"Moji snovi su se ostvarili. Hvala svima", rekao je 24-godišnji pevač na konferenciji za medije nakon finala u Bazelu. JJ, inače i član Bečke državne opere, postao je treći austrijski pobednik u istoriji takmičenja i prvi nakon Conchite Wurst, koja je pobedila 2014. godine. JJ je Conchitu opisao kao svoju mentorku.
Uprkos naglašenoj želji za povezivanjem i proslavom muzike, manifestaciju je i ovog puta obeležila politička atmosfera, pre svega zbog rata u Gazi i protesta povodom izraelskog učešća. Predstavnica Izraela Yuval Raphael osvojila je drugo mesto, ali je njen nastup pratio žestok diskurs i masovni protesti u Bazelu, gde su demonstranti pozivali na bojkot Izraela. Nekoliko stotina ljudi je neposredno pred početak finala marširalo kroz Bazel, mašući palestinskim zastavama i uzvikujući: "Bojkotujmo Izrael".
Evrovizija kao međunarodni medijski i ekonomski fenomen
Evrovizija je od svog prvog izdanja 1956. godine u Švajcarskoj prerasla u jedan od najvećih televizijskih događaja na svetu, koji, prema podacima Evropske radiodifuzne unije (EBU), svake godine prati više od 160 miliona gledalaca u više od 40 zemalja.
Manifestacija ima i značajne ekonomske efekte. Organizacija takmičenja zahteva višemilionske budžete – Švedska je 2024. godine za domaćinstvo izdvojila više od 30 miliona evra. Međutim, koristi su rznolike: od prihoda od turizma do globalne medijske izloženosti, koja se često upoređuje sa velikim sportskim događajima.
Političke podele odjekuju i na muzičkoj sceni
Među 27 zemalja koje su nastupile u finalu nije bilo nijedne iz regiona bivše Jugoslavije. Slovenački predstavnik Klemen Slakonja nije uspeo da se plasira u finale s ličnom baladom o bolesti partnerke. Publiku nisu ubedili ni hrvatski izvođač Marko Bošnjak, ni srpski pevač Princ (Stefan Zdravković) s baladom Mila. Bosna i Hercegovina i Severna Makedonija ove godine nisu učestvovale.
Među odsutnim državama i dalje su i Rusija, za koju važi zabrana učešća, kao i Mađarska i Slovačka, koje se pod desno orijentisanim vladama očigledno sve više udaljavaju od Evrovizije i njenih vrednosti. Turska, nekadašnja pobednica (2003), ne učestvuje na takmičenju još od 2013. godine, a u međuvremenu je čak pokušala da organizuje alternativni festival, ali bez većeg uspeha.
Rumunija je odustala od ovogodišnjeg takmičenja zbog parlamentarnih izbora dan nakon finala, a izostale su i Bugarska i Slovačka. Posebnu pažnju privukao je povratak Poljske, koja je prvi put nakon 30 godina ponovo učestvovala na takmičenju. Ipak, događaj je u velikoj meri bio obeležen raspravom o izraelskom učešću.
Direktor Evrovizije Martin Green naglasio je da su organizatori želeli da "ponovo uspostave osećaj jedinstva, mira i povezanosti u ovom teškom svetu", dodajući da su se svih 37 nacionalnih delegacija "ponašale besprekorno".
Evrovizija 2025 u Bazelu donela je više inovacija, među kojima i prvu zvaničnu maskotu takmičenja – antropomorfno srce s narandžastom kovrdžavom kosom, nazvano Lumo, osmišljeno u saradnji s Bazelskom akademijom umetnosti i dizajna. Na sceni su se ove godine smenjivali žanrovski raznoliki nastupi – od operskih balada do eksperimentalnih elektro-pop produkcija iz Estonije, Finske i Malte. Među favoritima je bila i švedska pesma Sauna, ali nije ispunila očekivanja.
Pored glavnog takmičenja, Bazel je bio domaćin brojnih propratnih događaja, uključujući koncerte na otvorenom, nastupe lokalnih umetnika i aktivno uključivanje građana i preduzeća. Grad je uživao široku podršku javnosti kako u pripremnom periodu, tako i nakon završetka manifestacije, što potvrđuje da je Evrovizija 2025 protekla uspešno i s visokim stepenom lokalne prihvaćenosti.