Dok se Silicijumska dolina početkom 2026. već trka za prve isporuke Blackwell arhitekture, novih Nvidijinih čipova, a u industriji se sve otvorenije govori o sledećoj generaciji pod imenom Rubin, Kina je dobila zeleno svetlo za kupovinu tehnologije koju Zapad više ne smatra vrhunskom ponudom.
Dozvola za izvoz Nvidijinih čipova H200 u Kinu nije samo tržišni potez vredan više od 40 milijardi dolara, već hladno proračunata geopolitička odluka: omogućiti Pekingu pristup današnjoj infrastrukturi kako bi mu sutrašnja ostala nedostižna.
Kineske kompanije već su naručile između 1,5 i dva miliona čipova H200, što višestruko premašuje godišnju proizvodnju prethodne generacije H100. Formalno, to je veliki posao za Nvidiju. Suštinski, to je priznanje da H200 u 2026. više nije "dragulj", već nova industrijska norma, dovoljno moćna da pokreće ekonomiju veštačke inteligencije, ali nedovoljna da ugrozi tehnološku prednost koju Zapad gradi sa Blackwellom i budućim Rubinom.
Iza ove odluke krije se još dublja ironija. Kina ne kupuje H200 samo zato što ne može da dobije novije čipove, već zato što ne može lako da pobegne iz Nvidijinog softverskog ekosistema. CUDA, Nvidijin programski okvir za GPU čipove, postao je de fakto standard za razvoj veštačke inteligencije.
Ogromna većina postojećih AI sistema, alata i biblioteka napisana je upravo za CUDA okruženje, što prelazak na alternativni hardver čini tehnički rizičnim i ekonomski skupim. Čak i ako kineske kompanije razviju konkurentan hardver, softverska zavisnost ostaje.
U tom kontekstu, dozvola za izvoz H200 u Kinu nije znak slabosti, već oblik kontrolisanog usporavanja. Kina dobija pristup čipovima koji su kompatibilni sa CUDA ekosistemom, čime se dodatno veže za Nvidijin softver, dok joj najnovije arhitekture ostaju van domašaja. To je ulaznica za trku u kojoj je startna linija namerno pomerena unazad.
Do juče, H200 je bio ekskluzivna infrastruktura rezervisana za najnaprednije laboratorije. Meta je trenirala Llama modele na desetinama hiljada ovih čipova istovremeno, dok su Google, Amazon i Microsoft kupovali sve što je Nvidia mogla da isporuči.
Automobilska industrija koristila ih je za razvoj autonomne vožnje, a farmaceutske kompanije za simulaciju molekula novih lekova. Danas, isti taj H200 postaje "dozvoljena" tehnologija za Kinu - ne zato što je beznačajan, već zato što Zapad već gradi sledeći nivo.
Bloomberg
Šta je H200 i zašto nije običan GPU
H200 je grafički procesor dizajniran isključivo za veštačku inteligenciju. Za razliku od GPU čipova u laptopovima, čija je osnovna uloga da renderuju grafiku u video-igrama ili prikazuju video-sadržaj, H200 ne "crta slike". On izvršava matematičke operacije - milijarde njih istovremeno.
Fizički, H200 je velik otprilike kao knjiga, dok je klasičan GPU veličine poštanske markice. Razlika u memoriji je još drastičnija: dok tipičan gejming GPU ima oko 16 gigabajta memorije, H200 raspolaže 141 gigabajtom ultrabrze memorije. Praktično, to znači da H200 može da drži i obrađuje ogromne AI modele direktno u memoriji, bez stalnog prebacivanja podataka.
Kada je reč o snazi, H200 je i do sto puta moćniji od najjačih gejming GPU čipova u zadacima povezanim sa veštačkom inteligencijom. Upravo ta razlika čini granicu između "AI aplikacije" i "AI infrastrukture".
Zašto svet ne može da proizvede dovoljno H200 čipova
Nvidia sama ne proizvodi H200. Ovaj čip prolazi kroz desetine fabrika raspoređenih na tri kontinenta. Tajvanski TSMC proizvodi sam procesor i integriše ga sa memorijom. Južnokorejske kompanije SK Hynix i Micron proizvode HBM memoriju, specijalizovanu ultrabrzu memoriju bez koje savremeni AI čipovi ne mogu da funkcionišu. Japanske firme isporučuju ključne supstrate.
Usko grlo čitavog sistema nalazi se u TSMC-jevoj CoWoS tehnologiji pakovanja, procesu koji spaja procesor i memoriju u jednu celinu. Nvidia je rezervisala više od polovine globalnog CoWoS kapaciteta do 2027. godine, što znači da AMD, Intel, ali i klaud giganti sa sopstvenim čipovima dele ostatak.
Razlog zašto je CoWoS presudan leži u brzini. U klasičnim GPU sistemima, procesor i memorija povezani su preko matične ploče, žicama koje fizički ograničavaju protok podataka. Kod H200, memorija i procesor nalaze se na istoj podlozi. Razlika je kao između slanja pisma poštom i predaje informacije iz ruke u ruku. U svetu veštačke inteligencije, ta razlika meri se desetinama puta bržeg pristupa podacima, što direktno utiče na sposobnost treniranja velikih modela.
U 2026. i 2027. godini, tržište više ne muče nestašice kao 2024, ali lanac snabdevanja ostaje krh. Svaki poremećaj, od geopolitičkih tenzija do prirodnih katastrofa u Aziji, može da zaustavi isporuke i uspori čitavu industriju.
Što se tiče drugih konkurenata na tržištu, AMD pokušava sa čipom MI300X koji ima 192 gigabajta memorije, dok Google, Amazon i Microsoft prave sopstvene čipove. Googleov TPU je dobar za sopstvene modele, ali nije univerzalan, kao ni Amazonov Trainium. Situacija je slična Intelovoj dominaciji na tržištu PC procesora devedesetih - svi znaju da monopol nije zdrav, ali niko nema bolju alternativu.
Adria region - gde su naši čipovi?
Dok globalni giganti investiraju desetine milijardi dolara u sopstvenu AI infrastrukturu, Adria region se oslanja na starije generacije čipova i klaud usluge. Telekom Srbija ima GPU klaster u Beogradu baziran na Nvidijinim čipovima A100, prethodnicima H100 i H200. Slične konfiguracije postoje u Zagrebu i Ljubljani.
Argument je uvek isti: cena. Jedan server sa osam čipova H200 košta koliko i trosoban stan u centru Beograda (oko 350.000 evra). Za većinu regionalnih kompanija, to je nedostižna investicija, pa se računarska snaga iznajmljuje od globalnih klaud provajdera.
Pitanje je, međutim, da li je to dugoročno održiva strategija. Ako se region trajno odrekne sopstvene infrastrukture i zadovolji ulogom korisnika tuđih modela, rizikuje da ostane tržište, a ne proizvođač vrednosti. A čipovi 100 jesu dovoljni za četbotove i analitiku, ali nisu osnova za treniranje modela koji oblikuju novu ekonomiju.
Bez vlastite infrastrukture, Adria region rizikuje da postane digitalna kolonija koja plaća rentu na tuđu infrastrukturu.