text size
Venecuela postaje glavni poligon za ambicije američkog predsednika Donalda Trumpa na zapadnoj hemisferi i pojavljuje se kao još jedan potencijalni izvor rivalstva s Kinom.
Nakon što je najavila planove za preuzimanje kontrole nad više od 65 milijardi barela venecuelanskih rezervi sirove nafte, Trumpova administracija jasno je stavila do znanja da je to samo početak. Pred njom je kampanja istiskivanje Kine i sila poput Rusije koje je Bela kuća nazvala "zlonamernim stranim akterima", u nastojanju da se osigura da se "američka dominacija na našoj hemisferi više nikada ne dovede u pitanje".
Sledeće pitanje na dnevnom redu Vašingtona je pokušaj restrukturiranja venecuelskog duga, koji uključuje milijarde dolara duga Kini. Američki ministar energetike Chris Wright u sredu je izjavio da Peking neće imati nikakva prava na prihode od nove venezuelske proizvodnje - prekidajući tako jedan kanal za otplatu.
Opširnije
Ministar energetike SAD: Venecuela je na putu da udvostruči proizvodnju nafte
Američki ministar energetike Chris Wright rekao je da su kompanije blizu potpisivanja niza sporazuma koji će omogućiti Venecueli da naglo poveća proizvodnju sirove nafte.
02.09.2026
Trumpov naftni sporazum razbesneo obe strane venecuelanske politike
Delcy Rodríguez suočava se sa kritikama opozicije zbog sporazuma kojim SAD dobija većinsku kontrolu nad 65 milijardi barela venecuelanske nafte.
30.08.2026
SAD preuzimaju kontrolu nad velikim delom venecuelanskog naftnog bogatstva
SAD će preuzeti većinsku kontrolu nad više od 65 milijardi barela dokazanih rezervi nafte u Venecueli, čime Trump nastoji da dugoročno osigura američko snabdevanje.
29.08.2026
Venecuela razmatra izlazak iz OPEC-a, SAD ciljaju udeo u njenim naftnim poljima
Odluka o povlačenju iz OPEC-a naglasila bi velike političke promene u Karakasu otkako je predsednik Donald Trump svrgnuo dugogodišnjeg lidera Nicolása Madura i preuzeo kontrolu nad prodajom venecuelanske nafte.
28.08.2026
SAD su svoju kampanju predstavile kao najnovije poglavlje "Donroeove doktrine", kodifikovane u Nacionalnoj bezbednosnoj strategiji Bela kuće, koja ističe jednostrano pravo SAD da rivalskim silama uskrati mogućnost da poseduju ili kontrolišu "strateški vitalnu imovinu". Pod tom zastavom, preuzimanje venecuelskih naftnih polja od kineskih kompanija predstavlja geopolitičku priliku da se ti resuri usklade s interesima Vašingtona.
Kina je proteklih godina smanjila svoju izloženost Venecueli i Trump bi verovatno teško mogao da na drugom mestu ponovi akcije iz Venecuele, što znači da su za Peking posledice više političke nego ekonomske prirode.
SAD, ako bi bile sklone intervencionizmu, rizikuju da se suoče sa širim interesima Kine u Južnoj Americi, rekao je Christian Reyes, analitičar političkih rizika sa sedištem u Pekingu, poreklom iz Ekvadora.
"Venecuela nije nužno presedan za direkntu eksproprijaciju, ali može biti presedan za iznušeno isključenje. Sjedinjene Države su sve spremne da jedan deo ekonomskih veza regiona sa Kinom posmatraju kao bezbednosno pitanje i da svoj značajan uticaj koriste kako bi sprečile prelazak tih crvenih linija", poručio je.
Kineska reakcija do sada je bila relativno prigušena. Portparol Ministarstva spoljnih poslova Guo Jiakun rekao je da legitimna prava i interesi Kine u Venecueli "moraju biti zaštićeni", na redovnom brifingu u Pekingu u četvrtak. "Saradnja između Kine i Venecuele zaštićena je međunarodnim pravom", dodao je on. "To se ne tiče nijedne treće strane."
Uoči državne posete predsednika Xi Jinpinga SAD ovog meseca, prve u više od decenije, zvaničnici vodećih svetskih ekonomija nastoje da izbegnu bilo kakve veće sukobe, čak i dok se sukobljavaju oko pitanja trgovinske neravnoteže i ekonomske podrške Pekinga Teheranu.
Ostaje nejasno u kojoj su meri projekti povezani s Kinom uključeni u 100-godišnji paket koncesija koji je najavio Vašington. Američke i venecuelske vlasti nisu javno izdvojile polja obuhvaćena sporazumom. Američka vlada je ranije ove nedelje pregovarala o preuzimanju udela od 35 odsto u privatnoj firmi venecuelanskog preduzetnika Alejandra Betancourta North American Blue Energy Partners, čime bi dobila pristup 17 lokalnih naftnih polja.
Sporazum "smanjuje verovatnoću da će dug uskoro biti otplaćen. Biće zanimljivo videti da li će se o tome uopšte raspravljati kasnije ovog meseca tokom sastanka Trumpa i Xija, ali sumnjam", rekao je Michal Meidan, šef istraživanja kineske energetike na Oksfordskom institutu za energetske studije.
Za Peking Venezcela je proteklih godina postala manje važan izvor energije. Sirova nafta iz te zemlje činila je samo četiri odsto ukupnog uvoza nafte u zemlju u 2025. Nije zabeležen dolazak venecuelskih isporuka u Kinu otkako je Trumpova administracija preuzela kontrolu nad imovinom nakon što je ranije ove godine zarobio tadašnjeg predsednika Nicolása Madura.
Još veći problem mogle bi da budu milijarde dolara duga prema kineskim bankama, koje su vezane za naftu koja im još nije isporučena. Iako je Karakas prestao da objavljuje detaljne informacije o takvim obavezama nakon 2017. godine, verovalo se da će ukupni dug prema Kini iznositi najmanje 10 milijardi dolara od 2025. godine.
Ta brojka se već znatno smanjila u odnosu na vrhunac. Kina je prva počela da finansira venecuelske infrastrukturne i energetske projekte 2007. pod bivšim predsednikom Hugom Chávezom. Javno dostupni podaci sugerišu da su kineske državne banke do 2015. odobrile zemlji više od 60 milijardi dolara kredita osiguranih naftom.
Kako su se američke sankcije Karakasu pojačavale tokom narednih godina, Kina se pojavila kao najveći kupac sirove nafte za Venecuelu i njen najznačajniji strani poverilac. Državne firme, uključujući China National Petroleum, matičnu firmu PetroChina i China National Offshore Oil, razvile su naftne i gasne projekte u pojasu teške nafte Orinoka i drugde.
Kineske privatne kompanije, među njima Concord Resources, takođe su ulagale u udele u resurse za istraživanje i vađenje nafte (upstream).
Međutim, uslovi poslovanja su se pogoršavali kako je venecuelska ekonomija propadala, a proizvodni pogoni radili znatno ispod predviđenih kapaciteta. To se ubrzalo nakon što su SAD uvele sankcije venecuelanskom naftnom sektoru 2019, iako bi neke nasleđene zajedničke firme i osoblje pod ugovorom, uključujući one iz CNPC-a, još uvek mogli da ostanu u Karakasu.
To znači da tvrdnje da SAD preuzimaju naftna polja od stranih protivnika neće imati veliki uticaj na kineske kompanije, koje su već smanjile svoje prisustvo kako su se menjali strateški prioriteti Pekinga.
Veći udarac mogle bi da pretrpe kineske rafinerije, koje već trpe zbog poremećaja u snabdevanju iz Irana.
Nezavisni prerađivači u pokrajini Šandong, posebno, dugo su se oslanjali na venecuelansku tešku sirovu naftu kao sirovinu za proizvodnju bitumena. Gubitak tih zaliha pritisnuo je domaće tržište bitumena, što je doprinelo naglom porastu cena terminskih ugovora.
Za većinu kineskih firmi i poverilaca u Venecueli, rizici poslovanja već su bili dobro poznati, kažu analitičari, što znači da najnoviji preokret neće biti šokantan.
"Južna Amerika je dugo bila geopolitičko raskršće na kome se ukrštaju interesi Kine i SAD, a ponekad i sudaraju. S obzirom na značaj koj obe sile pridaju Venecueli, trzavice su gotovo neizbežne kad god se njihovi interesi preklapaju", rekao je Liao Na, osnivač firme GL Consulting usmerene na energetska istraživanja.