Iluzija bogatstva je slobodan prevod termina poznatog u ekonomiji kao "wealth effect". Učinak bogatstva odnosi se na sklonost ljudi da troše više kada sebe doživljavaju kao bogatije – obično zbog rasta cijena imovine poput akcija ili nekretnina – odnosno na tendenciju pojedinaca da povećaju potrošnju kada im se poveća percipirano bogatstvo, čak i ako je to bogatstvo neostvareno.
O tome govorimo upravo sada jer trenutna ekonomska situacija u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) predstavlja fascinantan paradoks: stagnirajuće tržište rada koegzistira s otpornom potrošnjom i ekonomskim rastom, uglavnom zbog učinka bogatstva.
Porast cijena akcija u 2025. godini jedan je od značajnijih u istoriji. Nasdaq je i ove godine, u prvih devet mjeseci, porastao za 17,5 posto, a Dow Jones za više od devet posto. Domaćinstva s visokim prihodima, koja drže većinu finansijske imovine u Americi, glavni su pokretači potrošnje. Njihova akcijska imovina je porasla, što je podiglo povjerenje i potrošnju čak i dok plate stagniraju. Bogata domaćinstva održavaju nivo potrošnje, posebno na diskrecijska i trajna dobra.
Prema dostupnom istraživanju Morgan Stanleya iz jula ove godine, stope rasta potrošnje i dalje su stabilne i dovoljne da guraju ekonomiju naprijed. Nema ni problema s porastom nenaplativih potrošačkih kredita – oni su ispod očekivanih nivoa gledajući posljednjih petnaest godina.
Američka ekonomija trenutno „jaše“ na talasu optimizma podstaknutog imovinom. Razlozi zbog kojih to izgleda krhko leže u vrlo vjerovatnim događajima koji bi mogli preokrenuti sliku. Kao prvo, ako cijene akcija padnu, iluzija bogatstva mogla bi nestati, otkrivajući temeljnu slabost tržišta rada i potrošnje. Kao drugo, koncentracija potrošnje među bogatima čini ekonomiju osjetljivijom na šokove koji utiču na cijene imovine ili povjerenje među visokim dohotcima. Kao treće, nestabilnost koju donosi trenutna američka administracija može postati sve veći teret za poslovne odluke, investicije, a zatim i zapošljavanje.
Iluzija bogatstva je prisutna u Americi, ali se ne osjeća u Evropi jer je opšteprihvaćeno shvatanje da u Americi proizlazi iz vlasništva akcija, ali i iz isplate bonusa ili kompenzacija u akcijama (stock-based compensation, SBC). Istraživanje koje je Morgan Stanley napravio još 2023. godine za američke kompanije pokazalo je da je ukupno povećanje bonusa isplaćenih u akcijama (SBC) zamijenilo isplate u kešu. Pozitivna ulagačka klima dodatno je obogaćena akcijama iz bonusa, koje se posmatraju i kao način finansiranja rasta kompanija, podsticaj zaposlenima da postignu bolje rezultate i alat za zadržavanje radnika, odnosno kao sredstvo za jačanje opšteg osjećaja vlasništva. Izvanredan alat za uključivanje većeg broja ljudi na tržište kapitala.
U šta se ulaže?
Top jedan odsto domaćinstava u SAD-u u prosjeku ima više od polovine svoje ukupne imovine uložene u akcije. Oko dve trećine tog vlasništva nalazi se u privatnim kompanijama (koje nisu uvrštene na berzu). Samozaposleni imaju srednju neto vrednost imovine više od četiri puta veću od onih koji rade u kompanijama. Taj istraživački rad zaključio je da je kompenzacija zasnovana na akcijama (SBC) u 2022. bila gotovo pet puta veća nego 2006. godine (mereno kao procenat prodaje).
Sada razumemo i zašto taj wealth effect ranije nije imao toliko izražen odraz u "zrelijim" fazama ekonomskog ciklusa (kako nazivamo ovaj sada).
Naime, ovom trendu sveprisutnog deoničarstva u SAD-u primarno su doprinele tehnološke kompanije. Odmak od pet godina i pozitivni efekti na ekonomiju sada su vidljivi. Štaviše, modeli Federalnih rezervi ukazuju da bogatstvo u obliku akcija ima trajan uticaj na potrošnju, posebno kada su bonusi veliki i široko raspoređeni.
Zbog toga sada razumemo i "hladnokrvnost" u održavanju kamatnih stopa na "visokim" nivoima u 2025. godini.
Prema istraživanju koje je ove godine objavio Harward Law School na temu "Trend u kompenzacijama CEO-a za kompanije uvrštene u S&P 500 indeks" i Perl Meyer na temu "Naknade izvršnim direktorima za prvih 100 kompanija koje čine S&P 500 Indeks u 2025." ostavljamo vas sa sledećim zaključcima:
Srednja ukupna naknada izvršnog direktora te skupine iznosila je 17,7 miliona USD u 2024. godini, što odražava porast od 9,8 odsto u odnosu na 2023. godinu. Nagrade u deonicama, temeljene na uspešnosti, dominantno su dugoročno sredstvo podsticaja cca 70 odsto. Ili ukratko:
Zaključno, aktuelna ekonomska dinamika u SAD-u pokazuje kako percepcija bogatstva, podstaknuta rastom vrednosti deonica i sve češćom praksom isplate bonusa u obliku vlasničkih udela, može održavati potrošnju i ekonomski rast čak i u uslovima stagnacije plata i tržišta rada.
Ali, ta iluzija bogatstva ostaje krhka i osetljiva na tržišne šokove, političku nestabilnost i promene u poverenju potrošača. U tom kontekstu, razumevanje stvarnih temelja ekonomskog rasta postaje ključno za oblikovanje održivih ekonomskih politika i za procenu otpornosti potrošačkog optimizma u budućnosti.
.webp){kind=icon}
