text size
Iza svake trgovine akcijama nalazi se čitav lanac posrednika i institucija koje vode evidenciju o vlasništvu, iako većina investitora retko razmišlja o njima. Tu su, naravno, brokerske kuće, ali i klirinške kuće i kastodi banke. Ali šta ako bi se transakcije umesto toga obavljale na blokčejnu, istoj vrsti digitalne knjige zapisa koja pokreće kriptovalute?
Zagovornici tvrde da bi pretvaranje akcija u digitalne tokene moglo da omogući brže poravnanje transakcija i niže troškove za investitore, uz jednostavnije trgovanje delovima akcija, pa čak i tržišta koja rade 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji. U svom najjednostavnijem obliku, tokenizacija podrazumeva stvaranje digitalne "preslikane" (engl. mirror) verzije akcije kojom se istovremeno trguje i na tradicionalnim berzama. Međutim, pojedini zagovornici smatraju da bi tokeni s vremenom mogli da ponude mnogo više - u samu imovinu mogao bi da bude ugrađen programski kod koji bi automatizovao određene transakcije ili definisao pravila o tome kako se ta imovina može prenositi.
Nekada nišna oblast kripto-industrije, tokenizacija je u poslednje vreme privukla pažnju nekih od najvećih igrača u finansijskom sektoru. I same finansijske institucije nastoje da obezbede svoje mesto u razvoju nove tehnologije.
JPMorgan Chase, Citigroup, Bank of New York Mellon, Nasdaq i Njujorška berza istraživali su projekte tokenizacije i sisteme poravnanja zasnovane na blokčejnu. Istovremeno, Depository Trust & Clearing Corporation, ključna klirinška i depozitarska institucija na Wall Streetu, sredinom jula završila je pilot-projekat u kojem su akcije, državne obveznice i ETF-ovi pretvoreni u digitalne tokene.
Tržišna vrednost tokenizovane tradicionalne imovine gotovo se udvostručila od avgusta 2025. godine i dostigla oko 37 milijardi dolara, pokazuju podaci platforme RWA.xyz. Iako je to i dalje zanemarljiv iznos u poređenju sa bilionskim globalnim tržištem hartija od vrednosti, brz tempo rasta privukao je pažnju ne samo Wall Street, već i institucija odgovornih za nadzor tržišne infrastrukture i finansijske stabilnosti.
Kako tokenizacija funkcioniše
Tokenizovana hartija od vrednosti predstavlja digitalni zapis koji služi kao dokaz vlasništva nad nekom drugom imovinom, poput akcije, obveznice ili čak privatnog zajma. Nalazi se na blokčejnu, gde su sve transakcije javno vidljive i lako proverljive. Najsloženiji deo ovog koncepta jeste način na koji je token povezan sa osnovnom imovinom.
Nedavna beleška američke Komisije za hartije od vrednosti objašnjava nekoliko mogućih modela tokenizacije. Kompanija može jednostavno da emituje akcije ili obveznice u obliku tokena, pri čemu vlasništvo nad digitalnom imovinom ima isti pravni status kao i vlasništvo nad klasičnim hartijama od vrednosti. U tom slučaju, osnovna razlika je samo u načinu vođenja evidencije.
Drugi modeli uključuju posrednike. Na primer, finansijska institucija može da čuva originalnu imovinu, a zatim izda token koji predstavlja posredno vlasništvo nad njom. Ili, u još složenijem modelu, može da emituje tokene koji predstavljaju isključivo ugovornu ekonomsku izloženost vrednosti određene imovine. Takvi tokeni funkcionišu slično derivatima ili svop ugovorima kojima se već trguje na tradicionalnim finansijskim tržištima.
Šta ako uzme zamah
Uvođenjem nove konkurencije na tradicionalna finansijska tržišta, tokenizacija bi mogla da smanji troškove i podstakne inovacije, poput trgovanja koje je dostupno 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji. Ipak, pojedini zvaničnici i stručnjaci sa tržišta upozoravaju da bi prebrz razvoj ovog procesa mogao da nosi značajne rizike.
Međunarodni monetarni fond (MMF) je u izveštaju objavljenom u aprilu upozorio da bi tokenizacija mogla da ubrza širenje finansijskih kriza, budući da se postojeći sistem oslanja na odloženo poravnanje transakcija i ograničeno radno vreme tržišta, što regulatorima ostavlja vreme za intervenciju.
Dodatnu zabrinutost izaziva mogućnost da se tokenizovanom imovinom trguje neprekidno, dok su tradicionalna tržišta hartija od vrednosti zatvorena. To bi moglo da dovede do cenovnih diskontinuiteta i problema sa likvidnošću tokom vikenda, praznika ili noću, kada je obim trgovanja znatno manji.
S druge strane, zagovornici tokenizacije ističu da je upravo njena svrha da tržišta mogu odmah da reaguju na nove rizike, bez čekanja da se berze ponovo otvore. Ukoliko tokenizacija nastavi da se širi sadašnjim tempom, ključna rasprava mogla bi da bude da li veća brzina i decentralizacija čine finansijska tržišta otpornijim ili, naprotiv, još ranjivijim.