text size
Razgovori sa terapeutima i dalje su opterećeni brojnim predrasudama. Odlazak na terapiju često se pogrešno doživljava kao znak slabosti ili ličnog poraza, dok se stručna pomoć najčešće traži tek kada problemi postanu duboko ukorenjeni i kompleksni. Takav društveni okvir dodatno učvršćuje stigmu, usled čega deo ljudi odlaže ili potpuno izbegava traženje podrške, uprkos mogućim dugoročnim posledicama po mentalno zdravlje i kvalitet života.