Izet Fazlinović, najlegendarniji humoristični lik kreiran u našem regionu poslednjih decenija, želeo je da pojede i 571 feferon da bi prestigao Venecuelanca Huerta Frederica Moralesa i ušao u Guinnessovu knjigu svetskih rekorda. Za takav poduhvat popularnog sarajevskog penzionera kog je savršeno odglumio Mustafa Nadarević motivisala je nagrada od 40 hiljada dolara, ali je zakleti komunista zbog feferona zaradio samo ispumpavanje želuca i jedva ostao živ.
Sa sličnim motivima je Novu godinu čekalo rukovodstvo Vlade Federacije BiH, koje je 30. decembra 2024. kratkim saopštenjem svekoliku javnost informisala da podiže minimalnu platu u tom entitetu za neverovatnih 62 odsto, sa 619 KM (oko 316 evra) na okruglih 1.000 KM (511 evra).
Dok su drugi građani Sarajeva putovali na more, planine ili do nekih od evropskih metropola zbog dočeka novog leta, potpisnik ovih redova bledo je gledao u monitor razmišljajući šta je to Nermina Nikšića, Vojina Mijatovića i Tonija Kraljevića motivisalo za takvu vratolomiju.
Opširnije

Kada se centralne banke aktiviraju na Instagramu, pripremite se na transfer blama
Gospodari monetarne politike okreću se društvenim mrežama kako bi doprli do mladih.
15.04.2025

Bankama ide odlično, ali neće se ponoviti 2024.
Finansijski sektor je prošle godine bio definitivni pobednik evropskog tržišta kapitala, a rast cena akcija banaka u Adria regionu nadmašio je rast ostalih u Evropi.
10.04.2025

Hoće li se svet opametiti 2025. godine
Poslednjih godina pokazalo se da svet, nažalost, nije iskoristio pouke pandemije, koja je odnela mnogo života i dovela globalnu ekonomiju u ćorsokak.
07.01.2025

Jednom kada se iskusi četvorodnevna radna nedelja, teško je vratiti se na staro
Šestomesečni eksperiment u Nemačkoj pokazao se kao obećavajući, ali je doneo i mnoga razočaranja.
03.12.2024
Potraga za glavnim razlogom
U pitanju je strašan pad rejtinga, nema šta drugo, pomislio sam. Prvo se desio haos s katastrofalnim poplavama koje su u dobroj meri direktno pred vladu izbacile ljudske žrtve, infrastrukturni debakl te opšte nesnalaženje. Četiri meseca trebalo je da se sanira ključni železnički koridor koji od Sarajeva preko Mostara vodi do mora i luke Ploče. Vlada, kao i manje više sve naše, radi bez neke strategije baveći se sama sobom, gde se zadovoljavanje forme predstavlja kao ozbiljan uspeh.
Ekonomska politika ne postoji, a kad se ukaže, tada je kontradiktorna. Posebno se to videlo kod forsiranja zakonskog rešenja s neradnom nedeljom, krajnje konzervativne politike koju je prvi put u istoriji isforsirala jedna liberalna stranka, što je još jedan bosanskohercegovački fenomen. Neradna nedelja pokazala se kao popriličan promašaj, nakon sedam dana javile su se lokalne sredine koje su tražile izuzeća. Ubrzo su od nje odustali svi, a posebno oni koji su je i inicirali - maloprodajni lanci.
"Teško da je pad rejtinga, kod nas to niko i ne meri do tri meseca pred izbore. Može biti samo da su stranci došli i uperili pištolj u čelo", kazao mi je kolega iz jednog mejnstrim medija. "Ne verujem, pa video si odgovor Veća stranih investitora, brza i oštra kritika", replicirao sam. Nivo dijaloga između vlasti i uvek decidne poslovne zajednice dosegao je najniži nivo ikad, posebno kad im je premijer Nikšić odgovorio da "idu u banana države pa plaćaju radnike po nekoliko stotina evra".
Minimalac s milijardu razloga
Da je treći januar uvek pametniji od 30. decembra, kad su odluke vlasti i minimalca u pitanju, uverio sam se ovaj put. Trebalo mi je pet dana, desetak razgovora i bar četrdeset kartica napisanog i objavljenog teksta do dođem do zelene grane. "Kakav rejting, kakvi stranci, trice i kučine, postoji samo jedan razlog za ovako nešto - lova", znakovno mi je naznačio prijatelj i insajder za sve teme sa slične adrese.
Treba zatvoriti budžet za 2025. godinu i fali para. Neko je došao i setio se najava rasta minimalca na 1.000 KM i tu vlada dobije viška milijardu, glasilo je pojašnjenje. Nisam kupio priču na prvu loptu, kontao sam da sredstva za doprinose za penzijsko ili zdravstveno osiguranje mogu trošiti samo za tu svrhu. Nisam bio u pravu, insajder je imao odgovor i za to. Samo PIO fond je u 2024. u minusu pola milijarde. Trezorski je sistem, sad će samo vratiti tih posuđenih 500 miliona.
Pola sata kasnije novinarka koja je radila na ovoj temi mi je javila da naš model efekata ove odluke pokazuje skoro milijardu maraka veći iznos doprinosa koji će poslovni sektor morati uplatiti u sistem, i to samo za one plate koje su direktno pogođene odlukom, odnosno one koje su pre 1. januara bila ispod 1.000 KM. Insajder je bio u pravu.
Javna diskusija
Odluku su, naravno, podržali sindikati, dobar deo javnosti video ju je kao konačno jedan dobar potez, ali ju je stručna javnost sahranila. Najbolje bi bilo da vlada povuče uredbu, zvučala je najumerenija stručna kritika. Oni s manje smirenosti i više sklonosti za ironiju pitali su se zašto ne pet hiljada - to je bolje od hiljadu KM. Jer je i jedno i drugo jednako smisleno.
Vlada je svoje pozicije branila radničkim pravima i borbom protiv poslodavaca koji radnike drže na minimalcu, a ostatak plate isplaćuju u famoznoj koverti. Navođeni su i primeri kompanija koje imaju direktora s platom od 635 KM i godišnju dobit od 75 miliona.
Iste te kompanije najčešće su ćutače. Osim cehovskih udruženja i Veća stranih investitora malo ko se oglasio. To ćutanje je značajno jer najbolje ilustruje stanje na tržištu. Kad smo pitali za komentar jednog od najvećih poslodavaca u Bosni i Hercegovini, dobili smo samo jednu rečenicu odgovora - "Nismo u prilici da damo komentar". Možete li zamisliti neku sličnu odluku vlasti u SAD ili Nemačkoj, a da Walmart ili Lidl ostanu nemi!?
Reforma u drugom planu
Novogodišnje dizanje minimalne plate osim po veličini imalo je i drugih posebnosti. Prvo je bilo neočekivano. Dići minimalac za 62 odsto podrazumevao bi ozbiljne proračune, strateške pripreme, najave i široku javnu raspravu. Ovde je sve izostalo. Svaka bi vlast to epohalno najavljivala i onda na toj slavi živela bar do kraja tog mandata.
Sve ranije najave ozbiljnijeg dizanja minimalne plate podrazumevale su usvajanje reformskih fiskalnih zakona, koje bi kroz promenu metodologije jednim delom ublažilo udarac na kompanije, a uz to bi nosilo i smanjenje stopa poreza i doprinosa. Obaveze na rad u FBiH su rekordne u regionu i iznose preko 70 odsto.
Donošenje reformskih fiskalnih zakona koji bi smanjili opterećenje rada, koje zazivaju poslodavci, koji se čekaju godinama i koji su u drugom entitetu poodavno doneseni, izostali su najverovatnije zbog straha od projektovanog minusa u budžetu koji bi nove smanjene stope generisale. Taj minus bi se u prvoj godini približio velikih 900 miliona KM, a bile bi potrebne najmanje dve i po godine da se u sistemu "lova obrne" i izniveliše bilans u budžetu.
Prevela Marijana Avakumović.