Na vrhuncu berbe maslina u Grčkoj, u decembru prošle godine, dva muškarca su se vozila ukradenim belim kamionom do mlina u selu Glifada, nedaleko od Kalamate (glavni grad oblasti Mesenija na jugozapadu Peloponeza, poznatoj po kalamata maslinama crnih krupnih plodova koje su zaštićene oznakom porekla, prim. prev.). Ostavivši kamion da radi u leru, muškarci su izašli iz kabine, natovarili 33 vreće s maslinama u kamion i zatim se odvezli. Tovar, vredan oko 1.500 evra (nešto više od 1.700 dolara), prevozili su u različitim vrećama, verovatno kako bi sakrili njegovo poreklo, a zatim su ostavili kamion tamo gde su ga ukrali, kod opštinske zgrade. Na njihovu nesreću, parkirali su ukradeni kamion ispred bezbednosnih kamera mlina, tako da ih je bilo lako pratiti. Takođe, vreće su odneli u drugi, obližnji mlin i tražili od vlasnika da napravi ulje od ukradenih maslina. Bili su mu sumnjivi pa je pozvao policiju, i to je bilo to.
Ceo taj događaj deluje pomalo komično. Kome bi palo na pamet da će mu uspeti ovaj budalast plan u malom mestu gde se vesti brzo šire? Uz to, od svega ukrasti baš masline? Međutim, krađe maslina su postale učestale. U Sredozemlju je usled rasta temperatura sve teže proizvesti maslinovo ulje, zbog čega su neki lokalni uzgajivači toliko očajni da im i krađa deluje smisleno.
Širom Sredozemlja masline su hiljadama godinama bile osnovna namirnica pošto ova biljka uspeva u suvoj klimi. Međutim, danas se uzgajivači maslina u Španiji, Italiji i Grčkoj, tri najveća proizvođača u svetu, bore da sačuvaju svoje zasade od suše. Primer Grčke najbolje ilustruje prilike: ova najmanja i najsiromašnija od ove tri zemlje fokusirala se na snabdevanje kupaca visokokvalitetnim ekstradevičanskim uljem i izvoz maslinovog ulja vredan više od milijardu dolara godišnje. Grčka je, takođe, najviše osetila posledice klimatskih promena sa pretrpljenom štetom od 400 dolara po stanovniku u 2023. godini, pokazuju podaci Eurostata, evropske statističke agencije. Grčki seljaci, koji zarađuju za život uz minimalnu pomoć tehnologije, sada moraju da računaju i na sve veći rizik od požara koji su prošle godine opustošili oko 4.450 hektara pod maslinama.
Opširnije

Evropi stiže 'ledeno doba' sa Aljaske
Evropa se suočava sa novim geopolitičkim izazovima zbog trzavica između Amerike i Rusije.
26.09.2025

Diskriminacija u prihodima – imati sve je samo san
Rodna nejednakost u širem smislu ne meri se samo kroz razlike u platama, već i kroz odgovornost koju žene nose u privatnom životu.
25.09.2025

Odbrana finansijske prestonice Indije od klimatskih rizika
Mumbaj se suočava s klimatskim izazovima koji prete da miniraju njegovu infrastrukturu i razvoj ekonomije.
08.09.2025

Kako je Trump nehotice pokrenuo evropsku odbrambenu revoluciju
Evropske zemlje preispituju zavisnost od američkog oružja.
06.10.2025

"Klimatske posledice su toliko intenzivne da je gotovo cela naša proizvodnja uništena", kaže Michael Antonopoulos, direktor Poljoprivredne zadruge za maslinovo ulje u Kalamati. "Nemamo čime da se borimo protiv ovog problema."
Na udaru lopova su se našli i distributeri maslinovog ulja u Španiji i Italiji, pa i manje firme u Hjustonu i Montrealu. Međutim, u Grčkoj se sve češće mogu čuti vesti o krađama preko Facebooka, lokalnih i međunarodnih medija. Neki prepadi su ozbiljniji poput krađe buradi sa 37 tona maslinovog ulja iz mlina na Halkidikiju. (Lokalna zadruga proizvođača je vrednost tog ulja procenjivala na više od 300.000 dolara.) Druge akcije su, međutim, više ličile na krađu iz nužde nego na veliku pljačku poput one iz filma "Igraj svoju igru" (Ocean’s Eleven).
Na ostrvu Krit grupa lopova se ušunjala u jednu kuću i ukrala 197 litara ulja iz ličnih zaliha vlasnika. Na obodu Atine dešava se da poljoprivrednici ujutru otkriju da su im masline posečene tokom noći. Ponekad lopovi uzmu celo drvo od koga ostane samo panj; u drugim slučajevima pobegnu sa samo nekoliko grana punih maslina. Vreće sa tek ubranim maslinama nestaju sa polja pre nego što seljaci uspeju da ih utovare i prevezu do mlina. Na poluostrvu Mesenija, nedaleko od Kalamate, lokalno stanovništvo prijavilo je da su lopovi upali na groblje kako bi ukrali zalihe maslinovog ulja koje se čuva za kandila, pa čak i boce sa uljem koje se ostavljaju za mrtve.
Svaki prosečan uzgajivač maslina u Grčkoj zna za nekog koga su pokrali i tako je odvajkada, ali ovo što se sada dešava deluje drugačije, kao da su krađe postale uobičajena stvar. U Grčkoj je zbog kolebanja temperatura berba u sezoni 2023-2024. bila toliko oskudna da su pojedini uzgajivači odlučili da ne vredi ni da ih beru. Ljubitelji maslinovog ulja su možda primetili da je otprilike tada skočila cena tog proizvoda; cena jednog kilograma se gotovo udvostručila u svetu. Inflacija, problemi sa dostupnošću poljoprivrednih proizvoda i poremećaji u lancu snabdevanja doprineli su tome da cene ostanu visoke. Na poljoprivredne proizvode i hranu sada otpada trećina krađa, pokazuje analiza BSI Group, organizacije koja se bavi kvalitetom i bezbednošću proizvoda.
"Prošla godina je verovatno bila najgora u proteklih 20 godina", kaže Prokopios Magiatis, profesor na Univerzitetu u Atini i stručnjak koji se bavi proizvodnjom maslina. Ove godine prilike su se znato popravile pošto je ostvaren prinos od 250.000 tona, što je više nego dvostruko više nego prošle godine. (Grčka je ovaj put čak za nešto malo nadmašila Italiju.) Ipak, budućnost grčke industrije maslina i dalje deluje nesigurnije nego do sada. Uzgoj maslina u Grčkoj imao je nemerljiv značaj za razvoj ljudske civilizacije. Pokušala sam, prilikom obilaska nekoliko vodećih maslinarskih oblasti u Grčkoj prošle zime, da sagledam šta se dešava kada temelj počinje da puca. Kako mi je jedan poljoprivrednik u Lakoniji rekao: kada planiramo, ne možemo više računati na maj kakav je bio ranije.
Homer je možda prvi nazvao maslinovo ulje "tečnim zlatom", ali ko god da je smislio ovu metaforu, ona se zadržala. Stari Grci su njime mazali telo, koristili ga za pravljenje mirisa, za lampe i kuvanje hrane i često ga u posudama nudili bogovima kao dar. Takođe, izvozili su sadnice, omogućivši da maslina postane cenjena roba u mnogim civilizacijama. Kada je reč o izdržljivosti ove biljke, dovoljno je reći da neka srebrnasta stabla iz Homerovog doba i dalje postoje. Drvo masline može da živi više hiljada godina, izrastajući iz nežnog izdanka u veličanstveno, izuvijano stablo nalik skulpturi, sa krošnjom dovoljno širokom da može da se ispod nje živi.
Maslinovo ulje danas čini četvrtinu ukupne poljoprivredne proizvodnje Grčke i sedam odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP) zemlje. Grci dosta koriste maslinovo ulje za kuvanje, više nego drugi: svaki Grk potroši oko 19 litara maslinovog ulja godišnje na kuvanje, što je 10 puta više nego što koristi prosečni Amerikanac. Ekstradevičansko ulje kao antioksidans sa protivupalnim svojstvima (ono pravo, mehanički hladno ceđeno bez hemijskih dodataka) cene i narodni iscelitelji i velike farmaceutske kompanije.
Myrto Papadopoulos
"U doba starih Grka bilo je zabranjeno poseći stablo masline", priča mi uzgajivač i instruktorka joge Kalliope Ziogou dok šetamo kroz maslinjak na padini na ostrvu Evija. Ovo ostrvo je opustošio šumski požar pre nekoliko godina. "Mada je zasad oštećen, uvek postoji mogućnost da će se obnoviti". Ziogou pokazuje na izgorela stabla, ali i na izdanke koji rastu iz njih iako je neposredno posle požara delovalo da je vatra uništila drveće. "Dve godine su bila potpuno crna", kaže ona. Sada srebrnasto-zeleni izdanci niču iz ugljenisanih debala. "Zato ih poštujem. Snažni su, izuzetno izdržljivi i otporni". Ipak, tek kroz deceniju ili dve to drveće će moći da ponovo rađa.
Drvo masline je opstajalo kroz istoriju u ovom sušnom regionu jer ne mora mnogo ili ne mora uopšte da se navodnjava. Međutim, prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu, temperature su se povećale za oko 1,2 stepena Celzijusa u odnosu na nivo iz predindustrijskog perioda. Letnje temperature su počele da utiču na ovo otporno drveće više nego što ono može da izdrži pa su mnogi poljoprivrednici morali da se prvi put oslone na navodnjavanje. Uzgajanje je zato postalo skuplje i zahteva više rada. Ziogou i otac Christos, sveštenik koji gaji masline, kažu da je u požaru 2021. godine uništeno 80 odsto maslinjaka na ostrvu, koji spadaju među najveće u Grčkoj. Požar je ogolio brda, zbog čega je postalo vetrovitije i bučnije. Tokom sezone 2023-2024, u požaru u oblasti Evros koja se graniči sa Turskom, uništeno je više od 130.000 stabala masline.
Tradicionalne metode se i dalje koriste. Na slici, uzgajivačica maslina bere plodove sa drveća, prebacuje ih iz mreže u korpu i priprema ih za prosejavanje kako bi uklonila lišće, grančice i zemlju/Foto: Myrto Papadopoulos
"Od prvog trenutka, kada je požar počeo, znala sam da će sve biti spaljeno", kaže Ziogou. "Da će doći do našeg imanja. Da će doći do svakog sela. I tako je i bilo". Dan posle požara gotovo sva stabla su bila ugljenisana.
Više se, međutim, obraća pažnja na ekstremne letnje vrućine nego na činjenicu da su i zimi temperature više. "Glavni problem su visoke temperature tokom zime", kaže Magiatis. Biljke ulaze u fazu mirovanja u januaru i februaru, kada su temperature niske, da bi sačuvale energiju za proleće.
"Ako drveće ne prepozna da je zima, ciklus se neće odvijati kako treba", kaže on. Ovde ne govorimo o nekoj velikoj hladnoći; on ocenjuje da je drveću u Grčkoj potrebno da bar dve nedelje zaredom temperature budu ispod 10 stepeni Celzijusa. Međutim, u tome leži problem. Dok se šetam sa Ziogou, iako je januar, neobično je toplo za to doba godine na Eviji, toliko da mi je sasvim prijatno u majici sa kratkim rukavima.
Padavine su takođe bitan faktor za proizvodnju maslina. Nije da ih nema dovoljno, već je problem u tome što kiša pada onda kad joj nije vreme, kaže Antonopoulos iz zadruge u Kalamati. Ako ne padne dovoljno kiše tokom zime, zemlja neće sačuvati dovoljno vlage za letnji period. Takođe, kiša u maju ili junu može imati pogubne posledice po rod jer može da podstakne preuranjeno cvetanje i pojavu štetočina, poput napasne maslinove muve (na grčkom ih zovu muve dakos), čije se larve hrane plodovima.
Myrto Papadopoulos
Još je gore ako kiša počne da pada u vreme berbe, što su poljoprivrednici iskusili ove sezone. U decembru, kada je berba bila na vrhuncu, u Kalamati je pala količina kiše koja odgovara otprilike trećini ukupnih godišnjih padavina. Mnogi maslinjaci su poplavljeni, a prinosi su bili manji za 20 do 30 odsto. Masline su bile sitnije te je iz njih moglo da se iscedi manje ulja. Sa velikoprodajnom cenom od oko 20 dolara za 3,7 litara (jedan galon), poljoprivrednici sa tog područja jedva mogu da nešto zarade.
Na dan berbe u Nemeji, gde se nalazi drevni Zevsov hram, smeštenoj u podnožju planina u Arkadiji (planinska oblast u centralnom delu Peloponeza, prim. prev.), radnici pomoću ručnih mašina tresu stabla dok masline padaju na zelenu mrežu ispod. Pošto se obere svako drvo, oni savijaju mreže kao čaršav i ubacuju masline u velike crvene gajbe. Potom se plodovi stavljaju u sita kako bi radnici odvojili lišće od plodova. Plodovi se zatim ubacuju u velike plastične vreće slične onima iz ukradenog opštinskog vozila mesec dana ranije. Čim radnici završe branje, poljoprivrednik Konstantinos Papaioannou odlazi pravo u mlin kako bi cedio ulje.
Kao i svi drugi sa kojima sam razgovarala u Grčkoj, Papaioannou upozorava na opasnosti klimatskih promena. On namerava da nastavi da se bavi ovim poslom i da se prilagodi promenama tako što će saditi otpornije vrste i uvesti metode za zaštitu biljaka. "Sada prskam svake godine", kaže on. To zahteva više vremena i opreme, odnosno više para. Pojedini poljoprivrednici pribegavaju kratkoročnim merama (kamere, ograde, noćno dežuranje sa oružjem, pa čak i ugradnja mikročipova u grane kako bi mogle da se prate). Međutim, oni koji dugoročno razmišljaju, bore se pre svega sa klimom.
Papaioannou prska stabla netoksičnim pesticidom češće nego pre i navodnjava zemlju dalje od stabala kako bi se korenje širilo u potrazi za vlagom. Kada je pre nekoliko godina iskrčio vinograd i zasadio masline, odlučio je da gušće sadi stabla – 30 na o,4 hektara (74 stabla po hektaru, prim. prev.) umesto 10 do 12 kao što je ranije činio. Na to se odlučio kako bi se pod krošnjom sačuvalo više vlage u zemljištu. Njegovo objašnjenje ima smisla, mada uzgajivači na Eviji imaju drugačiji pristup, odnosno sade stabla sa većim razmakom kako bi sprečili da se vatra brzo širi.
Masline su nekada brali članovi porodice, ali je sada ta tradicija deo prošlosti. Grčka se suočava sa velikim nedostatkom radne snage, što se katastrofalno odražava na sektor maslina u celoj zemlji, kaže predstavnik grčkog Udruženja proizvođača stonih maslina. U ciklusu 2022-2024. ostalo je neobrano 20 do 30 odsto zelenih sorti stonih maslina; to je donelo gubitke od 27 miliona evra širom zemlje, pokazuju podaci ovog strukovnog udruženja.
Berači prave pauzu tokom naporne berbe. Mnogi uzgajivači smatraju da je, da bi se dobilo najbolje ulje, ključno ručno brati masline kako se masline ili stabla ne bi oštetili, što zahteva veštinu i strpljenje/Foto: Myrto Papadopoulos
Nedostatak radne snage je toliko ozbiljan, a lobisti toliko moćni da je prošle godine grčka desničarska vlada, koja se zalagala za zatvaranje granica i često je optuživana za nasilno i nezakonito postupanje prema imigrantima, počela da izdaje ilegalnim migrantima vize po kratkom postupku kako bi obezbedila radnu snagu za branje maslina. Međutim, poljoprivrednici sa kojima sam razgovarala kažu da ili ne veruju u taj program (zbog vlade ili ksenofobije ili iz oba razloga) ili smatraju da je administrativna procedura suviše komplikovana da bi se snašli u njoj. Rast troškova života bi takođe mogao da utiče na problem nedostatka radne snage. Prošle godine, kada su cene maslinovog ulja počele da skaču, domaći i strani radnici širom Grčke počeli su da traže veće plate. Sada očekuju da dnevnica bude oko 60 evra umesto dosadašnjih oko 40 evra. Pretnje američkog predsednika Donalda Trumpa da će uvesti carine dodatno su otežale situaciju. Carine bi, ako bi se primenjivale u punoj meri, mogle biti pogubne za evropske izvoznike.
Grcima se u celini baš ne sviđa kada italijanske kompanije kupuju njihovo ulje, pakuju ga i prodaju kao italijansko, ali im je potreban pristup globalnom tržištu. Deo njihovih kupaca su ljubitelji (poznati i kao snobovi): kao u slučaju vina ili kafe, ukus maslinovog ulja može da zavisi od sorte i godine i varira od ljutkastog do blagog, od gorkog do kiselkastog, od voćnog do orašastog.
Međutim, proizvođači računaju i na porudžbine od konglomerata koji se ne ustežu da mešaju proizvode. Neki seljaci su osetili nelagodu kada sam im rekla da sam u prodavnici Whole Foods (američki lanac supermarketa koji prodaje organsku i prirodnu hranu, prim. prev.) videla etiketu na kojoj piše: "Međunarodno maslinovo ulje iz Grčke, Turske, Tunisa i Italije!" Ipak, bolje je prodavati ulje konglomeratima nego ga ne prodavati uopšte. Uprkos pokušajima da se tome stane na put, maslinovo ulje se često meša sa jeftinijim uljem ili se prodaje kao da je devičansko ili ekstradevičansko iako to nije.
Mnogi mali uzgajivači nastavljaju da rade jer su ponosni na svoje umeće, a tu je i osećaj odgovornost prema zemlji i usevima. "Ono što mi pomaže da prebrodim ova teška vremena je osećaj zadovoljstva kada vidim kako stabla, koja su bila tako mala kada sam ih zasadio, donose plodove", kaže Papaioannou. "Dani berbe su dani radosti", dodaje on. "Biću još srećniji kada budem video sve te flaše ulja."
Mladi radnik kod mlina u Nemeji u vreme sezone berbe, ruke su mu crne od maslina/Foto: Myrto Papadopoulos
U Grčkoj, masline, koliko god da su važne za ekonomiju, nisu samo obična roba već predmet nacionalnog ponosa i poštovanja koje se graniči sa pobožnošću. One su, od kada se istorija beleži, tamo uspešno i lako uzgajane, tako da je teško zamisliti šta će biti dalje. Jedna mogućnost je da se zasadi premeste u više predele gde su temperature niže, ali bi to radikalno promenilo celokupni pejzaž i verovatno iz posla izbacilo mnoge uzgajivače u niziji.
Tokom moje posete u januaru, nekada zahuktali mlin u atinskom predgrađu Pajanija nedeljama je bio zatvoren. Sezona je prošla u znaku visokih temperatura u ovoj vrlo sušnoj dolini. Jedan uzgajivač je rekao da je ove godine, kao i prošle, od roda njegovih 1.000 stabala proizveo tek oko 20 odsto količine koju obično napravi, a koja iznosi oko tri tone ulja.
Iako Kalamata nije toliko izložena posledicama klimatskih promena, i ona ne može da ih potpuno izbegne. Uprkos tome, mlin Poljoprivredne zadruge proizvođača maslinovog ulja Kalamate bio je prilikom moje posete zakrčen zelenim gajbama punih maslina. Unutra, ogromni tankovi podrhtavaju i zuje dok se plodovi peru i sortiraju, zatim se usisavanjem ubacuju u velike posude gde se melju i pulpa cedi, da bi na kraju ulje ravnomerno poteklo u bazene. Prostorija je ispunjena slatko-kiselom mirisom zemlje, kombinacijom vlažnog zemljišta, cveća i kvasca. U doba klimatskih promena veština i umeće nisu samo potrebni za uzgajanje maslina već i za presovanje ulja. Ceđenje na višim temperaturama u mlinu daje više ulja, ali slabijeg kvaliteta pošto se sagorevaju toliko hvaljeni polifenoli, ti antioksidansi dostojni bogova.
Antonopoulos iz zadruga Kalamate kaže da ga manje brinu krađe od povlačenja uzgajivača iz posla zbog povećanja troškova. "Mnogo ljudi odustaje od maslina", kaže on i dodaje da polja jednostavno postaju šume.
Na isto se žali i otac Christos iz Evije. On primećuje da su stariji ljudi koji su u toj oblasti živeli od uzgoja maslina, odustali od tog posla posle požara 2021. Šta će biti sa napuštenim hektarima? "Ništa", kaže on. Mladi ljudi vide kakva ih borba očekuje na poljima, a dodatno ih je obeshrabrio požar (i poplave koje su usledile).
Zasadi maslina koji se više ne obrađuju brzo prestaju da daju dobar rod. "Treba mnogo vremena da se takva stabla oberu", kaže otac Christos s izvesnom tugom u glasu. Godinu za godinom, nekada bujni zasadi maslina se zbog posledica klimatskih promena pretvaraju u zapuštenu šumu na koju ni lopovi ne bi trošili vreme.