Dok sam i sama pokušavala da se odvojim od društvenih mreža i ekrana, umanjim stres i priliv nepotrebnih informacija, odlučila sam da se vratim štrikanju, tom jednostavnom, rukom vođenom zadatku koji sam savladala još kao mala. Ono što je trebalo da bude meditativno iskustvo pretvorilo se u frustraciju: prsti su delovali kao da ne slušaju, a svaki potez je bio nesiguran, kao da je telo zaboravilo radnju, a mozak više ne zna da komanduje. Ukratko, ovim malim eksperimentom potvrdila sam sebi da mozak i telo, da bi ostali u "treningu", traže iskustva koja zahtevaju prisutnost, fokus i fizički angažman bez kojih lako gubimo spretnost i koncentraciju.
Opširnije
Mozak iza ekonomske odluke
U prvoj epizodi, dr Nikolaos Dimitriadis govori o mozgu iza ekonomije i odakle bi trebalo da krenemo. Više o ovoj temi pogledajte u videu.
29.03.2026
Leto je već gotovo? Opet vas je prevario mozak
Zašto nam se čini da leto proleti dok trepnemo, a čekanje u čekaonici traje čitavu večnost? Naučnici otkrivaju da je uznemirujući osećaj da vreme ubrzava uglavnom u našim glavama, a evo šta kaže nova knjiga
04.09.2025
Kad preterano razmišljanje preraste u prepreku u karijeri i svakodnevici
Popularna literatura ukazuje da je "overthinking" veoma rasprostranjen obrazac razmišljanja u životu savremenih ljudi. Evo kada je stvarno vreme da stanete i kako.
28.02.2026
Priznaj, u vezi si sa veštačkom inteligencijom
Razgovarate s četbotom, tražite savete, dobijate razumevanje bez osude - i vraćate se po još. Granica između alata i odnosa sa veštačkom inteligencijom sve je tanja, a stručnjaci upozoravaju da AI polako ali značajno menja način na koji gradimo stvarne ljudske veze.
10.01.2026
Ako je suditi po tendencijama za 2026, izgleda da sve više ljudi uviđa isto. Sve veća potreba za analognim iskustvima rezultat je, pre svega, zasićenosti digitalnom povezanošću koja je dostigla svoj vrhunac u pandemijskom periodu. Dok su fizički svet i kontakti bili ograničeni, zaronili smo u ekrane, držali virtualne sastanke i Zoom večere uz poplavu digitalnog sadržaja. Međutim, od 2023. godine ovaj trend polako opada u većini razvijenih zemalja jer korisnici počinju da osećaju zamor, kognitivno preopterećenje i pad produktivnosti. Uz to, multitasking, koji je decenijama bio mit i mantra savremenog života, sve se više pokazuje kao iluzija. Brojne studije, radovi i istraživanja poput onih univerziteta Stanford i London, kao i analiza Američke asocijacije psihologa, potvrđuju da simultano obavljanje više zadataka ne podstiče efikasnost, već smanjuje kvalitet odluka, povećava greške i iscrpljuje pažnju.
Bloomberg Businessweek Adria
Manje šuma, više fokusa
Analogno se, dakle, ne vraća kao sentimentalna nostalgija, već kao potreba i strateški alat za (lidersku) otpornost i mentalnu jasnoću. Sastanci bez ekrana, beleške rukom i štampani materijali postali su sve češći u firmama koje žele da unaprede kvalitet odluka. U nedavnom razgovoru za Bloomberg Adriju na temu prakse vođenja dnevnika (engl. journaling), psiholog Anđelija Simić ukazala je na posebnu i direktnu vezu između pisanja rukom i mozga. To aktivira više moždanih oblasti koje pomažu boljoj organizaciji misli i emocija, pamćenju i procesuiranju informacija. Olovka u ruci tera nas da usporimo, da filtriramo i odmerimo sledeći potez.
Dušan Olaj, vlasnik slovenačke kompanije Duol, opisuje to vrlo slikovito: "Volim da razmišljam sa olovkom u ruci. Najbolje ideje za projekte ili nova tržišta ne rađaju se u aplikaciji, već na listu papira, često uz nekoliko crta, strelica i mrlju od kafe. Papir je strpljiv, ne šalje obaveštenja i ne tera me na žurbu, i upravo ta sporost može da donese smelije ideje." Sličan princip primenjuje i na poslovnim sastancima. Iako kompanija posluje globalno i ne može bez digitalnih alata, kada je reč o poverenju, velikim investicijama i dugoročnim partnerstvima, stisak ruke i razgovor uživo i dalje nadmašuju Zoom. "Tehnologija ubrzava procese, ali odnose gradi čovek", kaže on. Privatno, dodaje, pokušava da održava balans kroz sport, kretanje i vreme bez ekrana, "trenutke kada se rađaju najbolje poslovne strategije".
Uz analogne poslovne rituale, i analogni alati poput rokovnika, nalivpera, mehaničkih satova ili knjiga, imaju značajnu ulogu u tome kako danas razmišljamo, radimo i ispunjavamo slobodno vreme. Upravo takav odnos u poslovnoj i privatnoj svakodnevici zadržava i Maja Babić, organizatorka i producentkinja događaja i predsednica Asocijacije event industrije Severne Makedonije: "Iako radim u svetu koji je gotovo potpuno digitalan, i dalje imam potrebu da stvari zapisujem na papir. Obaveze uvek planiram u rokovniku i jedna sam od onih koji se iskreno raduju novom planeru. Da, koristim i kalendar na telefonu, ali kada nešto precrtam hemijskom, osećaj je drugačiji - tada znam da je zaista završeno." Dodaje da nikada nije pročitala elektronsku knjigu, jer su za nju "listanje i presavijena stranica" deo iskustva, a isto važi i za scenarije. "Često lepim stikere sa beleškama po zidu, jer kada su ideje oko mene u prostoru, one nekako ‘razgovaraju’ jedna sa drugom", objašnjava Babić.
Bloomberg Businessweek Adria
Ovaj povratak na taktilne formate nije samo izolovana potreba pojedinaca. Globalna industrija papirnih proizvoda, planera, olovaka i drugih predmeta za rad stabilno raste čak i u digitalnoj eri. Tako je, na primer, tržište rokovnika u 2025. procenjeno na 27 milijardi dolara, sa očekivanim rastom od preko sedam odsto godišnje do 2035. godine, jer više od polovine korisnika prepoznaje prednosti rukopisnog planiranja za produktivnost i fokus. Segment luksuznih i personalizovanih olovaka, posebno nalivpera, danas vredi oko milijardu američkih dolara, a očekuje se da će nastaviti da se širi narednih godina zahvaljujući potražnji za premijum i kolekcionarskim modelima koji služe kao statusni simboli i predmeti ličnog stila.
Hobiji bez metrike
Ali trend se ne vraća samo kroz predmete, već sve češće i kroz procese. Ljudi su u potrazi za hobijima kao "izduvnim ventilima", ali i kao prilikama za interakciju, kreativnost i zabavu u slobodno vreme. Procena je da će do 2035. tržišni segment oflajn formata, poput društvenih igara i kreativnih hobija, porasti na 23,8 milijardi dolara. Vinil i analogna fotografija ponovo imaju svoju publiku, jedrenje i ronjenje brišu probleme onog časa kada se izađe na otvoreno more ili zaroni ispod površine, dok planinarenje, kuvanje, ručni rad i baštovanstvo uvode ritam u kojima nema paralelnih tabova.
Izbor dr Vladimira Čadikovskog posebno je interesantan. Ovaj poznati makedonski dečji kardiohirurg koji u radu koristi najsavremeniju medicinsku tehnologiju, slobodno vreme provodi restaurirajući klasične automobile i motocikle. Rad na starim automobilima, kako kaže, pomaže mu da vežba fokus i strpljenje, jer u tom poslu nema žurbe ni multitaskinga, postoji samo rad korak po korak, slično kao u hirurgiji. Istovremeno, taj mir u garaži za njega je protivteža stresu iz operacione sale i način da ostane povezan sa tradicijom, zanatom i stvarnim, opipljivim svetom. "To je moj glavni hobi. Proces zahteva strpljenje, preciznost i razumevanje konstrukcije. Takođe, uživam u vožnji klasičnih vozila, gde je komunikacija sa mašinom direktna i bez elektronskih asistencija, što zahteva koncentraciju i osećaj", kaže on ističući da su to prakse koje neguje kao balans digitalnom okruženju i da je reč o jasnom, svesnom izboru.
Bloomberg Businessweek Adria
Kada potreba za sporijim iskustvima postane kolektivna, nastaje i nova tržišna niša. To se danas lako vidi u Beogradu, ali i ostalim gradovima regiona, gde poslednjih godina cvetaju brojni kursevi i mesta okupljanja u kojima se ekrani na nekoliko sati menjaju za kreativnu zabavu. Ovo ne čudi, jer na ovim prostorima zapravo nikada i nije u potpunosti nestala kultura susreta, dugih razgovora i ručnog rada koji su se samo povukli pred digitalnim tempom.
Prostom pretragom mogu se pronaći pravi mali biseri: radionice keramike, različitih tehnika ručnog rada i slikanja, izrade mozaika, oslikavanja vintidž porcelana, pa čak i kursevi riso štampe i događaji na kojima u ulozi detektiva, u društvu, rešavate različite misterije. Neki funkcionišu kao mali studiji, neki kao opuštena večernja okupljanja uz čaj ili vino, ali im je zajedničko to što nude spor proces i opipljiv rezultat. Cene se najčešće kreću od 35 pa do 70 evra u zavisnosti od tehnike i materijala, dok višesatni ili specijalizovani kursevi mogu biti nešto skuplji.
Lokalno tumačenje globalnog trenda
U takvom okruženju nastala je i beogradska kreativna radionica Terrador, posvećena izradi biljnih terarijuma, malih zatvorenih ekosistema u staklu. Njihovi polaznici vrlo jasno oslikavaju promenu o kojoj se danas mnogo govori. "Najčešće radimo sa timovima čiji je svakodnevni posao intenzivno mentalan i vezan za ekran. To su inženjeri, IT stručnjaci, bankari, konsultanti, menadžeri, analitičari, oni koji donose odluke i analiziraju, ali retko imaju priliku da nešto naprave rukama", navode u Terradoru.
Pored korporativnih radionica, sve je više i individualnih prijava. Neki dolaze iz radoznalosti, drugi iz potrebe da sebi poklone dva sata drugačijeg predaha. Reakcije su gotovo uvek iste: najpre usporavanje i koncentracija, a zatim zadovoljstvo kada na kraju u rukama drže mali, funkcionalni ekosistem koji su sami napravili. "Mnogi u recenzijama pominju da im je iskustvo bilo opuštajuće, gotovo meditativno, ali i zabavno. Često nam kažu i da su tokom radionice, prvi put posle dužeg vremena, bili potpuno fokusirani na jednu aktivnost, bez notifikacija i bez multitaskinga."
Zanimljivo je da najveća prepreka retko ima veze sa tehnikom. "Ljudi najčešće zapnu na strahu da će pogrešiti." Dok slažu slojeve supstrata ili raspoređuju biljke, neretko traže potvrdu da rade "kako treba". "Tu se vidi koliko smo navikli na pretpostavku da mora da postoji jedno tačno rešenje. Kada shvate da je priroda tolerantnija nego što mislimo, opuste se i krenu da eksperimentišu." Upravo taj trenutak prelaska iz kontrole u poverenje, kažu sagovornici, često je i najvredniji deo radionice.
Bloomberg Businessweek Adria
Interesovanje za ovakve aktivnosti, dodaju, primetno raste iz meseca u mesec. Razlog je prilično jednostavan: veći deo dana provodimo u apstraktnim, digitalnim okruženjima, pa ljudi prirodno traže aktivnosti koje su opipljive, sporije i smislenije. Terarijum u tom smislu ima i simboličku vrednost - mali zatvoreni sistem u kome se jasno vidi kako voda kruži, kako biljke rastu i kako ravnoteža funkcioniše. "To je i mali podsetnik na to kako ekosistemi funkcionišu i koliko je ravnoteža krhka. Ljudi intuitivno prepoznaju tu simboliku i žele da joj budu bliži, makar u okviru svog radnog ili životnog prostora."
Svi se sagovornici slažu da je digitalno nezaobilazan deo modernog života i rada i ne opiru mu se: od veštačke inteligencije koju vide kao moćan alat, preko profesionalne primene, pa do svakodnevnog oslanjanja na tehnologiju. Ipak, budućnost, smatraju, pripada onima koji znaju da spoje brzinu algoritama i dubinu ljudskog promišljanja. U toj ravnoteži, lični kontakti i neposredna iskustva ostaju nezamenjivi, kako to navodi i Boštjan Košak, predsednik uprave Telekoma Slovenije. "Verujem da će lični kontakti i ubuduće ostati važni. Oni omogućavaju veću povezanost, podstiču empatiju i kreativnost i najbolje su okruženje za oblikovanje ideja i rešenja", kaže on, zaključujući da digitalni alati treba da budu sredstvo koje povećava kvalitet rada, a ne zamena za stvarni, opipljivi svet.