Ross 308 je najprodavanija hibridna linija tovnih pilića u svetu, toliko da je svuda prisutna. Linija 308 i srodni tipovi čine dve petine od 22,7 milijardi pilića, koliko ih se u svakom trenutku uzgaja u svetu zbog mesa. Većina ih provede svoj kratki život u zatvorenom, skučenom prostoru trpeći povrede i bolesti, bez mogućnosti da ispolje svoje prirodno ponašanje.
Iza linije Ross 308 krije se čitav niz problema u vezi sa dobrobiti životinja koji su uglavnom bili zanemarivani. Decenijama su njene roditeljske linije selektivno uzgajane kako bi se proizvođačima drastično smanjili troškovi.
Opširnije
Šta menadžeri služe na prazničnoj večeri
Pitali smo osam izvršnih direktora i korporativnih lidera koje im je omiljeno praznično jelo.
20.12.2025
Da li je privreda postala otporna na političare
Francuska ekonomija je iznenada pokazala znakove rasta uprkos političkoj krizi i neizvesnosti, postavlja se pitanje kako su se investicije održale u tom kontekstu.
05.12.2025
Nije lako živeti zdravo
Kako biohakovanje i pametne tehnologije menjaju pristup zdravlju u savremenom svetu?
15.11.2025
Grčko maslinovo ulje postaje luksuz - suša, požari i lopovi pustoše zasade
Krađe maslina u Grčkoj postaju sve učestalije, a sve više uzgajivača se suočava s gubicima izazvanim klimatskim promenama.
10.10.2025
Današnje jedinke dostižu klaničnu težinu tri puta brže od pilića tokom pedesetih godina prošlog veka. Međutim, brojna stručna, proverena istraživanja i izveštaji Evropske unije (EU) pokazali su da je ovakav selektivni uzgoj doveo do pojave niza zdravstvenih problema: prvo su se pojavile deformacije nogu i skeleta, što je kod životinje izazivalo bolno šepanje i odumiranje koštanih ćelija. Sledili su kardiovaskularni problemi koji su doveli do skoka stope uginuća. U poslednje vreme istraživači su naišli na anomalije u mišićnom tkivu neobičnih imena, poput sindroma drvenastih grudi (otvrdnuće tkiva belog mesa) i končaste teksture mesa poznate kao "špagete" meso.
Koren ovih problema leži u genetskoj strukturi živine. Kompanija Aviagen Group Ltd. sa sedištem u Alabami, koja proizvodi roditeljske linije za 308, i njen glavni rival Cobb-Vantress sa sedištem u Oklahomi koji to radi za liniju Cobb500 kod koje se javljaju slični problemi, zajedno kontrolišu 95 odsto komercijalnog priplodnog fonda. Ove kompanije ne prodaju piliće koji završavaju u vašem tanjiru kao medaljoni, krilca ili paprikaš. Oni uzgajaju roditeljske linije ili rasne pretke kroz tri generacije, a zatim roditeljske jedinke prodaju proizvođačima koji ih koriste za proizvodnju brojlera u komercijalne svrhe. "Uzgajanje živine je poput piramide, a mi smo na samom vrhu", kaže Magnus Swalander, globalni potpredsednik za proizvode u Aviagenu.
Aviagen i Cobb uzgajaju mali broj rasnih pilića, zatim ih ukrštaju i ponovo ukrštaju tokom tri generacije. Proizvođači žele odlike kao što je niska stopa konverzije hrane kojom se meri koliko efikasno se hrana kod životinje pretvara u telesnu masu, odnosno prirast. Na hranu otpada 70 odsto troškova proizvodnje tako da što im je manje hrane potrebno, to bolje.
Ross 308 je najnovija generacija hibridne linije brojlera koja se razvija od 1960-ih, a koja je u to vreme reklamirana kao "ptica sa puno mesa za brzu zaradu".
Takozvane priplodne ili roditeljske jedinke žive duže od 308-ice (naziv služi da označi "model" kokoši isto kao što "ford F150" ili BMW 535 označavaju model automobila) koju u roku od pet nedelja već ubiju, tranširaju i pakuju. Roditeljske jedinke suočavaju se sa sličnim zdravstvenim problemima kao i njihovi potomci, smatraju i Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA) i zagovornici dobrobiti životinja. Međutim, obično ih drže u životu do 15 meseci tokom kojih će doneti na svet piliće koji će porasti i postati roditelji Ross 308. Ako izaberete organsko pile, bar kada je reč o SAD, to ne znači da ćete dobiti meso pileta koje je imalo bolji život; gotovo svi pilići sa organskim sertifikatom Ministarstva poljoprivrede SAD (USDA Organic) pripadaju liniji 308 ili sličnim brzorastućim linijama. Ono kroz šta prolaze ptice za priplod verovatno je najveći problem sa kojim se suočavamo kada je reč o dobrobiti životinja u celokupnom stočarstvu, kaže Per Jensen, profesor stručan za ponašanje životinja na Univerzitetu u Linćepingu, u Švedskoj.
Dvostruka spirala DNK (ključna za čuvanje genetskih informacija i njihovu preciznu replikaciju, prim. prev.) nepredvidljiva je i selektivni uzgoj usmeren na razvoj poželjnih karakteristika, kao što je brzi rast ili izdašno belo meso, često dovode do drugih, manje poželjnih pojava. Na sličan način uzgajanje zlatnih retrivera čiji je cilj stvaranje pitomih primeraka svilenkaste dlake, često za posledicu ima urođenu displaziju kukova kod ove vrste pasa. Tako i selekcija čiji je cilj da se razviju karakteristike koje će Aviagenu, Cobbu i kompanijama u daljem lancu proizvodnje omogućiti rast prihoda, ima genetske posledice, poput deformiteta kostiju i smanjene pokretljivosti. Ove posledice su se akumulirale tokom decenija selektivnog uzgoja da bi sada kulminirale u linijama poput Ross 308.
Da bi se podstakle da se razmnožavaju, koke nosilje za priplodna jaja su često primorane da trpe glad, što kod njih izaziva stres i hiperaktivnost. One ponekad preterano kljucaju po podu u nadi da će pronaći koju mrvicu, ili kljucaju druge ptice, povređujući sebe i druge. Da bi se nekako zasitile, piju previše vode, što dovodi do nakupljanja urina na podu, zbog čega imaju problema sa nogama i kožom. Uobičajen odgovor na to je smanjenje pristupa vodi, navodi se u jednom dokumentu EU.
Pokušaji da se smanji učestalost genetski uslovljenih zdravstvenih problema često bi se izjalovili i dovodili do sporijeg prirasta, odnosno dostizanja željene težine. Međutim, Aviagen navodi da ima program "genetskog unapređenja više osobina" koji može osigurati da koke budu i produktivne i zdrave. "Mi zapravo biramo ptice po kriterijumima zdravlja, dobrobiti i održivosti, što su nam zaista vrlo važni segmenti", kaže Swalander.
Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA) savetovala je 2023. industriju da sa vrati na uzgoj pilića čiji genetski sklop omogućava sporiji rast, odnosno sporije dostizanje klanične težine. EFSA je navela da što brže pilići rastu, to je njihov kvalitet života gori. "Preporučuje se uzgoj hibridnih vrsta koje sporije rastu, sa težištem na rasama sa nižom stopom uginuća, manje sklonim problemima sa nogama i kardiovaskularnim bolestima", navelo je to regulatorno telo EU.
Koalicija organizacija koje se bore za dobrobit životinja želi da industrija sledi ovaj savet, te je pokrenula inicijative za poboljšanje dobrobiti pilića pod imenom Better Chicken Commitment (BCC) u SAD i sestrinsku European Chicken Commitment (ECC). One traže od lanaca supermarketa i restorana da izbegavaju brzorastuće sorte i nude kao alternativnu listu spororastućih kokoški koje se, kako tvrde, mogu uzgajati u kvalitetnijim uslovima. Pošto istraživanja pokazuju da 85 odsto Evropljana pridaje značaj dobrobiti stoke i živine, više od 600 kompanija, uključujući Nestlé, Subway, Burger King i Chipotle, saopštilo je da će primeniti BCC standarde do kraja sledeće godine. Taj proces neće ići sasvim glatko: u novembru prošle godine kompanija KFC Corp. objavila je da neće uspeti da, kako je planirala, u 2026. primeni standard u Velikoj Britaniji, a kao razlog je navela nedovoljnu ponudu spororastućih rasa.
Edouard Jacquinett za Bloomberg Businessweek
Lobisti agrarne industrije u EU i SAD bore se protiv primene BCC i ECC standarda. Njihovi argumenat se svode na to da su mnogi problemi u vezi sa kvalitetom života pilića posledica načina na koji ih poljoprivrednici uzgajaju, i da uzgajivači rasa i hibridnih linija čine sve što mogu da reše probleme u vezi sa zdravljem i dobrobiti. Međutim, naučnici već decenijama govore da će se stvarni pomak na planu dobrobiti brojlera (brojleri su pilići koji se uzgajaju radi mesa bez obzira na način na koji će meso biti spremljeno) postići kada se pređe na uzgoj rasa koje sporije rastu. S time se slažu čak i pojedinci koji imaju bliske veze sa industrijom. "Život brojlera je mučan", napisala je 2020. godine Michèle Tixier-Boichard, predsednica Svetske naučne asocijacije živinara (World’s Poultry Science Association), strukovnog udruženja čiji je Aviagen glavni sponzor. "I postavlja se pitanje da li je takva patnja opravdana ljudskom potrebom za unosom proteina."
Počeci Aviagena sežu do škotske kompanije Chunky Chicks (Nichols) Ltd, osnovane 1956. Nekoliko godina kasnije engleski koncern za ribarstvo i zamrznutu hranu po imenu Ross Group Ltd. kupio je ovu kompaniju i usredsredio se na uzgoj brzorastuće živine. Time je posadio seme budućih problema kada je reč o dobrobiti pilića. Ross 308 je najnovija generacija hibridne linije brojlera koja se razvija od šezdesetih, a koja je u to vreme reklamirana kao "ptica sa puno mesa, za brzu zaradu".
Do sedamdesetih kompanija je već kontrolisala četvrtinu svetskog tržišta, da bi se tokom devedesetih spojila sa kompanijom Arbor Acres čije je sedište u Alabami. Kompanija nastala ovim spajanjem promenila je ime u Aviagen Group Ltd. koju je 2005. kupila nemačka privatna kompanija EW Group. Kao jedini veliki konkurent ostao je Cobb-Vantress, podružnica firme Tyson Foods Inc, koja posluje u Teksasu, Kentakiju i u Evropi. Takva koncentracija na tržištu, u kombinaciji sa jakom konkurencijom između ove dve kompanije i šačicom manjih rivala, dala je snažan podsticaj favorizovanju osobina koje će omogućiti veću produktivnost i obezbediti prednost na tržištu.
Brzorastuće linije hibrida poput Ross 308 i Cobb500, koje zovu i najproduktivnijim brojlerima u svetu, doprinele su da se od 1985. godine potrošnja piletine u SAD udvostruči. Piletina je 1992. preuzela primat od junetine, a danas Amerikanci u proseku godišnje pojedu oko 45 kilograma po osobi, što bi značilo da pojedu jednu polovinu belog mesa svakog drugog dana.
Aviagen danas u istraživačkim centrima u SAD ima više od 40 čistokrvnih linija – grupa sa specifičnim genetskim osobinama koje želi da prenese na hibrid 308 i slične proizvode. Kompanija ljubomorno čuva ovu intelektualnu svojinu i odbija zahteve za posete, navodeći kao razlog propise o biosigurnosti (skup mera i smernica osmišljenih da spreče uvođenje, širenje i prenos zaraza, prim. prev.). Njene matične farme su polazna tačka za proces višestepenog ukrštanja čiji se rezultati šire na ceo svet. Potomci ovih matičnih ptica se šalju na farme praroditelja gde se razmnožavaju, a zatim se njihovo potomstvo dalje šalje na farme roditeljskog jata. Tamo, kao u nekoj ptičijoj verziji "Sluškinjine priče" (knjiga kanadske književnice Margaret Atwood i istoimena TV serija o distopijskom, totalitarnom društvu u kome su žene i reprodukcija strogo kontrolisane, prim. prev.), Aviagenovi krajnji proizvodi - pilići stari jedan dan i jaja za nasad iz kojih će se razviti jedinke-roditelji, ubacuju sa trake u kutije i šalju farmama za razmnožavanje koje su ih kupili. Ove ptice, kao i jedinke Aviagenovih konkurenata, preci su 70 milijardi brojlera koji završavaju na tanjiru u svetu svake godine – gotovo 200 miliona dnevno.
Ono kroz šta prolaze ptice za priplod verovatno je najveći problem kada je reč o dobrobiti životinja... u celokupnom stočarstvu.
Azil za životinje GroinGroin prostire se na oko 12 hektara u valovitom krajoliku, na tri sata vožnje jugozapadno od Pariza. Azil im tri renovirane seoske zgrade i pomoćne objekte koji zajedno čine ovo mirno utočište. Jednog prijatnog popodneva, blizu 100 životinja – kokoški, svinja, ćurki, magaraca, krava, konja, koza, pasa i mačaka, slobodno je lutalo po livadama ovog azila. Žena koja se brine o njima, kreće u popodnevni obilazak, bacajući iz kanti komadiće jabuka i šargarepa na zemlju kako bi životinje mogle da ih jedu. Posetioci mogu da se šetaju po stazama duž kojih su postavljene table sa informacijama i fotografijama životinja koje tu žive, sa pričama o tome kako su spasene iz klanica i farmi za intenzivan uzgoj, od zlostavljanja ili napuštanja.
Daisy je brojler hibrida Ross 308 koji živi u GroinGroin (što je na francuskom onomatopeja za groktanje svinje). Ona i još osam drugih Ross 308 pilića stigli su u azil 2017, kada su bili samo nekoliko dana stari. Došli su sa farme za priplod pod okolnostima o kojima ova organizacija nije želela da govori. Direktorka azila GroinGroin Caroline Dubois kaže da Daisy, jedina koja je još u životu od tih ptica, ima probleme sa stopalima, uslovljene genetikom, i da je leče različitim tretmanima, uključujući kupke sa gorkom soli (hidrat magnezijuma i sulfata, prim. prev.), i previjanje stopala kako bi se napravila neka vrsta jastučića. "Pravimo joj čizmice", kaže Dubois. "To su u stvari dečje rukavice bez prstiju."
Edouard Jacquinett za Bloomberg Businessweek
Jedan od Daisynih drugara, Picsou, oboleo je od teškog oblika artritisa pre svog trećeg rođendana i ova bolest mu je razjedala zglobove, što je sve posledica genetske selekcije, kaže Dubois. Fifi, još jedna spasena ptica, uginula je od srčanog zastoja baš kada su je pregledali. Četvrta ptica, Gontran, patio je od infekcije nogu koju Dubois pripisuje genetskoj selekciji. Uginuo je nakon operacije koja je trebalo da otkloni taj problem.
Pošto koke dobiju na težini, njihova mogućnost razmnožavanja opada. To nije problem kada su u pitanju koke koje završavaju na našem tanjiru jer se oni ne razmnožavaju. Međutim, kod priplodnih koka to predstavlja problem, pa se uzgajivači suočavaju sa paradoksom koji su sami stvorili: kako da priplodne jedinke ne dostignu tako brzo težinu da ne mogu da se razmnožavaju? "Ako ih dobro hranite, dovešćete u pitanje njihovu sposobnost razmnožavanja", kaže Thierry Rolland, direktor poslovanja Aviagena u Francuskoj.
Koke nosilje za priplodna jaja veštački se održavaju u životu pomoću redukovane ishrane kako bi nastavile da nose oplođena jaja, kaže Cynthia Schuck-Paim, naučna direktorka u istraživačkoj grupi Welfare Footprint Institute (Institut za merenje uticaja na dobrobit životinja, prim. prev.). Ova grupa je u knjizi iz 2022. takvu praksu nazvala površnim, kratkoročnim rešenjem koje odgovara potrebama komercijalne proizvodnje, sa nizom štetnih posledica po dobrobit životinja. Druga istraživanja pokazuju da se kod pilića usled smanjenja unosa hrane povećava nivo hormona stresa što se odražava na razvoj mozga. Schuck-Paim kaže da hronični stres kod jedinki za priplod može oslabiti imuni sistem njihovih potomaka zbog čega su podložniji zaraznim bolestima, poput ptičjeg gripa.
U izveštaju neprofitne organizacije Eurogroup for Animals iz 2020. navodi se da kompanije koje se bave priplodom, obično počinju da uskraćuju hranu kokama u već drugoj nedelji života. U početku dobijaju samo četvrtinu količine koju bi inače pojele. Kad počnu da nose jaja, dobijaju više hrane, ali je njihova ishrana i dalje redukovana sve dok ne odu pod nož. ("Ne verujem da sve vreme gladuju", kaže Swalander iz Aviagena.)
U azilu GroinGroin Dubois se pita da li time što drži Daisy u životu samo produžava njenu patnju umesto da joj pomogne. Daisy se zbog prekomerne težine otežano kreće tako da su je stavili na strogu dijetu pa joj je čak zabranjeno da jede komadiće jabuke koje se kokama nosiljama u utočištu daju kao poslastica. "Kada ima toliko mnogo životinja koje treba spasti, zar nije bolje usredsrediti se na one koje ne pate toliko?", kaže Dubois u staroj seoskoj kući u okviru azila, u kojoj spasene mačke leže sklupčane u korpama kraj prozora.
Naučnici iz više neprofitnih organizacija koji se bave dobrobiti životinja, razvili su 2016. grupu standarda koji treba da poboljšaju uslove života i stanje brojlera. Ovi standardi su 2019. pretočeni u inicijativu Better Chicken Commitment. Pošto je inicijativa naišla na dobar prijem, ubrzo je živinarska industrija krenula u svoju kampanju. U SAD, tom kampanjom rukovodi Alijansi za stočarsku proizvodnju (Animal Agriculture Alliance, AAA), lobistička grupa koju finansija industrija; sredstva dobijena iz sektora živinarstva iznosila su četvrtinu budžeta ove organizacije u 2024.
AAA je zauzela agresivna pristup, ciljajući proizvođače, restorane i maloprodajne firme. Čak je pratila aktivnosti i taktike aktivista za prava životinja. Ova grupa nudi restoranima i prodavnicama radionice uz ručak na kojima mogu da nauče kako da se nose sa grupama koje se bave dobrobiti životinja. Takođe, 2017. koordinisala je kampanju na društvenim mrežama "#FarmersThankDominos", u okviru koje je hvalila ovaj lanac picerija jer je odbio da posluša pozive aktivista da u svom lancu snabdevanja povede računa o dobrobiti životinja.
Ova organizacija je 2019. održala interni vebinar savetujući kompanije da beleže informacije o demonstrantima. "Zapišite kako izgledaju njihova vozila i registarske tablice; dostavite to snagama reda; podelite to sa Alijansom." AAA je poslala stažiste da prisustvuju konferencijama o pravima životinja i prikupljaju informacije, navodi se u dokumentima sa oznakom "poverljivo" u koje je Bloomberg Businessweek imao uvid. U okviru godišnjeg sastanka organizacije 2023. održan je panel o tome kako odgovoriti na "ekstremizam aktivista za prava životinja". Grupa je u saopštenju navela da pravima životinja treba da se bave stručnjaci, a ne organizacije za prava životinja, tvrdeći da je njihov cilj da ukinu stočarstvo, a potrošačima uskrate pravo na izbor.
U Evropi, Asocijacija prerađivača i trgovaca živinom (Association of Poultry Processors and Poultry Trade) poznata po skraćenom nazivu na francuskom AVEC, prošle godine je objavila izveštaj na 56 strana o troškovima i posledicama inicijative European Chicken Commitment u EU. U izveštaju se tvrdi da bi potpuna primena ECC znatno povećala troškove proizvodnje, poskupela prozivode toliko da običan kupac ne može da ih priušti, i podstakla uvoz iz zemalja sa nižim standardima u uzgoju kada je reč o dobrobiti životinja. Ova organizacija je u dokumentu iznela argument da će primena ECC standarda uticati na klimu, odnosno da će povećati emisije u sektoru za gotovo 25 odsto - na osnovu faktora kao što su transport i potrošnja struje, a sve zbog veće upotrebe vode, hrane i zemljišta za uzgoj manje produktivne živine.
Industrija navodi da ovi argumenti nailaze na dobar prijem: u nedavnom izdanju stručnog časopisa "Poultry World", predsednik AVEC-a Gert-Jan Oplaat hvalio je nove prilike u sadašnjem sazivu Evropske komisije. "ECC neće biti budući standardi u našoj industriji", napisao je on.
Grupe za prava životinja se, kao što se može očekivati, ne slažu s tim. Neprofitna organizacija Compassion in World Farming International iz Velike Britanije na to uzvraća tvrdnjama da će kvalitetnije meso, manja stopa uginuća i drugi faktori povezani sa sporijim uzogjem mogli da ublaže neke od ekonomskih i ekoloških posledica o kojima se govori u izveštaju AVEC-a. Grupa navodi da gazdinstva koja uzgajaju živinu u skladu sa ECC standardima u stvari ostvaruju bolje rezultate od firmi koji uzgajaju živinu na konvencionalan način, navodeći kao primer kvalitetnije meso i to što se manje hrane baca.
Neki proizvođači kažu da su imali koristi od primene standarda. Norsk Kylling AS, firma koja drži gotovo trećinu maloprodajnog tržišta piletine u Norveškoj, prešla je na uzgoj u skladu sa ECC 2022. godine. Ta kompanija navodi da sada proizvodi iste količine mesa kao i kada je uzgajala Ross 308, iako sada svake godine uzgoji 22 odsto manje jedinki. To je postigla zahvaljujući nižoj stopi uginuća i većoj količini jestivog mesa po životinji. Norsk Kylling priznaje da je povećala potrošnju hrane otkako je promenila pristup, ali samo za tri odsto. Kompanija je uspela da doprinese dobrobiti životinja, klimi, životnoj sredini bez povećanja cena, kaže njena izvršna direktorka Hilde Talseth.
Holandska organizacija za dobrobit životinja Wakker Dier pokazala je da strategija u vezi sa BCC koja ne uključuje čelnike i uzgajivačku industriju, može biti doneti rezultate. U Holandiji je početkom 2023. organizovana kampanja direktno usmerena na supermarkete koja je podstakla trgovce da počnu da traže meso od spororastućih pilića. Danas, sve sveže pileće meso u radnjama u Holandiji potiče od spororastućih koka, a košta otprilike isto koliko i piletina s druge strane granice, u Nemačkoj.
Ovaj pokret daje rezultate i u drugim delovima u Evropi. U julu, vodeći evropski proizvođač piletine LDC Group izašao je u susret zahtevima trogodišnje kampanje da pređe na vrste koje sporije rastu: ova kompanija, čiji godišnji prihodi iznose 6,3 milijardi evra (7,4 milijardi dolara), objavila je da će se njeni ključni brendovi uskladiti sa ECC standardima do 2028, što će uticati na dobrobit oko 400 miliona pilića koliko godišnje proizvede. Ovaj korak šalje snažan signal celokupnoj agroprehrambenoj industriji, navela je u saopštenju Brigitte Gothière, direktorka L214, grupe koja je vodila kampanju.
Aviagen je 2021. razvio tipove koje sporije rastu, za slučaj ako pokret ECC-BCC dobije još veću podršku. Udeo "rustic gold" (hibridna linija sa isključivo spororastućim roditeljima, prim. prev.) zajedno sa drugim vrstama koje ispunjavaju ECC standard, i dalje iznosi samo sedam odsto u proizvodnji roditeljskog fonda u Evropi, navodi ta kompanija. Međutim, to predstavlja istorijsku prekretnicu u odnosu na posleratni trend upornog forsiranja što većih prinosa. S obzirom na to da industrija počinje da popušta pod pritiskom potrošača i napušta svoje ranije načelo "više, brže, jeftinije", postoji šansa da će koke sutrašnjice biti onakve kakve su nekada bile. — U saradnji sa Tracy Keeling.