Izraelsko bombardovanje iranskog gasnog polja Južni Pars, najvećeg svetskog rezervoara gasa, i iranska odmazda raketiranjem energetskih postrojenja u Kataru, Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Izraelu izazvali su u četvrtak veliki skok cena nafte i gasa, naročito na tržištu Evrope, koja je na ivici velike energetske krize, druge u samo pet godina.
I dok je američki predsednik Donald Trump pripretio Iranu da će "dići u vazduh" ceo Južni Pars ukoliko ne prestane sa napadima na energetska postrojenja zalivskih zemalja, lideri Evropske unije su u toku prvog dana dvodnevnog redovnog martovskog samita u Briselu najviše raspravljali o energetsko-ekonomskim posledicama rata na Bliskom istoku, a ne o planiranom geopolitičkom pozicioniranju EU u ovom sukobu. Doduše, evropska "dvadesetsedmorica" su i pre izbijanja rata planirali da u martu raspravljaju o tome kako da ograniče cenu energenata i time pospeše reindustrijalizaciju ili barem spreče deindustrijalizaciju Evrope, ali rat je sada stavio u pitanje uopšte stabilno snabdevanje energentima, a ne samo cene.
Bloomberg
Opširnije
Cene nafte skaču nakon napada na ključnu energetsku infrastrukturu na Bliskom istoku
Cena nafta je porasla nakon napada na neka od najvažnijih energetskih postrojenja na Bliskom istoku, što je pojačalo zabrinutost da bi sukob, koji traje već gotovo tri nedelje, mogao imati ozbiljnije posledice.
19.03.2026
Zašto je Ormuz trenutno najopasnija tačka globalne ekonomije
Cene nafte i gasa naglo su porasle od početka rata usled kolapsa tranzita kroz Ormuz. Dok proizvođači iz Zaliva smanjuju proizvodnju sirove nafte jer su zalihe već pune, postavlja se pitanje - šta dalje.
17.03.2026
Goldman Sachs: Rat jače pogađa dizel i avionsko gorivo nego naftu
Cene mnogih rafinisanih proizvoda porasle su znatno više nego cene sirove nafte.
17.03.2026
Trump traži pomoć oko Ormuskog moreuza i preti novim napadima na Harg
Predsednik SAD Donald Trump ponovo je pozvao druge zemlje da pomognu u obezbeđivanju prolaza kroz Ormuski moreuzu, tvrdeći da je Iran "gotovo uništen", dok rat i dalje izaziva potrese na tržištu nafte i remeti globalni pomorski saobraćaj.
16.03.2026
Iako energenti koje kroz Ormuski moreuz izvoze zalivske zemlje čine tek šest do devet procenata uvezene sirove nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG) u EU, moguća dugoročnija obustava snabdevanja sveta zalivskom naftom i LNG-jem iz Katara gura EU u ne samo energetsku, već i širu ekonomsku krizu, budući da se za razliku od SAD u velikoj meri oslanja na uvoz energenata, a ne sopstvenu proizvodnju. Štaviše, politička odluka da postepeno potpunos prestane kupovinu ruskog gasa cevovodima i LNG-ja čini ovu bliskoistočnu krizu za EU još dramatičnijom.
Bez LNG-ja iz Katara
Za EU najdramatičnije je to što su na udaru balističkih raketa postrojenja i sama gasna polja Južni Pars u Iranu i Severna kupola u Kuvajtu, koji su zapravo dva kraka jednog istog ogromnog podvodnog gasnog polja koja sadrži procenjeni 51 bilion kubnih metara prirodnog gasa, što je dovoljno da zadovolji potrebe snabdevanja celog sveta na 13 godina. I dok je gas iz Južnog Parsa najviše služio za domaće iranske potrebe, Katar je iz Severne kupole i svog industrijskog postrojenja Ras Laffan snabdevao Evropu i Aziju, ne samo LNG-jem, već i sirovinama za proizvodnju mineralnog đubriva.
Nakon što je Izrael gađao Južni Pars, a Iran u znak odmazde katarsko postrojenje za preradu prirodnog gasa Ras Laffan i dve saudijske rafinerije u Rijadu, odmah se znalo da će Evropa to skupo platiti.
Bloomberg
U razgovoru za Reuters generalni direktor katarskog državnog energetskog giganta QatarEnergy Saad al-Kaabi je otkrio da su iranski napadi oštetili postrojenja koja proizvode 17 odsto kapaciteta ove kompanije za izvoz LNG-ja te će biti neophodno tri do pet godina da budu popravljeni.
"Nikada ni u najluđim snovima ne bih pomislio da će Katar - Katar i region - biti izložen takvom napadu, posebno od bratske muslimanske zemlje u mesecu Ramazanu, koja nas napada na ovaj način", rekao je.
Istorija energetskih kriza
I pre ove vesti, fjučersi za prirodni gas u Evropi TTF su skočili u jednom danu za oko 35 odsto na oko 74 evra po megavat-času. I pre toga, maloprodajne cene goriva na pumpama već su porasle za 20 odsto za samo dve nedelje, a cene dizela u Nemačkoj su porasle za 44 odsto, premašivši 2,20 evra po litru.
Međutim, procene su da je to samo početak visokog energetskog ceha te da će najskuplje biti u toku leta napuniti evropska skladišta gasa, koji su zbog minule jake i duge zime poprilično ispražnjena, pa su u Nemačkoj na minimalnom nivou od tek 20 odsto popunjenosti. Zbog toga se u evropskim diplomatskim krugovima već uveliko razmatra da se privremeno za 30 odsto smanji cilj koliko Brisel obavezuje države članice da u toku leta popune svoja skladišta gasa. Kako se navodi, to bi trebalo da spreči da evropski energetski ceh bude papren, jer se očekuje da će najmanje do leta cene gasa biti izuzetno visoke.
Bloomberg
Sve to poprilično utiče i na cenu električne energije u dobrom delu EU, premda su manje izložene ovim cenovnim šokovima one evropske zemlje koje najviše koriste obnovljivu i nuklearnu energiju, pre svega Španija, Francuska, Švedska i Danska.
Evropa je u poslednjih pedesetak godina doživela nekoliko ovakvih energetskih zemljotresa. Najznačajniji cenovni šok dogodio se tokom arapsko-izraelskog rata 1973. godine, kada su arapske članice OPEC-a uvele naftni embargo protiv SAD i njenih zapadnih saveznika, što je učetvorostručilo cenu nafte u roku od nekoliko meseci, izazvavši prvu pravu globalnu energetsku krizu. Drugi udar je usledio nakon Iranske revolucije 1979. godine, kada je politička nestabilnost dovela do pada proizvodnje nafte pa je panika na tržištu izazvala poskupljenje nafte koje je imalo produženo dejstvo jer je već sledeće godine izbio osmogodišnji Iransko-irački rat u kojem su napadani i naftni tankeri i infrastruktura u Persijskom zalivu.
Sličan uticaj na svetsko tržište nafte imao i Zalivski rat od 1990. do 1991. godine, dok američko-britanska invazija na Irak 2003. godine ipak nije značajno uzdrmala tržišta, bar ne kao ratovima 1973. ili osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka, ali je znatno povećala dugoročnu geopolitičku neizvesnost i kontinuirani rast cena nafte sve do 2008. godine.
Početak sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu pre četiri godine bio je početak nove energetskog zemljotresa za Evropu, koja se u 2022. suočila sa rekordnim cenama gasa, čije se posledice i danas osećaju, pre svega u trendu deindustrijalizacije, pre sve svega u dosadašnjem motoru evropske ekonomije, Nemačkoj.
U najnovijem energetskom zemljotresu, Nemačka je promptno reagovala u pokušaju da smanji cenovni šok. Najpre je deo svojih strateških naftnih rezervi pustila na tržište, a potom je benzinskim pumpama zabranila da dnevno više od jednom povećavaju cene benzina i nafte, koje su uveliko preskočile iznos od 2,10 evra po litri. Smanjenje akciza se zasad ne pominje, iako se upravo zbog tih državnih nameta i poreza u Nemačkoj gorivo plaća više nego u većini drugih članica EU.
Sukob oko ETS-a
I bez aktuelnog skoka cena nafte i gasa, EU se već mučila ne samo sa povoljnim i stabilnim snabdevanjem energentima, već i kako da pomiri tri prioriteta koja je sebi postavila: reindustrijalizaciju, naoružavanje i zelenu agendu. U ovom trijumviratu prioriteta, Zeleni plan je uveliko postao najslabija karika pa je predsednica Evropske komisije Ursula von der Leyen već postepeno podlegala pod pritiskom desničarskih stranaka da se ublaže rigorozni propisi koji se tiču zaštite životne sredine i ekoloških ciljeva.
Dosad je EU ukinula ili odložila propise o korporativnoj održivosti i pravila o krčenju šuma, a naziralo se i mnogo sveobuhvatnije ublažavanje ekoloških propisa, čak i pre početka aktuelnog rata na Bliskom istoku. Konkretno, prošlog meseca je italijanska premijerka Giorgia Meloni zatražila suspenziju Sistema trgovine emisijama (ETS), koji je temelj Zakona EU o klimi i predstavlja mehanizam ograničavanja i trgovine osmišljen da smanji emisiju gasova staklene bašte, tako što zahteva od kompanija da kupuju dozvole za svaku tonu emitovanog ugljen-dioksida.
Bloomberg
Najnoviji skok cena fosilnih goriva je Meloni iskoristila da na samitu EU u Briselu insistira na momentalnoj suspenziji ETS-a na samitu.
"To je mera koja je potrebna sada i barem dok se globalne cene fosilnih goriva ne vrate na nivoe na kojima su bile pre krize na Bliskom istoku", rekla je Meloni u italijanskom parlamentu, tvrdeći da ETS čini četvrtinu italijanskih potrošačkih računa uz ocenu da je to "porez" koji EU nameće građanima. "Naše očekivanje je da će nam EU omogućiti da brzo i strukturno promenimo ovaj kontraproduktivni mehanizam."
Devet istočnih država članica EU podržava ovu ideju, premda ne govore svi o suspenziji, već više o prilagođavanju ETS-a. Doduše, Meloni je pre početka dvodnevnog samita već nastojala da ojača svoj uticaj, organizovavši u italijanskoj ambasadu u Briselu čak dva svojevrsna mini-samita. Prvi sa nemačkom kancelarom Friedrichom Merzom i belgijskim premijerom Bartom De Weverom, a drugi sa čak 16 lidera EU zainteresovanih za "inovativna rešenja" za rešavanje problema neželjenih migranata.
Nasuprot tome, španski premijer Pedro Sanchez se prilikom dolaska na samit jasno suprotstavio ovim idejama, istakavši da su zemlje sa više obnovljivih izvora energije, među koje spada i Španija, više zaštićene od ovih cenovnih šokova.
"To je strateška autonomija, to je odbrana interesa Evrope", rekao je Sanchez, dodajući da čista tehnologija nije pitanje ideologije već se to radi da bi se zaštitila domaćinstva, stabilizovala tržišta i smanjila zavisnost od uvoza energije te da se u rešavanju ove krizu moraju pozabaviti pravim uzrokom. "Usvojićemo mere srazmerne uticaju ovog nezakonitog rata."
Lideri nordijskih zemalja, kao i novi liberalni premijer Holandije Rob Jetten, takođe su branili značaj ETS-a
"Bez ETS-a bismo uvozili milijarde fosilnih goriva", rekao je Jetten novinarima.
Nove i stare podele
Prema oceni komentatora italijanskog lista "La Stampa" Marca Bresolina, pravi problem je očigledno asimetričan uticaj, jer ne nose sve zemlje isti teret krize.
"One zemlje koje su najviše zavisne od snabdevanja gasom najteže su pogođene i pozivaju na hitne mere, dok one sa energetskim miksom zasnovanim uglavnom na obnovljivim izvorima ili nuklearnoj energiji osećaju posledice mnogo manje i minimiziraju ih", ističe Bresolin i dodaje da ova situacija pogoršava podelu unutar EU.
S druge strane, poljski komentator Ireneusz Sudak primećuje da su donedavno kritičari ETS-a smatrani skoro isključivo predstavnicima desničarskih i krajnje desničarskih grupa, ali da linija razdvajanja između pristalica i protivnika ove šeme više ne ide duž stranačkih linija.
Bloomberg
"Sve više političkih tabora pridružuje se kritikama ETS-a, uključujući i kritiku premijera Donalda Tuska u Poljskoj. Industriji se ne sviđa sistem (to je jasno), a finansijski sektor je takođe protiv njega", ističe komentator poljskog lista "Gazeta Wyborcza", dodajući da Brisel mora da pomiri interese različitih zemalja. "Svaka strana će verovatno morati da napravi ustupke da bi postigla kompromis."
Osim po pitanju ETS-a, "dvedesetsedmorica" su podeljena i oko kupovine ruske nafte, pa Slovačka i Mađarska i dalje koče davanje kredita od 90 milijardi evra za Ukrajinu, uslovljavajući je time da Kijev osposobi snabdevanje Evrope ruskom naftom kroz naftovod "Družba". Brisel i Kijev sada nude da zajedno poprave oštećeni naftovod, ali mađarski premijer Viktor Orban zasad još nije dao zeleno svetlo za kredit.
Podele su i oko toga čiji je uopšte posao da se bavi pitanjem snabdevanja energentima – Brisel ili pojedinačne države članice, ali da li su važnije dugoročne ili pak hitne kratkoročne mere koje se smanjiti cene fosilnih goriva.
Bloomberg
Predsednica EK Ursula von der Leyen je u pismu liderima EU sugerisala da iskoriste postojeća pravila EU kako bi dali subvencije i smanjili poreze na električnu energiju. Njeni predlozi za mere na nivou EU teže ka dugoročnim rešenjima, obećavajući zakonodavne mere za efikasno korišćenje elektroenergetskih mreža, finansijsku pomoć za energetski intenzivne industrije i korake za sprečavanje naglog rasta cene ugljenika u bloku.
S druge strane, pojedine evropske vlade očekuju da kratkoročne mere preuzme Brisel tako što će smanjiti namete firmama za emisiju ugljen-dioksida, dodajući da mnoge vlade ne mogu da smanje poreze i akcize na energente, jer imaju ograničeni fiskalni prostor, a uvećana izdvajanja za odbranu.