenuli 2013. godine sa 100.000 litara, deceniju kasnije digli novu vinariju za 1,3 miliona boca. Organski uzgajaju sorte voskehat i areni na 25 hektara.
U jermenskom hrastu odležavaju crvena vina koja potencijalom i bojom podsećaju pomalo na prokupac, dok je belo sveže i mineralno. Poklanjaju nam slamnate šešire zbog sunca, sedamo u džipove i voze nas na 2.000 metara gde su vinogradi. Beli šatori, cveće, voće, tradicionalna zakuska dok jak vetar preti da prevrne visoke čaše i savršeno se uklapa uz živu muziku. Prava gozba sačekuje nas potom dole kraj puta u njihovom restoranu.
Crveno vino iz Hin Arenu Winery | Nenad Basarić
Yerevan Brandy Company, legendarna brendi firma osnovana 1887 godišnje proizvede deset miliona litara a nama priređuje žurku na otvorenom uz bogatu trpezu i nastup benda. Kokteli sa brendijem su uvod u obilazak objekta gde je najstariji destilat u boci iz 1902. godine. U arhivi neki su pampuri još original, drugi su zamenjeni. Najsnažniji brendi nosi ime Yerevan i sadrži 57 odsto alkohola. Kažu da je rađen specijalno za kupce na Severnom polu da ih zagreje. Imaju oko 15 različitih vrsta brendija, najjeftiniji je deset evra, najskuplji onaj star 70 godina po ceni od 5.000 evra.
Yerevan Brandy Company | Nenad Basarić
Posete se ređaju, atraktivan je vinski hotel Red Bridge u jednom od najstarijih delova grada. U jednom drugom, pre dolaska Rusa bilo je 100 crkava, danas ima jedna.
Svečano otvaranje ovog izdanja Concours Mondial de Bruxelles održano je kraj paganskog hrama iz prvog veka u selu Garni, jednom od prvih naseljenih mesta na prostoru gde je Noje svojevremeno na Araratu posadio vinograd. Predanje kaže da su tu ljudi konstantno držali naselje još tri milenijuma pre nove ere. Istraživanja govore kako je to bilo i omiljeno mesto dinastija koje su tu zbog jako dobre klime, nežne zime i leta, uvek lepog vremena imali svoje letnje rezidencije.
Nenad Basarić
Gotovo identičan kao Akropolj, Garni Pagan Temple, jedini paganski hram u Jermeniji ali i u bivšem Sovjetskom Savezu, je tokom vekova rušen i građen. Veliki zemljotres u 17. veku do korena ga je slistio ali je ostalo 30 odsto originalnog kamena da se opet vine u punoj lepoti. Igra svetla, muzike, plesa, veličanstveno je odradila posao u noći da sve bude čarobno oko hrama posvećenog bogu sunca Mitre (Mihar). Garni Templ je najposećenije turističko mesto u Jermeniji tokom poslednje decenije.
Gde je najbolji oranž u Jermeniji?
Obilazeći region Armavir u neobičnoj vinariji Mannukyan Wine and Brandy Factory nalik na katedrale sa mnoštvom kipova, vodoskoka uz zvuke citre, prvo nas dočekuje ples a potom vina. Proizvode 450.000 boca, jedna od linija nosi naziv Anamori, a brendi za sad odležava jer posluju tek od 2020. godine.
Mannukyan Wine and Brandy Factory | Nenad Basarić
Ovde smo u društvu džinovskog kamenog orla probali možda najbolji oranž u Jermeniji a potom pohitali ka Karas vinariji koja grožđe uzgaja na čak 400 hektara i to 29 sorti. Ogromna noćna žurka sa raskošnim posluženjem i Araratom gotovo na dodir udaljenim (nažalost tamo mogu samo pripadnici NATO baze) završena je sjajnim džez koncertom i ogromnim balonom koji je plamteo u noći iznad ove, jedne od vodećih vinarija.
Nenad Basarić
Ipak najzanimljivije je delovala Voskevaz Winery u Aragatsotn regionu. Kao kakav zamak čuda zapravo ima tu neku humanističku crtu u sebi. Osim što poseduje najveću kolekciju upotrebljivih karasa (amfora), krije ispod zemlje tajne odaje, ono nad zemljom takođe dobro "zvuči". Veliki delovi objekta posvećeni su deci (besplatna škola umetnosti), koncertnoj dvorani, ogromnoj degustacionoj sali.
Voskevaz Winery | Nenad Basarić
I dok nas Jasmin uči kako su kajsije bitan deo, ne samo ishrane nego i kulture, iznad glava promiče akrobata na žici sedeći na biciklu.
Voskevaz vinarija osnovana 1932. je iz doba Sovjetskog Saveza. Sve su 1997. obnovili Davit Hovhannisyan i njegova braća.
Nenad Basarić
U podrumu burad su od jermenskog hrasta, rade samo sa autohtonim sortama, tri bele i četiri crvene, a imaju i dve vrste desertnog vina, oranž, vina od nara. Od 2004. posvetili su se drevnoj jermenskoj tehnici kahani koja podseća na pasito. Grožđe se prirodno suši i dehidrira. Proizvode 40.000 litara vina, nude individualne boksove za odležavanje vaših vina u idealnoj atmosferi podruma, a jedan od boksova zauzeo je Nikola, sin Charlesa Aznavoura.
Karasi - amfore stare 100 do 150 godina | Nenad Basarić
Potom ulazite u osam odvojenih prostorija, neku vrstu muzeja četiri metra ispod zemlje. Kako su Rusi zabranili uzgoj vina jer je u fokusu bio konjak, ovde su 1930. lokalni ljudi tajno rešili da sagrade osam prostorija ispod zemlje bez vrata i prozora. Kroz mali kvadratni otvor na vrhu bi gurali grožđe ka dnu, čak 11 tona vina u svakom. Zidovi su bili obloženi parafinom, voskom, a danas su prostorije pretvorene u originalni muzej. Ovde su ljudi oduvek voleli vino, rizikovali su da ga prave i nikada nisu prestajali.
Ovako se priprema kafa u Jermeniji | Nenad Basarić
Inače kupuju po selima i koriste karase stare 100 do 150 godina jer nove amfore dodaju vinu note i arome gline dok ovi korišćeni i stari čuvaju mineralnu slanoću i sortne note. Samo premijum vino fermentiše u amforama koje nisu ukopane, oranž odležava u karasima od 800 do 1.100 litara i nikad ne mešaju stilove. Vosak se stavlja na vrh vina da spreči oksidaciju a posle dva do 12 meseci u karasu vino ide u bure. Kako se amfore peru? Pa morate imati jako sitne radnike koji mogu da se uvuku unutra.
Detalj iz Armenia Wine Company u kojoj se nalazi i muzej vina | Nenad Basarić
Poseban doživljaj je bio uz kišu i pozdravni ples tokom posete Armenia Wine Company u kojoj se nalazi i muzej vina. Ozbiljno uređen prava je poslastica obići ga sa čašom penušavca u ruci i još dublje zaći u vinsku istoriju i suštinu. A pre gala večere i banketa u jednom od najprestižnijih hotela Jermenije, Seven Visions Resort & Places na kraju druženja, ručali smo u fabrici tepiha.
Uz živopisne ćilime i ko zna koju čašu vina za trenutak smo poverovali da ćemo na ćilimu poleteti. No to je ipak bio avion firme Turkish Airlines koja vas dobro ugosti i na kraćim relacijama. Mi smo se vratili preko Istanbula, ali postoji i direktna linija do Jerevana. Pa eto vam prilike.