Svetsko prvenstvo 2026. u SAD i Kanadi, sa rekordnih 48 reprezentacija i 104 utakmice, nije samo najveći sportski događaj, već i gigantski poslovni poduhvat od kojeg FIFA očekuje prihod od gotovo devet milijardi dolara. Dok svet gleda fudbalski spektakl, u pozadini se odvija druga, jednako važna utakmica - ona za profit, transfere i nove zvezde. O poslovnoj strani fudbala, tržištu koje se menja pod uticajem novih investitora i tehnologije, za Bloomberg Adriju govori fudbalski menadžer Marko Naletilić.
Kvantitet ispred kvaliteta?
Proširenje turnira na 48 reprezentacija potez je koji je izazvao brojne rasprave. Naletilić priznaje da će zbog toga kvalitet fudbala u prvoj fazi takmičenja verovatno opasti, jer će priliku dobiti i reprezentacije koje se inače ne bi kvalifikovale. Ipak, smatra da će se u kasnijoj, eliminacionoj fazi, kvalitet ponovo izjednačiti sa onim na koji smo navikli.
"Pozitivno je to što su neke reprezentacije dobile mogućnost da se predstave na Svetskom prvenstvu i to im je podsticaj za dalji razvoj", ističe Naletilić. Međutim, ne sumnja u glavni motiv FIFA-e. Iako je proširenje turnira podsticajno za razvoj fudbala u manjim zemljama, naglasak je, kaže, prvenstveno na profitu.
Održavanje prvenstva u Sjedinjenim Američkim Državama deo je dugogodišnjeg plana FIFA-e da osvoji to ogromno tržište. Iako su zvezde poput Lionela Messija podigle interesovanje za MLS ligu, Naletilić veruje da bi pravi podsticaj bio "nekakav malo veći uspeh" američke reprezentacije, koji bi značajno proširio krug navijača.
Fabrika zvezda i potraga za talentima
Leto nakon velikih takmičenja tradicionalno je vreme za najzanimljivije transfere, a Svetsko prvenstvo je najveći izlog. Naletilić potvrđuje da jedan vrhunski turnir i danas može drastično povećati tržišnu vrednost igrača. "Može mnogo da poveća. Jedan ili dva vrhunska nastupa mogu povećati interesovanje, a samo interesovanje dovodi do rasta cene i omogućava klubovima da podižu vrednost transfera", objašnjava.
Gde skauti vide najveću priliku? Fokus je, očekivano, na mladim igračima. "Trenutno su najplaćeniji igrači od 18 do 23 godine", kaže Naletilić. Kao primere igrača koji bi mogli da naprave iskorak navodi manje poznate talente iz Obale Slonovače, Holandije ili Norveške. Međutim, posebno ističe jednog hrvatskog dragulja. "Tu bih dodao i našeg Luku Vuškovića. Ukoliko bude imao nastupe za našu reprezentaciju, s obzirom na njegove godine, on spada u kategoriju najinteresantnijih mladih igrača na svetu."
Saudijski rezultat protiv američkog profita
Globalno tržište transfera poslednjih godina redefinisano je ulaskom novih moćnih igrača. Naletilić ističe ključnu razliku u pristupu investitora iz Saudijske Arabije i američkih investicionih fondova. Priliv saudijskog novca, kaže, pomogao je mnogim evropskim klubovima da poprave likvidnost nakon pandemije.
"Meni se inače sviđaju ti vlasnici iz Saudijske Arabije jer dosta ulažu u klubove i veoma ih zanima rezultat tima. Za razliku od američkih fondova koji više gledaju isključivo profit i mnogo toga zasnivaju na marketingu", analizira Naletilić. Taj američki pristup, smatra, dovodi do "amerikanizacije u smislu mentaliteta fudbala" u Evropi, koja je navikla na tradiciju i drugačiji pogled na sport.
Agent nezamenljiv uprkos tehnologiji
U eri u kojoj veštačka inteligencija i napredna analitika prate svaki dodir s loptom, a igrači grade lični brend na društvenim mrežama, postavlja se pitanje uloge fudbalskog agenta. Iako lični brend može "dodati nekakvu vrednost u tržišnom smislu", Naletilić je jasan: "Osnovna stvar je da igrač mora biti kvalitetan. Od solidnog ili dobrog igrača nema nikakvog smisla praviti brend."
Slično važi i za tehnologiju. Podaci i statistika pomažu skautskim službama i agencijama, ali ljudski faktor ostaje presudan. "Uloga agenta je i dalje izuzetno važna i ne može je zameniti nikakva veštačka inteligencija. Uvek su najbitniji odnosi i veze koje imate sa klubovima", zaključuje Naletilić.
A u tom globalnom fudbalskom ekosistemu, Hrvatska ostaje fenomen. Na pitanje o tajni uspeha kontinuirane proizvodnje vrhunskih fudbalera, Naletilić pominje genetsku predispoziciju i karakter, ali priznaje da univerzalnog odgovora nema. "Zaista je Hrvatska fenomen po tom pitanju", zaključuje.
- Ceo razgovor pogledajte u videu.