text size
Nekada su se putovanja planirala oko znamenitosti, muzeja i preporuka iz vodiča, a danas inspiracija sve češće stiže sa ekrana, iz knjiga ili sa muzičkih plejlista. Nazvan pop-culture tourism, ovaj fenomen obuhvata različite oblike putovanja inspirisanih popularnom kulturom, od traganja za mestima poznatim iz književnosti pa do set-jettinga, odnosno obilazaka lokacija sa filmskog i televizijskog ekrana. Prema podacima Expedije i njenog najnovijeg izveštaja "Unpack ’26", 53 odsto putnika širom sveta kaže da je njihovo interesovanje za putovanja inspirisano filmovima i televizijom poraslo, a procena je da bi set-jetting samo na američkom tržištu mogao da postane industrija vredna oko 8,45 milijardi dolara.
Nije teško razumeti zašto. Putnici više ne žele samo da otkriju novo mesto, već da zakorače u priču koju poznaju, fotografišu ulicu kojom je prolazio njihov omiljeni junak, sednu u kafe iz romana ili posete hotel iz serije. Tako mesta i predeli više nisu samo geografska tačka, već i deo ličnog kulturnog pejzaža. Za mlađe generacije, odrasle uz striming platforme i društvene mreže, granica između sadržaja i turističke preporuke još je tanja. Kako navodi Expedija, čak 81 odsto putnika iz generacija Z i milenijalaca već planira odmor nadahnut onim što su videli na ekranu.
Od ovog trenda profitiraju i same destinacije. Lokacije postaju turističke atrakcije, organizuju se tematske ture, prave mape snimanja, itinereri i posebne ponude, dok gradovi i regije kulturni sadržaj pretvaraju u novi oblik destinacijskog marketinga. Film, serija ili knjiga tako ponekad čine više za promociju nego tradicionalna reklama, dajući mestu priču, emociju i prepoznatljiv identitet. A šta se događa kada se ta veza između umetnosti i putovanja spusti sa globalnog trenda na konkretno iskustvo i kako izgleda kada se jednom nađemo na lokaciji koju smo prethodno upoznali samo kroz fikciju.
Bat, Engleska - putovala: Nataša Kočiš
Roman "Pod tuđim uticajem" (Persuasion) Jane Austin odveo me je u Bat mnogo pre nego što sam prvi put kročila u taj engleski gradić. Njena mašta i reči bili su moj prvi vodič kroz ulice koje tada još nisam poznavala. Ovaj grad, jedan od najlepših i istorijski najznačajnijih u Engleskoj, izrastao je oko rimskih kupatila podignutih na prirodnim termalnim izvorima starim više od dva milenijuma.
Bat je jedan od najlepših istorijskih gradova Engleske, smešten u Somersetu, oko 150 kilometara zapadno od Londona. Ime je dobio po čuvenim rimskim termama, a zahvaljujući izuzetno očuvanoj arhitekturi i bogatoj istoriji nalazi se na UNESCO listi svetske baštine. Poznat je po elegantnoj džordžijanskoj arhitekturi i termalnim izvorima iz rimskog perioda. Inače gradić ima manje od stotinu hiljada stanovnika, ali ga svake godine poseti u proseku šest miliona turista | Depositphotos
Pod zaštitom UNESCO-a, prepoznatljiv je po svojoj džordžijanskoj arhitekturi, a No.1 Royal Crescent, često pominjan u delima Jane Austen, ostaje njen najčistiji, gotovo školski primer.
No. 1 Royal Crescent je sada muzej, odnosno istorijska kuća uređena i opremljena tako da dočara kako je izgledala između 1776. i 1796. godine. Autentični nameštaj, slike i predmeti otkrivaju kako je izgledao svakodnevni život otmenih stanovnika Bata, ali i njihove posluge | Depositphoto
Iznad grada dominira opatija stara više od pet vekova; uspon uz 212 stepenika njenog zvonika nagrađuje pogledom koji otkriva čitav Bat kao skladnu, zlatnu celinu. A samo nekoliko minuta od centra, gradska bašta i okolne doline nude mir: zrelo drveće, tihe gredice cveća i prirodu koja izgleda kao da je ostala netaknuta još od vremena kada je Austen šetala ovim ulicama.
Trg ispred Rimskih kupatila u Batu jedno je od najživljih mesta u gradu – tu se rimska prošlost grada susreće sa svakodnevnim ritmom savremenog Bata | Depositphotos
Sicilija, Italija – putovala: Nataša Davidov
Ljubitelji "Kuma" dobro znaju da neke od najupečatljivijih scena iz filmske sage nisu snimane u mestu Korleone, već u malim sicilijanskim mestima Savoka i Forca d’Agro na istočnoj strani ostrva. Upravo tu je Francis Ford Coppola pronašao Siciliju kakvu je želeo za priču o Michaelu Corleoneu koji se nakon ubistva Sollozza i McCluskeyja sklanja na ostrvo, daleko od porodičnog rata u Americi. Podsetimo, u tom kratkom predahu od nasilja Michael, koga igra Al Pacino, upoznaje mladu Apolloniju i zaljubljuje se u nju. Poštujući sicilijanske običaje, najpre odlazi kod njenog oca da zatraži dozvolu da joj se udvara. Njihova ljubav i venčanje donose Michaelu kratku, gotovo idiličnu epizodu života na Siciliji koja se brutalno završava kada Apollonia strada u eksploziji automobila, zasedi koja je bila namenjena njemu.
Mesto Savoka na Siciliji | Depositphotos
Jedno od kultnih mesta tog dela filma je Bar Vitelli u Savoci, smešten u istorijskom Palazzo Trimarchi iz 18. veka. Na njegovoj terasi Michael razgovara sa Apollonijinim ocem i traži dozvolu da se viđa sa njegovom ćerkom. Stara kamena fasada, nekoliko stolova na terasi i ambijent sicilijanskog sela učinili su to mesto jednom od najprepoznatljivijih lokacija iz "Kuma" i doneli mu status najlepšeg sela u Italiji. Mesto je postojalo i pre snimanja, a danas je gotovo mali hram posvećen Coppolinom filmu, sa fotografijama i uspomenama sa snimanja. Više od pola veka kasnije posetioci dolaze u Savoku upravo da bi seli za jedan od stolova na terasi na kojoj je sedeo Michael Corleone. Malo dalje, uzbrdo, stiže se do crkve San Nicolò, srednjovekovne građevine koja je poslužila kao kulisa za scenu venčanja. Zanimljivo je da je Coppola za statiste angažovao lokalno stanovništvo, pa sam tada kada sam putovala, čula da se meštani i danas sećaju snimanja 1971. godine.
Bar Vitelli postoji od 1963. godine | Depositphotos
Ja sam, međutim, u Savoku stigla zimi, a Bar Vitelli je bio zatvoren. Nije bilo prilike da sednem na čuvenu terasu, ali je možda baš ta tišina imala nešto od atmosfere filmske Sicilije: kamene ulice gotovo bez ljudi, zatvorena vrata bara i poznata fasada.
Ako odlučite da posetite Siciliju i to učinite mimo "normalne" turističke sezone, to ne mora da znači manje romantike i "filmskih zapleta". Moj izbor za boravak je bila "Villa Carlotta" u Taormini, koja je od Savoke udaljena kratkom vožnjom. Smešten u istorijskoj vili iz 19. veka, sa pogledima koji obuhvataju more i Etnu, ovaj mali butik-hotel sa samo 23 soba vodi porodica Quartucci, koja je hotelski posao započela 1993. godine. Njihova ideja gostoprimstva je da se gost ne oseća samo kao neko ko je rezervisao sobu, već kao prijatelj koji je stigao u njihov dom.
Villa Carlotta hotel u Taormini - pogled iz apartmana | Depositphotos
A upravo se ta vrsta gostoprimstva možda najbolje oseti van sezone. Čak ni niže temperature nisu uspele da oduzmu Siciliji njeno sunce, dok su prednosti zimskog putovanja bile očigledne: niže cene, gotovo potpuni izostanak gužve i ona retka privilegija da, u vreme kada turista ima veoma malo ili ih nema, sva pažnja domaćina bude posvećena vama. Za putovanje tragom književnog i filmskog "Kuma", teško je zamisliti moćniju atmosferu.
Amorgos, Grčka – putovala: Saša Jeremić
Otkako je u moje ruke, tokom sada već davnih studentskih dana. stigla video kaseta sa filmom "Veliko plavetnilo" (Le Grand Bleu) Luca Bessona, Amorgos je za mene postao više od tačke na mapi. U senci turistički razvikane "braće" Santorinija i Mikonosa, ovo ostrvo na jugoistoku Kiklada čuva nešto mirniji, gotovo divlji karakter. Strme litice, bele kuće razbacane po padinama, male uvale i duboko plavo more njegov su glavni pejzaž koje je slavni reditelj vešto pretvorio u jednu od najprepoznatljivijih filmskih kulisa.
Amorgos | Lična arhiva
Utisak koji su na mene ostavili Bessonovi kadrovi bio je toliko snažan da mi je prvi susret sa Amorgosom, godinama kasnije, doneo neobičan osećaj prepoznavanja. Ipak, taj boravak je bio tek kratki susret, dovoljan da obiđem najpoznatije lokacije, ali ne i da ga zaista upoznam. Prilika za to stigla je jednog leta kada me je tamo vratilo upravo ronjenje na dah, sport koji je kroz ovaj film i danas deo ostrvskog identiteta. Povodom 30 godina od premijere filma, 2018. godine na Amorgosu je organizovano takmičenje "Authentic Big Blue", a ja sam, kao međunarodni sudija u freedivingu, dobila poziv da budem deo ovog događaja. Na ostrvo su tada stigli i francuski glumac Jean-Marc Barr koji je igrao glavnog junaka Jacquesa, kao i kompozitor Éric Serra čija je prepoznatljiva muzika dala poseban ton Bessonovoj priči i za koju je nagrađen Césarom. Ronilo se u istim vodama koje su proslavile film, a meštani su sa ekipom delili uspomene na snimanje iz 1988. godine. Dani provedeni sa roniocima, lokalcima i članovima filmske ekipe otkrili su mi drugačiju sliku ovog kutka Kiklada, onu koja se ne vidi u nekoliko filmskih kadrova.
Manastir Panagia Hozoviotissa na Amorgosu | Depositphotos
Možda je "Veliko plavetnilo" donelo Amorgosu slavu, ali mu nije promenilo karakter. On i danas privlači putnike koji žele više od klasičnog odmora. Do njega se stiže trajektom, najčešće iz Atine ili sa drugih obližnjih ostrva, a zbog udaljenosti i manje razvijene turističke infrastrukture, i dalje čuva osećaj autentičnog Egeja. Najpoznatiju panoramu čini manastir Panagia Hozoviotissa, gotovo zalepljen za strmu liticu iznad mora. Do njega vodi nekoliko stotina stepenika, ali pogled na pučinu čini uspon vrednim truda. Ispod manastira se nalazi Agia Anna, mala šljunkovita uvala sa kristalno čistom vodom gde su nekada snimane i najupečatljivije scene filma. Chora (centar grada) čuva tradicionalnu arhitekturu, uske ulice, male trgove kao i ostatke venecijanskog zamka, dok su pešačke staze kroz unutrašnjost ostrva idealne za ljubitelje aktivnog odmora. Amorgosov glavni magnet, međutim, ostaje more, isto ono beskrajno i nestvarno plavo koje je nekada privuklo Bessona, a mene navelo da pritisnem "play".
Krf, Grčka - putovala: Tamara Kostić
Krf Geralda Durella kakvog ga je opisao u svojoj knjizi "Moja porodica i druge životinje" (My family and other animals) iz 1956, svet je intenzivnih boja, mirisa, zvukova i neobičnih susreta, ali i mesto na kojem priroda ima gotovo jednaku ulogu kao i ljudi. Osim što je kao omiljena turistička tačka postalo mnogo posećenije, ovo ostrvo, za razliku od drugih grčkih destinacija, i danas može da se pohvali bujnom vegetacijom. Čempresi, borovi i maslinjaci spuštaju se prema obali skrivajući kamene kuće, uske puteve i male uvale u kojima je lako pronaći mir od gužve u udarnim letnjim mesecima.
Krf, severozapadni deo ostrva gde se nalazi i Rt Drastis | Depositphotos
Srce ostrva je grad Krf, sa venecijanskom arhitekturom, trgovima i tvrđavama koji su stalni podsetnik njegove slojevite istorije. Stari grad, pod zaštitom UNESCO-a, najbolje je upoznati bez plana lutajući kantounijom (kantouni) kako se nazivaju njegove karakteristične ulice i završavajući dan na Spianadi, jednom od najvećih trgova u Grčkoj. Na severu su neke od najlepših plaža poput Paleokastrice, okružene strmim zelenim liticama, dok su Agios Georgios i Kassiopi dobar izbor za one koji žele mirnije iskustvo. Duge peščane plaže, poput Glyfade, zauzele su zapadnu stranu ostrva, a nude nezaboravan pogled na otvoreno Jonsko more.
Ako niste još čitali, trebalo bi! | Depositphotos
Durrellov trag najlakše je pronaći u mestu Kalami, gde se nalazi "White House", kuća u kojoj je tokom boravka na Krfu živeo sa svojom porodicom. Na ostrvu su proveli nekoliko godina, od 1935. do 1939, a to iskustvo ostavilo je dubok trag u stvaralaštvu braće Durell. Gerald je svoje uspomene iz detinjstva pretočio u trilogiju "Moja porodica i druge životinje" (My family and other animals), "Bube, ptice i druge životinje" (Birds, beasts and relatives) i "Vrt bogova" (The garden of the gods), dok je nekoliko godina stariji Lawrence Krf i druga grčka ostrva opisao u knjizi The Greek islands. Priča o ovoj nekonvencionalnoj porodici više puta je i ekranizovana, poslednji put 2016. TV serijom 'Darelovi' (The Durrells) koja se prikazivala i kod nas.
"Bela kuća" u kojoj je Durrell živeo sa porodicom | Depositphotos