Svi imamo urođenu potrebu da se osećamo bezbedno, ali ponekad žudimo i za avanturom, uzbuđenjem, nečim što će nas odvratiti od rutine svakodnevnog života. Zbog toga ne čudi da priče, serije i filmovi o tajnim agentima i špijunskim zavrzlamama ponovo postaju sve popularnije, a čini se da eskapizam u takav svet hrani našu glad za intrigama, jer pruža osećaj razrešenja, čak ili posebno kada je svet oko nas nejasan i dvosmislen.
To onda objašnjava zašto je tržište špijunskih trilera poraslo za čak 45 odsto u 2024. godini, dostigavši 9,7 miliona funti , prema podacima Nielsen BookData, kao i da je prva sezona (zaista odlične!) serije "Noćni agent" (The Night Agent), koja je kao tematiku imala i vezu sa Balkanom, bila sedma najgledanija serija na Netfliksu ikada, sa 98,2 miliona pregleda!
Opširnije
Britanska biblioteka čuva 90.000 naslova iz bivše Jugoslavije
Britanska biblioteka danas poseduje jednu od najvećih kolekcija balkanskih knjiga u svetu, sa više od 90.000 naslova i 300.000 časopisa iz prostora bivše Jugoslavije. Ali prevodi naslova na engleski jezik ostaju retki i teško dostupni.
20.09.2025
Šta 'Kuća Ginisa' otkriva o pohlepi i najmoćnijoj pivarskoj dinastiji sveta
Netflixova serija "House of Guinness" po scenariju Stevena Knighta kombinuje istorijski, politički i verski kontekst uz porodične intrige najpoznatije pivarske dinastije. Osvaja visoke ocene kod gledalaca, ali i kritike u Irskoj zbog "umetničkih sloboda".
16.10.2025
Zlatni Rolls Royce Phantom je omaž kultnom filmu o Jamesu Bondu 'Goldfinger'
Za izradu su korišćene masivne poluge od 18-karatnog i 24-karatnog zlata.
12.01.2025
Lekcije iz istorije - kako je pohlepa postala vrlina
Od hrišćanstva do kapitalizma - predstavljamo delo koje nudi objašnjenje o tome kako je pohlepa kroz istoriju postala društvena vrednost i kakva je uloga novca u savremenoj etici.
26.07.2025
Najznačajniji špijuni prošlog veka i jedan (ne)običan limun
Popularnost žanra objašnjava i zašto je izložba MI5 Agencije u prostorijama Nacionalnog arhiva ("National Archives") u Londonu postala najposećenija u istoriji ove institucije. To je prilika da po prvi put u 115-godišnjoj istoriji MI5 javnost direktno zaviri u svet špijunaže i bezbednosnih pretnji kroz originalne dosijee slučajeva, fotografije, i autentičnu opremu koju su koristili špijuni i oni koji su ih uhodili od otvaranja Agencije do savremenog doba.
Prva kamera MI5, "Ensignette" džepne veličine, koju je napravila kompanija Houghton Ltd, 1910. godine | Nataša Kočiš
Na izložbi su dostupni deklasifikovani zapisi i dosijei koje čuva Nacionalni arhiv i predmeti pozajmljeni iz tajnog muzeja u Thames House-u, londonskom sedištu MI5. Tu je bila izložena i prva kamera MI5, "Ensignette" džepne veličine, koju je napravila kompanija Houghton Ltd, 1910. godine, kao i fotografije osumnjičenih špijuna, uključujući Duška Popova, koji su deo posebne sekcije na izložbi: "MI5: Zvanične tajne".
Mogao je da se vidi i smežurani limun star 110 godina, pronađen 1915. godine u fioci toaletnog stola u kući Karl Mullera, brodarskog agenta i navodnog ruskog izbeglice, za koga je Agencija sumnjala da je nemački špijun.
Limun Karl Mullera | Nataša Kočiš
Muller je insistirao da je limun koristio za čišćenje zuba; u stvari, koristio je njegov sok kao nevidljivo mastilo, što je otkriveno kada je agent prešao toplom peglom preko naizgled nevinog pisma namenjenog Roterdamu, otkrivajući tajnu poruku sa detaljima o kretanju trupa.
Izloženi artefakti su dodatno omogućili da se za trenutak uđe u svet kontrašpijunaže i smelih dvostrukih agenata tokom svetskih ratova, neverovatnih priča iz doba Hladnog rata i antiterorizma skorašnjeg doba.
Kako je sve počelo
Agencija MI5 je više od sto godina funkcionisala u gotovo potpunoj tajnosti, ostavljajući piscima fikcije slobodu da na svoj način zadovolje našu radoznalost o svetu špijuna, kao što je uradio Mick Herron, autor trenutno najaktuelnije serije "Spori konji", (Slow Horses), po seriji knjiga Slough House, koja prati disfunkcionalni tim britanskih obaveštajnih agenata.
Danas je MI5 (The Security Service) fokusiran na zaštitu Velike Britanije od pretnji poput terorizma i špijunaže unutar granica zemlje, a MI6 (The Secret Intelligence Service) je služba zadužena za prikupljanje obaveštajnih podataka u inostranstvu kako bi podržala vladu u spoljnoj politici, odbrani i ekonomskim strategijama | Depositphotos
Istorija MI5 ne može da se odvoji od MI6 Agencije, jer su obe prvobitno započele kao jedinstvena organizacija koja se zvala Biro tajne službe (the Secret Service Bureau) gde su u samom početku radila samo dva oficira: pedesetogodišnji komandant Kraljevske mornarice Commander Mansfield Cumming i četrnaest godina mlađi kapetan vojske, major-general Sir Vernon Kell.
Priručnik za špijune | Nataša Kočiš
Kuriozitet je da je obeležje svih MI6 šefova poteklo od Cummingovih inicijala - Mr C. To se i danas koristi kao zvanični potpis šefova MI6, i to uvek zelenim penkalom.
To je bila i glavna inspiracija za Ian Fleminga, kada je pisao knjige o James Bondu u kojima je šef MI6 i Bondov nadređeni bio poznatiji kao "M". Inače, sam Fleming bio je špijun koji je radio u Odeljenju za pomorsku obaveštajnu službu Kraljevske mornarice tokom Drugog svetskog rata, gde bio je uključen u osmišljavanje i vođenje tajnih operacija, a njegova ratna iskustva su snažno uticala na romane o Bondu koje će kasnije napisati.
Svi filmski James Bondovi u Muzeju voštanih figura Madam Tussauds u Londonu | Depositphotos
Srpski James Bond
Kada smo već kod Bonda, nemoguće je preskočiti priču o Dušku Popovu, srpskom obaveštajcu, odnosno jugoslovenskom trostrukom agentu koji je radio za Britansku tajnu službu tokom Drugog svetskog rata, i za koga se tvrdi da je zapravo bio glavna inspiracija Flemingu za lik Bonda, ali ne samo njemu već i mnogim drugim piscima.
Rođen je 1912. godine u imućnoj porodici u Titelu. Porodica svoje bogatstvo duguje njegovom dedi po ocu, Omeru, imućnom bankaru i industrijalcu koji je osnovao niz fabrika, rudnika i maloprodajnih preduzeća. Poticali su iz sela Karlovo (danas Novo Miloševo).
Zapisi još od 1773. godine opisuju ih kao najimućniju porodicu u tom kraju. Popovljev otac proširio je porodične poslovne interese i na nekretnine. Kada je Popov bio beba, porodica je napustila Titel i trajno se preselila u svoju rezidenciju u Dubrovnik, koja je, pored Beograda, bila njihov dom veći deo godine.
Popov se školovao u Dubrovniku, Engleskoj i Francuskoj. Pravo je završio u Beogradu, a u Frajburgu je upisao postdiplomske studije. Zahvaljujući tome, vrlo rano je savladao francuski, nemački i engleski jezik, što je bilo od izuzetne koristi tokom njegove karijere.
Klasične 'uniforme' tajnih agenata imaju posebno mesto na izložbi | Nataša Kočiš
Na početku Drugog svetskog rata počeo da radi za Abwehr, nemačku vojnu obaveštajnu službu, koja je bila odgovorna za špijunažu i kontrašpijunažu za Reichswehr i Wehrmacht, na čijem čelu je bio Admiral Wilhelm Canaris. Popova je u Abwehr regrutovao nemački prijatelj Johann Jebsen i njegov prvi zadatak bio je da ode u Francusku i izveštava o svim političkim liderima koji bi mogli biti od pomoći nacistima.
Iako je u početku slao potrebne informacije Abwheru, vremenom je Popova duboko uznemirio način na koji je Adolf Hitler prekrajao Evropu, kao i način na koji se nosio sa razdorima unutar Nemačke. Donoseći odluku koja će promeniti ostatak njegovog života, Popov je odlučio da ponudi svoje usluge Britancima i postane dvostruki agent, ako ga prihvate.
Izložba je zbog velikog interesovanja i liste čekanja produžena do kraja novembra | Nataša Kočiš
Poseban opus za Tricikla
Nakon detaljnog sastanka sa MI5, utvrđeno je da je Popov zaista onaj za kojeg se predstavljao, pa je britanska tajna služba ubrzano napravila planove za svog novog regruta. Popov tada dobija prvo kodno ime Scoot, mada se to kasnije menja u Tricycle (Tricikl), po čemu će Popov ostati zapamćen, i kako je i predstavljen na aktuelnoj MI5 izložbi.
Ima raznih interpretacija zašto je dobio baš to ime – od one koja tvrdi da je to zato što je bio vođa tročlanog špijunskog tima, gde je on bio "veliki točak", a dva druga agenta (muškarac i žena) "mali točkovi", pa i do toga da je često imao seksualne odnose sa dve žene istovremeno. Bilo kako bilo, Popov je ostavio nezaboravan trag i zbog svojih zasluga, što je uključivalo i njegovu ključnu ulogu u obmanjivanju Nemaca da poveruju da će saveznička invazija ciljati Kale (Calais) umesto Normandije. Odlikovan je Ordenom Britanske imperije (OBE).
Deklasifikovano: fajlovi tajnih agenata | Nataša Kočiš
Tokom jednog televizijskog intervjua, Popov je izjavio da je obavestio FBI 12. avgusta 1941. o predstojećem napadu na Pearl Harbor. Ili šef FBI-ja J. Edgar Hoover nije preneo ovu informaciju svojim nadređenima, ili oni, iz svojih razloga, nisu preduzeli nikakve mere.
Navodi se da Hoover nije verovao Popovu jer je bio dvostruki agent, iako je MI6 obavestio FBI u Njujorku da će Popov stići. Sam Popov je rekao da je Hoover bio vrlo sumnjičav i nepoverljiv prema njemu, čak mu je zapretio hapšenjem ako odmah ne napusti SAD.
Popov je krajem 1942. pozajmio tadašnjih deset hiljada funti od svoje ljubavnice, francuske filmske glumice Simone Simon neposredno pre nego što je napustio zemlju i otišao u Portugal, gde se, navode izvori, i upoznao sa Flemingom.
Posle završetka Drugog svetskog rata, Popov je prestao da se aktivno bavi obaveštajnim radom, i tek 1974. godine objavljivanjem memoara "Šifra Tricikl" (u originalu "Spy/Counterspy") - otkrio je detalje svog uzbudljivog života. Bio je poznat po plejbojskom načinu života, a godine strastvenog konzumiranja cigareta i alkohola ostavile su traga na njegovo zdravlje. Preminuo je u mestu Opio na jugoistoku Francuske, 1981. godine, u 69. godini života.
Zgrada MI5 u Londonu | Depositphotos
Prvi špijunski kurs sa balkanskim potpisom
I kada smo već kod ove teme, da se osvrnem i na savremenika Popova, Stevana Dedijera koji nije deo izložbe, ali kojeg sam otkrila pri poseti gradu Lundu, univerzitetskom gradiću u Švedskoj. Prijateljica Duška Radosavljević koja se i sama bavila istraživanjem njegovog dela mi je ukazala na vezu Dedijera sa tim gradom i neverovatnu životnu priču koja je relevantna za ovaj kontekst.
Dedijer je utemeljivač koncepta poslovnog obaveštavanja (business intelligence). Rođen je u Sarajevu 1911. godine. Tokom svoje karijere postao je član Švedske akademije nauke, nakon što je na univerzitetu u Lundu osnovao Institut za istraživačku politiku kao i prvi "špijunski kurs".
Njegov rođeni brat je inače Vladimir Dedijer, Titov lični biograf.
Školovao se u istaknutim međunarodnim školama u Rimu i Americi a na Univerzitetu Prinston diplomirao je teorijsku fiziku. Tokom Drugog svetskog rata, kao dobrovoljac američke vojske - padobranac u 101. vazdušno-desantnoj diviziji - učestvovao je u bitkama u Holandiji i Belgiji.
Brat Stevana Dedijera, Vladimir, bio je Titov lični biograf. Na slici: statua Josipa Broza Tita u Meksiko Sitiju | Depositphotos
Nakon Drugog svetskog rata vratio se u Jugoslaviju gde se između ostalog bavio novinarskim, prevodilačkim i obaveštajnim radom, a zatim ga je, kao fizičara, nova vlast angažovala da radi na Institutu za nuklearnu nauku Vinča, na pokušaju jugoslovenskog rukovodstva da savlada tehnologiju proizvodnje nuklearne bombe.
Od 1961. godine, živeo je u Švedskoj, gde je radio kao profesor na Univerzitetu u Lundu, konsultant švedske i drugih vlada i predavač na više univerziteta. Bavio se obaveštajnim istraživanjima za potrebe razvoja nauke i tehnologije. Bio je prva osoba u Evropi koja je predavala poslovnu inteligenciju na univerzitetu i suosnivač je švedske obaveštajne mreže BISNES (Business Intelligence & Strategy Network Scandinavia), što su samo neki od razloga zbog čega ga je njegov dugogodišnji prijatelj William Colby, bivši director CIA, nazvao "dedom poslovne inteligencije".
Deo izložbe posvećen je i špijunima uključenim u projekte razvoja nuklearnog oružja | Nataša Kočiš
Radosavljević mi je ukazala i da je Dedijerov tematski fokus na "privatnost" ili "tajnost" posebno zanimljiv jer se u njemu krije ključ njegovog rada i razmišljanja na temu studija obaveštajnih službi 20. veka.
Njegovo apsolutno verovanje u otvorenost pristupa i potpunu transparentnost je bila radikalna ideja u doba tajnih obaveštajnih misija, koja je sada, dve decenije nakon njegove smrti, zlatni standard u većini aspekata globalne istraživačke politike. Dedijer je preminuo 2004. godine u svojoj kući u Dubrovniku.
Više detalja možete pronaći u njegovoj autobiografiji "Špijun kojeg smo voljeli: Autobiografija".