Dok su golf i tenis decenijama važili za sportove poslovne elite, nova generacija lidera spas od stresa ne traži na zelenim terenima, već u potpunoj tišini morskih dubina. "Freediving" - ili ronjenje na dah - izašao je iz senke ekstremnog sporta i postao moćni alat u postizanju unutrašnje ravnoteže i mira.
"Ova disciplina se oslanja isključivo na svesnu kontrolu disanja i mentalnu pripremu. Upravo u tome leži njegova privlačnost za ljude pod stalnim pritiskom, jer kad naučite da kontrolišete disanje i umirite telo, samim tim ćete umiriti i misli", kaže Saša Jeremić, predsednica AIDA (engl. Association for Development of Apnea) i žena koja je ovom sportu učila menadžere, IT stručnjake, pa i investicionog bankara koji je treninge koristio kao pripremu za važan poslovni pregovor.
Od drevne veštine do svetske popularnosti
U osnovi, reč je o najprirodnijem obliku ronjenja - bez boce sa kiseonikom i oslanjajući se isključivo na sopstveni dah - a čiji se koreni mogu naći u drevnoj praksi ribara i tradicionalnih sakupljača školjki i bisera. Kao sport, ozvaničen je 1992. godine, da bi danas bio disciplina na korak do olimpijske, sa jasnim pravilima i strukturom, sertifikacijom i sve većom bazom polaznika. U prošloj godini samo je pod okriljem AIDA, najstarije međunarodne organizacije posvećene razvoju ovog sporta, obučeno i licencirano više od 40 hiljada novih ronilaca na dah.
Opširnije

Hrana u avionu nije više predmet podsmeha
Avio-kompanije pokušavaju da reše misteriju avionske hrane i osveže svoju ponudu za putnike.
22.06.2025

Zahuktalom Vijetnamu treba više peska
Vijetnam se suočava s izazovima u infrastrukturi usled porasta uvoza peska iz Kambodže, što pokreće pitanje održivosti ekonomske ekspanzije i zaštite okoline.
21.06.2025

Da, krstarenja su sada glamurozna
Na ovim luksuznim brodovima ne manjka putnika iako se cene putovanja kreću od 14.000 dolara za sedmodnevni boravak za dve osobe.
12.06.2025

Duga i skupa trka za povratak Formule 1 u Afriku
Prihodi Formule 1 premašili su 2024. godine 3,4 milijarde dolara, a trke su privukle 1,6 milijardi TV gledalaca.
06.06.2025

Prvi zvanični zaron na dubinu veću od 100 metara postignut je 2004. godine, a tada se smatralo da je to maksimum ljudskih kapaciteta u ovoj disciplini. "Dvadeset godina kasnije, Rus Alexey Molchanov zaronio je na 136 metara zadržavajući dah više od tri minuta. Koliki je to poduhvat ilustruje i činjenica da je još uvek više ljudi boravilo u svemiru nego što je stiglo dublje od 100 metara samo sa jednim udahom", kaže Jeremić.
Put do dubine - kursevi i lokacije
Za one koji žele da se oprobaju u ovom sportu, dobra vest jeste da na Balkanu raste broj škola i sertifikovanih instruktora koji nude profesionalnu obuku za sve nivoe. Kada je reč o lokacijama za treniranje, freediving je iznenađujuće dostupan - svako mesto sa bazenom postaje potencijalna trening zona. U Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani kursevi se održavaju tokom cele godine, a u tim gradovima postoje i aktivne zajednice freedivera koje dodatno doprinose mreži podrške i popularizaciji sporta.
Letnja sezona otvara vrata prirodnih lokacija, a najlepša mesta za ronjenje su tik pored nas. Jadranska obala nudi idealne uslove za trening - čisto more, stabilne vremenske prilike, pristupačnu dubinu i mirne uvale. Od budvanske rivijere i Boke Kotorske, preko Korčule, Visa, Lastova i Brača, pa sve do Pirana, nalaze se brojne atraktivne lokacije za rekreativno zaranjanje, kao i podvodno istraživanje. Posebno su popularna mesta sa bogatom podvodnom florom i faunom, prirodnim atrakcijama, kao i olupinama koje podjednako privlače rekreativne i napredne ronioce.
Foto: Boris Stefanović
Tijana Nikolić, višestruka srpska rekorderka i instruktor najvišeg ranga, objašnjava da u standardnu obuku početnog kursa ulaze teorijska predavanja i četiri časa u vodi. Vežbaju se disanje, istezanje, statičko i dinamičko ronjenje, izjednačavanje pritiska i spašavanje. "Jedan od ključnih momenata na kursu je učenje bezbednosnih procedura" naglašava njen kolega Uroš Kojić, AIDA instruktor, koji drži treninge na beogradskom bazenu "25. maj": "Sigurnost u ronjenju na dah je prioritet, a za sve važi pravilo – u zaron nikada sami!“. Oboje potvrđuju da im najviše polaznika dolazi iz sveta preduzetništva i IT sektora, a da je broj žena i muškaraca gotovo izjednačen. Na pitanje o reakcijama polaznika nakon prvog zarona, ističu istu stvar - mnogi ostanu iznenađeni sopstvenom sposobnosti da izađu iz zone komfora i spremnošću da pomere sopstvene granice. Diploma o završenom kursu omogućava pristup i dubokim bazenima širom sveta koji pružaju neverovatno iskustvo, poput Y-30 u Padovi, dubine od 40 metara i sa termalnom vodom. „To je Diznilend za ronjenje na dah", kaže Tijana uz osmeh.
Koliko košta tišina pod vodom
Cene kurseva zavise od više faktora poput nivoa obuke, lokacije, kao i licence i renomea instruktora, pa se mogu kretati od 200 do 400 evra za grupne, kao i do 800 evra za individualne treninge. Ekskluzivne „jedan na jedan“ obuke posebno su tražene među ljudima iz poslovnog sveta, naviknutim na personalizovan pristup i brze rezultate. U porastu je i potražnja za višednevnim retreat programima koji kombinuju trening, koučing i odmor, a cena ovakvih aranžmana ide i do 1.800 evra. Kompanije su počele i da uključuju freediving radionice u svoje tim bilding aktivnosti kao efikasan način jačanja poverenja i timske povezanosti.
Početnicima je tokom kursa najčešće sve obezbeđeno. U osnovu opremu spadaju maska, peraja, disaljka, odelo, tegovi i ronilački sat. Cena kompleta za one koji žele da ulože u sopstvenu opremu nije veća nego kod drugih sportova – maske se kreću od 40 evra, odela od 150 evra, disaljke od 20 evra, dok ronilački sat može da košta i do 250 evra. „Dobra oprema nije stvar luksuza, već bezbednosti“, naglašava Uroš: "Odelo vas u moru štiti od hladnoće, sunca, ogrebotina i meduza u toplim morima, dok vam peraja omogućavaju da se krećete efikasnije, štedite kiseonik i tako direktno utičete na trajanje i kvalitet zarona".
Regionalni asovi u svetskoj eliti
Osim rekreativno, u ovom sportu možete da se okušate i profesionalno. Tokom cele godine, na brojnim i atraktivnim destinacijama širom sveta održavaju se takmičenja u različitim disciplinama, kako u moru, tako i u bazenu. Zahvaljujući prenosima svetskih prvenstava, gde kamere u realnom vremenu prate takmičare u dubinama, kao i društvenim mrežama koje su približile sport široj publici, freediving više nije nepoznanica. Sa popularizacijom sporta raste i broj sponzora ovih takmičenja, ali i nagradni fondovi. "Freediving je postao zanimljiv ne samo sportskim brendovima već i kompanijama koje promovišu mentalno zdravlje, balans i zdravu ishranu", napominje Saša Jeremić.
Foto: Luke Coley
Ukupno je osam takmičarskih disciplina, četiri dubinske i četiri bazenske, a razlikuju se prema načinu izvođenja zarona, kao i vrsti peraja koja koriste. Koliko je ovaj sport zaživeo u regionu, najbolje potvrđuju vrhunski rezultati takmičara sa ovih prostora. Iz Hrvatske nam dolaze čak tri rekordera. Riječanka Sanda Delija uspela je da se spusti na dubinu od 103 metara u disciplini free imerssion (FIM), dok muškom kategorijom iste discipline godinama suvereno vlada njen sugrađanin Petar Klovar sa rekordom od 136 metara dubine. Zagrepčanki Mireli Kardašević je rezultat od 282 metra za svega četiri minuta doneo svetski rekord u bazenskoj disciplini dynamic apnea with monofin (DYN) i potvrdio njen status u vrhu ovog sporta. Prva žena koja je pak uspela da svojim rezultatima smanji razliku između muških i ženskih postignuća jeste Slovenka Alenka Artnik, koja drži trenutni rekord u jednoj od težih i tehnički zahtevnijih disciplina (constant weight bifins - CWB) sa zaronom od 111 metara.
Gde prestaje buka, tu počinje fokus
Za one koji gotovo svakodnevno balansiraju između visokih ciljeva i još viših očekivanja, freediving je postao neobičan, ali izuzetno efikasan saveznik. "U trenutku poslovne krize, kad sam osećao da više ne kontrolišem tempo i količinu posla, upisao sam se na kurs. Deset dana kasnije, zaronio sam na 20 metara i prvi put posle dugo vremena bio fokusiran. To je za mene bio prelomni osećaj", priča Bojan Komljenović, IT stručnjak koji trenutno živi i radi na Kipru.
Naučna istraživanja potvrđuju ove efekte. Prof. dr Nenad Dikić, specijalista interne medicine, subspecijalista baromedicine i klinički farmakolog, objašnjava da brojne studije ukazuju da ljudi koji redovno praktikuju apnea trening imaju veću otpornost na stres, bolju funkciju pluća i izraženiju emocionalnu stabilnost. Takođe, postoje dokazi i da ronjenje na dah poboljšava balans između simpatičkog i parasimpatičkog sistema, što je presudno za održavanje zdravlja u savremenom stresnom okruženju. "Ukratko - što više ronimo, to smo stabilniji, prisebniji i zdraviji", kaže on.
Koristi po kardiovaskularno zdravlje takođe su jasne i merljive. "Usporavanje pulsa tokom zarona štiti srce, a disajni treninzi povećavaju varijabilnost srčanog ritma, što je jedan od ključnih pokazatelja zdravlja autonomnog nervnog sistema." Uz to, boravak u vodi povoljno deluje na cirkulaciju i krvni pritisak, što je naročito važno u prevenciji bolesti modernog doba.
Foto: Costas Constantinou
Na pitanje kakav je uticaj ovog sporta na kognitivne sposobnosti, prof. dr Dikić, inače i sam pasionirani ronilac i planinar, navodi: "Tokom zarona i zadržavanja vazduha dolazi do takozvane mentalne tišine – fokus se sa svakodnevnih misli prebacuje na telo, dah i sadašnji trenutak. To jača koncentraciju, smanjuje preopterećenost informacijama i podstiče sposobnost mozga da se prilagođavanja i menja".
Zaronom do unutrašnje ravnoteže
Ovaj sport, međutim, nadilazi granice fiziologije. Iako se oslanja na telo, još snažnije utiče na um donoseći duboki mir i mentalnu jasnoću. Tehnike disanja koje se koriste u pripremi za zaron - poput disanja u jednakim intervalima (box breathing), disanja dijafragmom ali i vežbi sličnih onima iz pranayame - aktiviraju parasimpatički nervni sistem, čime se smanjuje nivo kortizola, poboljšava emocionalna regulacija i jača osećaj unutrašnjeg mira. "Za razliku od pasivnih meditativnih tehnika, ovde učimo kako da ostanemo mirni i kada telo vapi za udahom u stanju hipoksije. To gradi mentalnu otpornost, smirenost i poverenje u sopstvene granice", navodi prof. dr Dikić.
U praksi, to znači da se sporim i svesnim disanjem vraćamo sebi, pa ne čudi što sve više ljudi u ovom sportu ne vidi samo fizički izazov već i prostor za ličnu promenu. A ta promena, prema iskustvima rekreativnih ronilaca, dolazi postepeno. Najpre kroz kontrolisano disanje, zatim kroz zaron bez misli, a potom i kroz svakodnevne izazove u kojima se, zahvaljujući praksi iz dubina, lakše ostaje pribran i koncentrisan.
Trenutno nema komentara za vest. Ostavite prvi komentar...