Data centri dugo su smatrani osloncem informatičkog doba – pozadinskim delom digitalnog sveta koji javnost retko direktno primećuje. Međutim, s dolaskom veštačke inteligencije, njihova uloga se menja. Veštačka inteligencija ne postoji samo u apstrakciji algoritama – ona živi u čeličnim kućištima, rashladnim sistemima i kilometrima optičkih veza. Svaki napredak, od napredne dijagnostike do generativnih modela, zahteva fizičku osnovu: data centre sposobne da obrade milijarde operacija u realnom vremenu. Oni postaju nova kritična infrastruktura država – tiha, ali ključna osovina u borbi za digitalni suverenitet.
Međutim, s većom računarskom snagom dolazi i veća glad za energijom. Novi sistemi veštačke inteligencije (AI) troše više električne energije nego cela domaćinstva srednje velikih gradova, pa pitanje ko ima energiju postaje neraskidivo povezano s tim ko će imati veštačku inteligenciju.
Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalna potrošnja električne energije data centara u 2022. procenjena je na oko 460 teravat-sati – što je uporedivo s ukupnom potrošnjom Francuske. Do 2026. godine taj broj bi trebalo da premaši petavat-sat, pre svega zbog širenja kapaciteta za potrebe generativne veštačke inteligencije, računarskih sistema visokih performansi i obrade podataka u realnom vremenu. Ukupna energetska intenzivnost data centara povećaće se u narednim godinama za najmanje 50 procenata, a u nekim regionima mogla bi se i udvostručiti. Na najrazvijenijim tržištima – poput SAD, Irske i Holandije – energetski pritisak je postao toliki da tamošnje elektroenergetske kompanije već uvode ograničenja za priključenje novih centara na mrežu.
Opširnije

AI četbotovi žele da se navučete na njih – možda i previše
Emocionalne veze sa veštačkom inteligencijom postaju sve prisutnije, a novi alati otvaraju pitanje etike i regulative u digitalnom svetu.
19.06.2025

Google pokušava da pronađe odgovor na ChatGPT
Najpopularniji proizvod u svetu interneta prolazi kroz velike promene i Google (kao i internet) možda nikada više neće biti isti.
20.05.2025

Zašto je tako teško izmeriti uticaj veštačke inteligencije na produktivnost
Potrebni su nam bolji podaci kako bismo utvrdili da li aplikacije veštačke inteligencije (AI) štede ili troše vreme.
04.05.2025

Kada veštačka inteligencija postane saveznik života
Lekari, istraživači i inženjeri širom regiona udružuju snage s veštačkom inteligencijom (engl. artificial intelligence – AI) kako bi promenili način na koji vidimo, razumemo i lečimo bolesti.
27.03.2025
AI modeli poput ChatGPT-ja, Geminija i Claudea rade na specijalizovanoj hardverskoj opremi sa visokom potrošnjom energije. Samo treniranje naprednog modela poput GPT-4 može potrošiti nekoliko stotina megavat-sati energije i koštati milione dolara. Nova generacija data centara stoga više nije homogena – oblikuje se klasa takozvanih "AI gigafabrika", sa stotinama megavata priključne snage i desetinama hiljada grafičkih procesora. Ti centri fizički su veliki poput industrijskih postrojenja, a energetski intenzivni poput rafinerija. Prema planovima Evropske komisije, do 2026. u EU bi trebalo da bude uspostavljeno najmanje šest takvih centara.
Ti trendovi pokazuju da data centri više nisu samo digitalna infrastruktura, već temeljna komponenta nacionalne energetske i industrijske strategije. Posledično, menja se i pristup država prema njihovom smeštanju. Finska i Estonija uključuju ih u nacionalne razvojne planove, Nemačka ih stavlja u prioritete energetskog prelaza, dok ih Irska već reguliše kao energetski osetljive objekte kroz licenciranje kapaciteta.
To više nije pitanje tehnološkog izbora, već preduslova za rast. Infrastruktura za veštačku inteligenciju danas je pre svega infrastruktura za energiju, hlađenje, redundanciju i suverenitet. Data centri postaju strateški objekti – uporedivi sa fabrikama čipova, rafinerijama ili čvorištima auto-puteva. Njihovo prisustvo određuje ko će u budućnosti stvarati podatke, ko će ih skladištiti – i ko će imati pravo da ih obrađuje.
Za mnoge države to znači novu realnost: digitalna autonomija neće zavisiti samo od pristupa internetu ili softveru već i od toga da li imaju na raspolaganju fizičke centre u kojima se AI operacije mogu lokalno izvoditi. Pitanje gde se nalaze podaci i ko ima kontrolu nad računarskom snagom postaje centralni faktor digitalne nezavisnosti – i ključno strateško pitanje naredne decenije.
Adria region je dugo imao ulogu perifernog korisnika informacione snage, ali rast veštačke inteligencije i pomak ka digitalnom suverenitetu menjaju ravnotežu. U doba kada lokacija data centra znači i lokaciju moći – procesorske, pravne i energetske – svaka država u regionu suočava se sa istim pitanjem: da li ćemo biti uvoznici ili nosioci AI infrastrukture?
Prvi ozbiljan odgovor dala je Srbija, koja je još 2020. godine pokrenula Državni data centar (DDC) u Kragujevcu, energetski efikasan objekat kapaciteta 14 megavata i sa više od hiljadu serverskih ormana. DDC takođe udomljuje Nacionalnu AI platformu sa superračunarom zasnovanim na Nvidijinim GPU-ovima, namenjenim istraživačkom i startap okruženju. Tokom 2025. godine planira se nadogradnja sistemom BullSequana XH3000, koji će dostići 25 petaflopsa računarske snage i po obimu biti uporediv sa manjim evropskim HPC centrima. Ipak, Srbija još nema nacionalnu strategiju za AI infrastrukturu; državni planovi za sada stavljaju akcenat na usluge e-uprave, dok se zahtevnija AI infrastruktura razvija parcijalno i pretežno pod okriljem javnog sektora.
Hrvatska ima nešto drugačiju početnu poziciju. Kao članica EU i sa boljom integracijom u evropski pravni okvir, privlači privatne investicije. Digital Realty gradi svoj drugi data centar (ZAG2) u Zagrebu, koji će biti najveći u zemlji. Prednost Hrvatske leži u kombinaciji geografske pozicije i optičkih veza sa zapadnom i jugoistočnom Evropom. Uz to, vredi pomenuti i ulogu kompanija poput Končara i HT-a, koje razvijaju interne kapacitete i deluju kao integratori. Iako sagovornici poput Gorana Đoreskog iz Digital Realtyja ističu optimizam, najveći izazov i dalje ostaje stabilnost energetskog sistema i usklađivanje sa procedurama priključenja.
Slovenija, uprkos tome što je mala, spada među retke zemlje u regionu koje su već jasno definisale energetsku i istraživačku viziju povezanu sa veštačkom inteligencijom. Kako je za Bloomberg Adriju izjavio Andrej Filipčič sa Instituta "Jožef Stefan", Slovenija planira novi AI data centar sa početnom potrošnjom od oko šest megavata, što već predstavlja četvrtinu proizvodnje jedne hidroelektrane. Budući evropski AI centri trebalo bi da dostižu više od 200 megavata po lokaciji – što je gotovo trećina kapaciteta nuklearne elektrane Krško. "AI će u Sloveniji u narednih pet godina povećati potrošnju električne energije deset puta", upozorio je Filipčič.
Bosna i Hercegovina oslanja se na infrastrukturnu podršku stranih IT provajdera. Prema rečima Aleksandra Mastilovića i Seada Delalića, trenutni data centri nisu sposobni da podrže veće AI operacije, zbog čega se preduzeća oslanjaju na zakup kapaciteta u inostranstvu. Ipak, postoje realne prilike – pre svega zbog relativno jeftine električne energije i dobre baze IT kadrova. Ključna prepreka ostaje izostanak strateškog vođstva i nedostatak povezanosti između akademske zajednice, države i privatnog sektora.
Depositphotos
Severna Makedonija pokušava da igra stratešku igru. Prema predstavnicima tamošnjeg ministarstva za digitalnu transformaciju i infrastrukturu, zemlja ima potencijal da postane regionalni centar za pouzdane digitalne usluge – pre svega zahvaljujući viškovima električne energije iz obnovljivih izvora, naročito solarnih. Međutim, kako upozorava Vladislav Bidikov sa fakulteta FINKI, izazovi u usklađivanju između države i industrije, kao i visoki troškovi ulaganja, i dalje su veliki. Trenutni fokus je na uspostavljanju manjih centara, koji bi mogli poslužiti kao osnova za buduće povezivanje sa većim regionalnim ili evropskim čvorištima.
Svima u regionu zajednička je jedna stvar: potrebe za lokalnom računarskom snagom u narednih pet godina rašće mnogo brže od kapaciteta postojeće infrastrukture. Prema predviđanjima McKinseyja, globalna ulaganja u data centre do 2030. premašiće bilion dolara. Ako Adria region želi da iskoristi taj talas, neće biti dovoljan samo pojedinačni projekat ili energetska prednost – potreban je usklađen napor države, operatera i istraživačke zajednice.
Srbija - među pionirima na papiru, ali bez jasne AI infrastrukture
U Srbiji trenutno ne postoji specijalizovani AI data centar u užem smislu, ali postoje infrastrukturni elementi koji bi mogli poslužiti kao početna tačka za takav razvoj, procenjuje Milan Šolaja, izvršni direktor Vojvođanskog IKT klastera. "Najvažniji je Državni data centar (DDC) u Kragujevcu, savremen objekat sa visokom energetskom efikasnosti, sertifikatima i višom bezbednosnom klasifikacijom."
Dejan Ristanović, osnivač PC Pressa i glavni urednik njihovog IT časopisa, ističe da je DDC u Kragujevcu otvoren 2020. godine, sa instaliranom snagom do 14 megavata i kapacitetom od 1.080 serverskih ormana. Osim toga, postoji i centralni državni centar u Beogradu, namenjen podršci javnim institucijama.
Među komercijalnim data centrima u Srbiji dominiraju oni koje su osnovale telekomunikacione kompanije poput Telekoma Srbije, SBB-a, Orion Telekoma, Yettela i Cetina.
Superračunar kao deo DDC-a
Posebnost kragujevačkog centra jeste Nacionalna platforma za veštačku inteligenciju – superračunar predstavljen krajem 2021. godine, izgrađen na osnovu Nvidijinih komponenti. Sistem mogu besplatno koristiti fakulteti, istraživački instituti i domaći startapovi u naučno-tehnološkim parkovima.
"Superračunar se sastoji od četiri Nvidijina DGX-A100 servera, sa ukupno 32 A100 GPU jedinice, 128 procesorskih jezgara AMD EPYC i terabajtom radne memorije. Sistem omogućava do pet petaflopsa računarske snage, što je dovoljno za obradu velikih podataka, treniranje modela mašinskog učenja i naučne simulacije", objašnjava Ristanović.
Za ovu godinu planirane su dve nadogradnje sistema. Prva je već realizovana – uključuje sedam puta snažnije grafičke procesore i dodatni prostor za skladištenje. Za tu svrhu potpisan je ugovor vredan pet miliona evra, saopštio je Mihailo Jovanović, direktor Kancelarije za IT i eUpravu.
U aprilu je Vlada Srbije potpisala deset puta veći ugovor sa francuskom kompanijom Bull SAS za drugu fazu nadogradnje. Novi sistem BullSequana XH3000 trebalo bi do kraja 2025. da obezbedi 25 petaflopsa računarske snage, 300 GPU jedinica i 2,5 petabajta prostora za čuvanje podataka.
Ključni akteri i (ne)odgovornost države
Do zaključenja članka iz Ministarstva nauke, tehnološkog razvoja i inovacija, kao ni iz Kancelarije za IT i eUpravu, nisu stigli odgovori na pitanja Bloomberg Adrije.
Od akademskih institucija ističu se Institut za fiziku u Beogradu, Računarski centar Univerziteta u Beogradu i mreža naučno-tehnoloških parkova u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Čačku. Oni podržavaju razvoj startapova, ali još nemaju sopstvenu infrastrukturu za zahtevne AI operacije.
Na tržištu posluju i privatni provajderi usluga u oblaku i integratori poput Comtradea, Mainstreama, TeleGroupa i Oriona, ali njihovi centri su namenjeni klasičnim aplikacijama, ne treniranju AI modela.
Vizije bez konkretnog okvira
Prema rečima Šolaje, Srbija još nema jasno definisanu nacionalnu strategiju za izgradnju specijalizovanih AI data centara. "Strategija razvoja veštačke inteligencije iz 2019. fokusira se na primenu AI-ja, razvoj kadrova i etičke standarde, ali ne i na infrastrukturne potrebe." Slično važi i za novu strategiju iz početka 2024, koja samo nastavlja prethodne smernice.
Ristanović dodaje da država prepoznaje važnost IT sektora, ali je trenutno preopterećena drugim izazovima, pa AI infrastruktura nije među prioritetima. Ipak, ostaje optimista, smatrajući da će se oblast razvijati, prvenstveno kroz digitalne usluge poput eUprave.
Šolaja vidi tri potencijalne grupe investitora u AI centre: velike globalne hyperscalere (npr. Google, AWS, Microsoft), regionalne telekomunikacione grupe (npr. A1, United Group) i kombinacije javno-privatnih partnerstava, uz podršku EU fondova kroz Digitalnu agendu za Zapadni Balkan.
Na pitanje da li su uslovi za izgradnju AI data centara u Srbiji povoljni, Šolaja odgovara: "Delimično". Električna energija je relativno jeftina, ali raste nesigurnost u pogledu stabilnosti snabdevanja. "Obnovljivi izvori poput sunca i vetra još nisu na nivou pogodnom za velike AI sisteme."
Ristanović dodaje da je energetsko snabdevanje stabilno, ali se oslanja pretežno na ugalj i hidroenergiju, uz minimalan udeo obnovljivih izvora. Nuklearna energija zasada ostaje neiskorišćena prilika.
Geografski, Srbija ima određene prednosti – hladnije regije, blizinu vodnih resursa i dostupno zemljište. Ipak, birokratija i dugi postupci dobijanja dozvola predstavljaju stvarnu prepreku.
Uprkos izazovima, Šolaja smatra da Srbija ima stvaran potencijal da postane regionalni centar za veštačku inteligenciju. Potrebna je jasna strategija, saradnja akademskog sektora i industrije, privlačenje međunarodnih AI opterećenja, kao i ulaganja u održive izvore energije.
"Ako bi se te komponente povezale, mogli bismo da govorimo o novim radnim mestima, rastu BDP-a, razvoju ekosistema startapova i stvaranju regionalnog lanca AI inovacija", zaključuje.
Hrvatska - umereni optimizam i ambicija regionalnog centra
Razvoj veštačke inteligencije otvara nove prilike u različitim sektorima, a data centri nalaze se u samom središtu te revolucije – upravo oni pokreću AI sisteme, klaud platforme i druge tehnologije zasnovane na obradi velikih količina podataka. Ključno pitanje za Hrvatsku glasi: prati li ona tempo globalnog i evropskog razvoja?
Prema mišljenju sagovornika, situacija nije loša – tržište je relativno živo, postoje infrastrukturne osnove, a primećuje se i blagi pomak u razumevanju uloge data centara kao dela nacionalne strateške infrastrukture.
Stjepan Sučić, direktor kompanije Končar – Digital, za Bloomberg Adriju procenjuje da Hrvatska, uz ispunjenje određenih uslova, može postati regionalni centar u toj specifičnoj oblasti: "S obzirom na to da Hrvatska ima svega oko 3,8 miliona stanovnika, uključivanje u novu digitalnu industriju jedini je logičan razvojni put."
Slično razmišlja i Goran Đoreski, direktor kompanije Digital Realty za Hrvatsku, koji ističe da praktično svaki savremeni data centar – barem u okviru svojih kapaciteta – može služiti i AI aplikacijama. Ipak, s obzirom na to da AI zahteva ogromnu računarsku snagu i mrežnu propusnost, stariji i manji centri brzo će biti popunjeni. "Zato primećujemo rast potražnje", kaže Đoreski.
Prednosti i slabosti hrvatskog tržišta
Jedna od ključnih prednosti Hrvatske jeste njen geostrateški položaj. Kako naglašava Sučić, zemlja ima potencijal da postane niskolatencijsko čvorište između zapadne i jugoistočne Evrope, pa čak i Bliskog istoka. Hrvatska takođe ima uslove za razvoj tzv. edge data centara, koji bi mogli služiti kao podrška većim evropskim centrima.
S druge strane, regulatorni postupci i infrastruktura efikasniji su nego u nekim državama zapadne Evrope. "Na nekim tržištima data centre jednostavno nije moguće graditi dovoljno brzo. Hrvatska zasad ne spada u te primere, što joj daje konkurentsku prednost", objašnjava Đoreski.
Država je članica Evropske unije, što dodatno olakšava poslovanje kompanijama iz Evropskog ekonomskog prostora – one, zbog usklađenosti s pravilima EU, imaju manje administrativnih prepreka za korišćenje usluga iz Hrvatske nego, na primer, iz Srbije ili Bosne i Hercegovine.
Goran Đoreski/Foto: Tomich productions
Infrastruktura - trenutni i budući objekti
Većina trenutno aktivnih data centara u Hrvatskoj nalazi se u Zagrebu. Digital Realty tamo upravlja centrom ZAG1, koji omogućava povezivanje s više od 50 telekomunikacionih operatera. Ove godine planirano je proširenje centra za dodatnih 1.500 kvadratnih metara tehničkog prostora.
U izgradnji je i novi centar ZAG2 u Jankomiru, koji bi, prema sadašnjim planovima, trebalo da postane najveći data centar u zemlji. Paralelno s tim, Končar jača sopstvenu infrastrukturu manjim internim centrima, uključujući razvoj celovitih rešenja za data centre.
Država zasad ne pokazuje posebno interesovanje za direktna ulaganja u ovu oblast. Đoreski objašnjava da su izgradnja i upravljanje data centrom složen i finansijski zahtevan proces koji zahteva visoko specijalizovana znanja. "Najbolje rezultate postižu kompanije koje se time bave profesionalno", kaže.
Najveći izazov za razvoj AI data centara i dalje je energija. Pritisak na elektroenergetske mreže izuzetno je veliki – kao primer Sučić navodi Irsku, gde data centri troše više od 20 odsto ukupne električne energije u zemlji. Za ozbiljnije širenje neophodna je dostupna električna energija i dobro razvijena optička mreža.
"Potrebne su i promene u regulativi – od ubrzanih postupaka izdavanja dozvola do mogućih poreskih olakšica", ističe Sučić. Naglašava i važnost obnovljivih izvora energije i efikasnih rashladnih sistema kao ključnih elemenata buduće energetske održivosti. Ulaganja u data centre već sada donose direktne koristi lokalnoj privredi. "Operatori centara sarađuju s lokalnim dobavljačima, ulažu u kadrove i doprinose razvoju IT kompetencija", dodaje Đoreski.
Upravo dostupnost kvalitetnih centara, prema njegovom mišljenju, lokalnim kompanijama može omogućiti brži razvoj usluga, bolju konkurentnost i lakši prelazak na AI ekonomiju. "Hrvatska ima realnu priliku da to iskoristi – ali vremenski okvir za delovanje nije beskonačan", upozorava.
Slovenija gradi AI čvorište sa Vegom 2 - početak digitalne transformacije
Slovenija, jedna od manjih članica Evropske unije, ubrzano ulaže u infrastrukturu za veštačku inteligenciju. Ključna prekretnica na tom putu je projekat Vega 2, koji predstavlja nadogradnju postojećeg superračunara Vega i prelazak države u novu fazu digitalnog suvereniteta. Cilj je da postane vodeći pružalac AI kapaciteta u Adria regionu – ne samo u akademskom već i u komercijalnom kontekstu.
Sistem Vega pokrenut je 2021. kao prvo slovenačko čvorište evropske inicijative EuroHPC. Smešten je u Mariboru, pri instituciji IZUM, i tada je bio najsnažniji superračunar u jugoistočnoj Evropi. Bio je prvenstveno namenjen naučnoistraživačkim projektima. No, samo nekoliko godina kasnije, potreba za većim kapacitetima postala je očigledna. "Ako smo imali dobar brz sportski automobil, sada dobijamo bolid Formule 1", rekao je Dragi Kocev sa Instituta Jožef Stefan, slikovito opisujući veličinu napretka koji donosi sledeća faza.
Dragi Kocev/Foto: Nejc Pernek
U martu 2025. EuroHPC JU dodelio je Sloveniji jedno od šest novih AI čvorišta u okviru projekta AI Factories. Slovenija će tako izgraditi novi sistem Vega 2, kao i povezani ARNES-ov data centar, smešten u neposrednoj blizini hidroelektrane Mariborski otok. Lokacija je strateški važna – omogućava pristup obnovljivoj električnoj energiji, pasivnom hlađenju i snažnoj povezanosti putem evropske akademske mreže GÉANT.
Vega 2 imaće kapacitet do 10 eksaflopsa za AI, te više od 100 petaflopsa za klasična HPC opterećenja. Projekat će postepeno biti nadograđivan dodatnim grafičkim jedinicama, što će Sloveniji omogućiti razvoj infrastrukture uporedive sa najvećim evropskim centrima poput finskog LUMI-ja i italijanskog Leonarda.
Razvoj projekta vodi konzorcijum SLAIF (engl. Slovenian Artificial Intelligence Factory). Među ključnim partnerima su: Institut "Jožef Stefan" (JSI), Univerzitet u Ljubljani, Univerzitet u Mariboru, ARNES, IZUM, Privredna komora Slovenije i Tehnološki park Ljubljana. Struktura projekta osmišljena je tako da prevaziđe tradicionalne istraživačke okvire – uključuje i podršku startapovima, malim i srednjim preduzećima, industriji i javnoj upravi. Planirani su mehanizmi za primenu velikih jezičkih modela, generativnih AI platformi, tehnička obuka i specijalizovani "sandbox" sistemi za testiranje.
Na događaju Future Fusion Summit, Aleš Bošnjak, direktor IZUM-a, istakao je sistemski značaj nove infrastrukture: "Računarska snaga povećaće se do neslućenih razmera." Upozorio je i na logističke izazove – posebno na probleme s isporukom visoko specijalizovanih komponenti, na koje se čeka mesecima, pa i godinama. Naglasio je i da je saradnja između istraživača, privrede i države ključna za uspeh: "Više nismo u fazi koncepta. Ovo je operativni projekat".
Energetski okvir projekta jedan je od ključnih faktora. Andrej Filipčič sa Instituta "Jožef Stefan" pojasnio je u intervjuu da će sistem Vega 2 zahtevati najmanje deset puta više energije od postojeće infrastrukture. Osnovna konfiguracija trošiće oko šest megavata – što je već četvrtina proizvodnje jedne manje hidroelektrane – dok bi konačni sistem mogao dostići nekoliko stotina megavata. Najveći evropski sistemi prelaze i 100 megavata. Filipčič upozorava: "To znači gotovo trećinu snage Nuklearne elektrane Krško".
Održivost je, stoga, ugrađena u projekat od samog početka. ARNES-ov data centar koristiće višak toplote za lokalno grejanje i iskoristiti blizinu hidroelektrane za stabilno snabdevanje energijom. To znači da je Slovenija među prvim državama u regionu koja AI infrastrukturu planira i iz ekološkog i iz energetskog aspekta.
Prema rečima Bošnjaka, samo u prve tri godine projekta biće uključeno oko 145 novih saradnika, uglavnom iz oblasti računarstva, održavanja sistema i nauke o podacima. Očekuje se i porast broja istraživača i stručnjaka iz inostranstva koji će raditi u okviru konzorcijuma SLAIF.
Vega 2 kao temelj komercijalnog AI ekosistema
"Implementaciju veštačke inteligencije postavili smo na tri stuba", izjavila je slovenačka ministarka za digitalnu transformaciju Ksenija Klampfer na konferenciji Bloomberg Adria Future Fusion Summit. To su bezbedna infrastruktura, uspostavljanje strateških dokumenata i pilot-projekti. Ako je Vega 2 infrastrukturni simbol novog doba, njena prava vrednost je u onome što omogućava – pre svega u razvoju domaće veštačke inteligencije izvan akademskog okvira. Prema mišljenju sagovornika iz poslovnog i istraživačkog sektora, nova platforma biće ključna za stvaranje uslova u kojima će se moći razvijati, testirati i integrisati napredni AI modeli unutar slovenačkog i regionalnog tržišta.
Jedna od važnijih inicijativa u tom pravcu je projekat GaMS, kojim konzorcijum SLAIF planira razvoj sopstvenih velikih jezičkih modela prilagođenih slovenačkom jeziku i zakonodavnom okviru. Ti modeli biće osnova za rešenja u oblasti pravne informatike, javne uprave, zdravstva i medija, a kompanije će moći da im pristupe putem bezbednog okruženja u ARNES-ovom data centru. "Važno je da AI ne ostane u domenu akademskih simulacija", dodatno je naglasio Aleš Bošnjak. "Cilj je razvoj primenljivih rešenja koja mogu pomoći kompanijama i državi u rešavanju stvarnih izazova."
U okviru Vege 2 biće dostupno takozvano "sandbox2 okruženje, u kojem će mala i srednja preduzeća moći da testiraju svoja rešenja na bezbednoj i snažnoj infrastrukturi, bez velikih početnih troškova. Tehnološki park Ljubljana i Privredna komora Slovenije već pripremaju modele saradnje s privredom, uključujući obuke i subvencionisan pristup resursima.
Stejpan Sučić/Foto: Nejc Pernek
Na strateškom nivou, projekat podržava i nacionalne digitalne ciljeve. Prema mišljenju stručnjaka, Vega 2 je direktan odgovor na evropski poziv za digitalni suverenitet: Slovenija prvi put gradi AI infrastrukturu koja nije samo istraživačka već i privredna. To znači da će kompanije imati pristup istim alatima kao u Frankfurtu ili Parizu – ali brže i jeftinije.
Ključnu ulogu u svemu tome ima i ARNES, koji će operativno upravljati data centrom i brinuti o pouzdanosti, bezbednosti i povezanosti. Saradnja sa evropskom mrežom GÉANT osigurava da Vega 2 može služiti i kao tranzitno čvorište za prekogranične istraživačke inicijative – uključujući zajedničke projekte sa Austrijom, Mađarskom i Italijom.
Na nivou ljudskih resursa, Vega 2 donosi novu dinamiku. U prve tri godine u projekat će biti uključeno više od 145 stručnjaka, ne samo iz oblasti HPC-a i IT infrastrukture, već i iz oblasti aplikativnog razvoja, etike veštačke inteligencije i komunikacije između nauke i industrije. Osim domaćih istraživača, u projekat će biti uključeni i međunarodni partneri, jer Vega 2 postaje referentni primer za srednje velike države koje žele da uspostave sopstveni AI suverenitet.
SLAIF se ne zaustavlja samo na Vegi 2. U planu su dodatne nadogradnje, uključujući takozvane HPC Booster Nodes, koji će biti povezani sa specijalizovanim domenima (npr. za bioinformatiku ili mobilnost). Tako će infrastruktura moći da podrži širok spektar primena – od simulacija u meteorologiji i zdravstvu, do treniranja generativnih modela u obradi prirodnog jezika i vizuelnoj analitici.
Na energetskom nivou, projekat se oslanja na dugoročnu održivost. Osim korišćenja hidroenergije, novi moduli koristiće i napredne sisteme za pasivno hlađenje, rekuperaciju toplote i lokalnu energetsku samodovoljnost. I to je jedan od razloga zašto ARNES-ov data centar neće biti samo tehnološki već i ekološki pilot-projekat.
U saradnji sa obrazovnim partnerima priprema se i razvoj kurikuluma za korišćenje generativne veštačke inteligencije, bezbedan rad sa modelima, kao i razumevanje etičkih i pravnih implikacija. Slovenija tako ne gradi samo fizičku infrastrukturu, već i intelektualnu i društvenu platformu koja bi trebalo da omogući dugoročan razvoj i samostalnost na polju veštačke inteligencije.
Bosna i Hercegovina - regionalne ambicije ograničene infrastrukturom
U Bosni i Hercegovini trenutno ne postoje specijalizovani AI data centri, ali u zemlji postoje određene inicijative i objekti koji bi u budućnosti mogli podržati razvoj takve infrastrukture. Prema mišljenju stručnjaka, zemlja ima veliki geostrateški potencijal, ali zasad ograničene kapacitete.
Aleksandar Mastilović, stručnjak za pametne tehnologije, u razgovoru za Bloomberg Adriju objasnio je da Bosna i Hercegovina generalno nije prepoznala važnost izgradnje sopstvene infrastrukture u oblasti IKT-a, pri čemu ni data centri nisu izuzetak.
"Postoje neki početni koraci da bi se u okviru telekomunikacionih preduzeća mogli razviti manji data centri sa ograničenom procesorskom snagom, koji trenutno dobro zadovoljavaju potrebe za tzv. klaud uslugama. Međutim, za ambicioznije projekte, poput treniranja i održavanja AI rešenja u produkcionom okruženju, nismo spremni", zaključuje Mastilović.
Prema njegovom mišljenju, to pitanje će u budućnosti postati ne samo pitanje dostupnosti već i nužnosti, zbog čega bi o njemu trebalo početi razgovarati već sada, jer je izgradnja takvih kapaciteta dugotrajan proces. Kao primer dobrog strateškog pristupa navodi Srbiju, koja je u fazi izgradnje državnog data centra u Kragujevcu sklopila strateško partnerstvo sa kompanijom Amazon. To je privuklo i druge globalne aktere koji su u Srbiji počeli da grade nove centre ili premeštaju postojeće. Nakon pandemije 2022. godine brojna ruska i kineska preduzeća odlučila su da ulažu u velike "betonske hale pune kablova i ventilatora", prvenstveno zbog povoljne cene radne snage i jeftine električne energije sa pouzdanom isporukom.
"Većina tih centara je manjih ili srednjih dimenzija, a uglavnom su koncentrisani u regionima oko Novog Sada i Kragujevca, gde je potrebna infrastruktura već relativno uspostavljena – kako sa aspekta električne energije, tako i telekomunikacione povezanosti. Naravno, data centri iz EU neće se seliti van Unije zbog zaštite privatnosti i GDPR-a, ali ostali investitori će tražiti prilike", dodaje Mastilović.
Prema njegovom mišljenju, BiH ima vrlo slične uslove za privlačenje takvih ulaganja, koja će, prema procenama konsultantske kuće McKinsey, do 2030. godine premašiti bilion američkih dolara. Taj iznos uključuje i ulaganja u optičku infrastrukturu, redundantna napajanja, kao i proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, jer data centri postaju veliki potrošači energije. Među vodećim akterima u toj oblasti nalaze se Amazon Web Services (AWS), Meta, Microsoft i Google, a uz njih i investicioni fondovi poput Blackstone-a, Brookfield-a i KKR-a – poslednji je poznat i kao investitor u United Group u regionu. Najviše ulaganja očekuje se u SAD (posebno u Arizoni, Teksasu i Nevadi), kao i u Evropi, gde prednjače Irska i Danska zbog dostupnosti zelene energije i stabilne energetske infrastrukture.
"Kada biste o tome pitali IT i akademsku zajednicu, sigurno bi odgovor bio potvrdan – takvi kapaciteti su neophodni za održavanje koraka sa razvijenim državama i tehnološkim trendovima. Međutim, nemamo strateški pristup, niti je jasno ko bi trebalo da vodi ili koordinira taj proces. Komercijalni interes postoji i dodatno će rasti s digitalizacijom javnog sektora i privrede, kada će biti potrebno obrađivati sve veće količine podataka i analizirati ih AI alatima radi donošenja boljih odluka. Velik deo tih podataka ne bi trebalo da napušta BiH. Jesmo li spremni? Možda nismo. Ali moraćemo da budemo. Pitanje je samo – koliko brzo", kaže Mastilović.
Aleš Bošnjak/Foto: Nejc Pernek
On upozorava da digitalna pismenost i digitalna spremnost danas znače konkurentsku prednost u globalnoj ekonomiji. "Slovenija je jasno ispred ostalih zemalja bivše Jugoslavije. To je rezultat decenija strateškog pristupa koji nije ostao samo na papiru. BiH zaostaje – nismo članica EU i nije jasno kada bismo to mogli postati, zbog čega takođe nemamo pristup jedinstvenom digitalnom tržištu."
Prema njegovom mišljenju, u BiH treba jasno istaći da samo snažnim ulaganjem u infrastrukturu i nova digitalna oruđa možemo privući ne samo investitore i kompanije već i talente – na primer digitalne nomade, a to je moguće samo uz odgovarajuću infrastrukturu, političku stabilnost i kvalitetno životno okruženje. Kao primere dobre prakse ističe Sloveniju i Srbiju, i predlaže da iz njihovih modela učimo što je više moguće.
Sead Delalić, doktor računarskih nauka i AI savetnik s dugogodišnjim iskustvom, dodaje da postojeći data centri u BiH nemaju kapacitete za izvođenje zahtevnih AI operacija. Ipak, određeni potencijal postoji. "Imamo relativno jeftinu energiju i dobru bazu IT stručnjaka. Međutim, bez jasne državne strategije, stabilnog regulatornog okruženja i podsticajne poreske politike, ne možemo očekivati da će nas veliki investitori staviti ispred drugih zemalja u regionu."
On objašnjava da bi lokalni AI data centar značio mogućnost lokalnog treniranja modela, niže troškove, bolju zaštitu podataka i pristup resursima za startapove i istraživače, koji trenutno često nemaju pristup ni osnovnim kapacitetima – osim ako ih sami finansiraju. "Domaće kompanije mogle bi razvijati AI rešenja bez zavisnosti od stranih pružalaca usluga, a javni sektor mogao bi koristiti AI bez izvoza osetljivih podataka. To je osnovni preduslov za odgovornu digitalnu transformaciju."
Dodaje da BiH ima vrlo talentovane IT kadrove i snažne tehničke fakultete. Neki AI alati koji se razvijaju u BiH već se koriste na svetskom tržištu. No, za izgradnju takve infrastrukture nisu dovoljni samo softverski inženjeri, već i data inženjeri, MLOps stručnjaci, stručnjaci za bezbednost i drugi profili.
"Na primer, na PMF-u u Sarajevu već se realizuje projekat 'Sarajevski jonski akcelerator', što pokazuje da se, uprkos izazovima, mogu uspostaviti ozbiljni tehnički kapaciteti. Slovenija je dobar primer – znali su da iskoriste evropska sredstva, povežu ključne aktere i izgrade superračunarski centar koji služi i veštačkoj inteligenciji i nauci."
Delalić ističe da njihov model – kombinacija EU fondova, institucionalne podrške i konkretnih projekata – može biti dobar pravac i za BiH. "Kod nas često nedostaje povezanost između akademske zajednice i industrije, kao i osnovno razumevanje zašto su istraživanja važna u preduzetničkom kontekstu. Ako to prevaziđemo, imamo realne šanse da krenemo sličnim putem", zaključio je.
Severna Makedonija može postati regionalno središte
Država na Vardaru aktivno gradi podsticajno poslovno okruženje za privlačenje inovativnih ulaganja u data centre i digitalnu infrastrukturu. Kako su pojasnili u tamošnjem ministarstvu za digitalnu transformaciju u razgovoru za Bloomberg Adriju, u poslednjim mesecima već je održano nekoliko uvodnih razgovora sa nekim globalnim kompanijama koje su iskazale interesovanje za takve projekte. Ti potencijalni investitori ne očekuju direktnu finansijsku pomoć države, već pre svega stabilno poslovno okruženje.
"Severna Makedonija ima realne šanse da postane konkurentna u regionu, posebno zahvaljujući svom geostrateškom položaju, političkoj stabilnosti i proaktivnom pristupu prema stranim investitorima i digitalizaciji", naglasili su iz ministarstva. Među prednostima koje bi trebalo da uvere investitore izdvajaju kvalitetno obrazovane IT stručnjake, dobru energetsku povezanost sa regionom i povoljne uslove za osnivanje preduzeća – naročito u industrijskim i privrednim zonama.
"Država se može pozicionirati kao regionalno središte za pouzdane digitalne usluge. Važno je ulagati i u infrastrukturu i u pravni okvir za sigurno i efikasno poslovanje pružalaca usluga", dodali su.
Magistar Vladislav Bidikov, zadužen za infrastrukturu (data centar i mrežu) na Fakultetu za informatičke nauke i računarsko inženjerstvo (FINKI) Univerziteta "Sv. Ćiril i Metodije" u Skoplju, smatra da država ima potencijal da postane regionalno središte za data centre. Kako je rekao za Bloomberg Adriju, to možda neće biti odmah, ali digitalna infrastruktura u zemlji dovoljno je razvijena da predstavlja dobru osnovu za dalji razvoj usluga i digitalizacije.
"Proces se ozbiljno ubrzao tokom pandemije i nastavlja da se razvija u pozitivnom pravcu. Dostupnost interneta velikih brzina omogućava dalji razvoj digitalne infrastrukture", pojašnjava.
Izgradnja data centara je skupo ulaganje
Prema njegovom mišljenju, bilo bi razumno da se država u prvoj fazi fokusira na uspostavljanje manjih razvojnih centara, koji bi se potom kroz regionalnu i globalnu saradnju povezali u veće sisteme.
"FINKI već aktivno radi u tom pravcu – sa ciljem da omogući državi pristup takvim resursima, uz istovremeno poštovanje ekonomike i obima ulaganja. Izgradnja takvih centara zahteva vreme, velika finansijska ulaganja i logističku podršku. Zato i u EU vidimo da se većina projekata fokusira na zajedničko korišćenje centara – radi boljeg iskorišćavanja ulaganja u opremu, stručnjake, znanje, energiju i povezanost", dodaje Bidikov.
Prema njegovim rečima, centri za veštačku inteligenciju ne razlikuju se značajno od klasičnih data centara. "Radi se o smeštaju hardverske opreme koja omogućava razvoj AI rešenja. Razlika je pre svega u tome što ti sistemi zahtevaju više energije i intenzivnije hlađenje, što kod klasičnih centara postaje ograničavajući faktor." Zašto se sada toliko priča o njima? Bidikov kaže da je razlog u rastućoj potražnji.
"Neki postojeći centri će se modernizovati da bi podržali AI, dok će drugi biti namenski građeni kao infrastruktura za razvoj veštačke inteligencije. Ipak, i dalje će služiti osnovnim potrebama – poput hostinga servera i mrežne opreme – jer to ostaje ključno za pristup krajnjih korisnika."
Severna Makedonija ima višak obnovljive energije
Makedonsko ministarstvo za digitalnu transformaciju naglašava da je izgradnja data centara u fokusu strategije tzv. zelene digitalizacije. "Vlada stvara uslove da budući centri budu napajani iz obnovljivih izvora energije, što će pomoći u balansiranju potrošnje", poručili su. Posebno se proizvodnja električne energije iz solarnih izvora prošle godine povećala za 186 odsto u odnosu na 2023. Takav višak već pravi probleme u sistemu – u maju je zbog kvara na 110-kilovoltnom prenosnom delu mreže bez struje ostala polovina zemlje. Zbog toga je Vlada već izdala smernice koje predviđaju mogućnost isključivanja određenih solarnih elektrana između maja i oktobra ako bi stabilnost sistema bila ugrožena.
Kao ključni problem u realizaciji projekata Bidikov vidi nedostatak usklađenosti između države i privatnog sektora. "Imamo dobru osnovu, ali veliki jaz između stepena digitalizacije u industriji i u državnim institucijama. Infrastruktura i zakonodavstvo postoje, ali procesi su spori i neusaglašeni, što otežava punu iskorišćenost prednosti digitalizacije." Da država zaostaje za privatnim sektorom, potvrdio je i ministar za digitalnu transformaciju Stefan Andonovski.
"Severna Makedonija je već dugo svesna važnosti digitalizacije – prve platforme za e-trgovinu imali smo još 2010. godine, kada o tome region još nije razmišljao. No država je potom prestala da prati trendove koje je diktirao privatni sektor – iako neka naša preduzeća i dalje postavljaju standarde", rekao je na konferenciji Bloomberg Adrije u Skoplju početkom juna.
Infrastruktura koja određuje budućnost
U digitalnom dobu, infrastruktura za veštačku inteligenciju nije samo tehnološko ulaganje – ona je temelj novog društvenog ugovora. Data centri, ti nevidljivi motori savremenog sveta, odlučuju ko ima pristup znanju, ko razvija buduće usluge i ko upravlja algoritmima koji oblikuju svakodnevnicu.
Ali to nije samo trka za brzinom obrade ili brojem GPU-ova. To je pitanje strateške sposobnosti: mogu li društva sama da oblikuju svoju AI budućnost ili će biti samo korisnici rešenja osmišljenih negde drugde. Odgovor se neće nalaziti u manifestima, već u betonu, kablovima i kilovatima – u tome gde će se nalaziti data centri, ko će njima upravljati i čime će ih napajati.
Na kraju, digitalni suverenitet značiće više od bezbednosti ili privatnosti. Značiće sposobnost stvaranja. A ta sposobnost se ne gradi preko noći, već jasnom vizijom, dugoročnim ulaganjima i sposobnošću povezivanja znanja, politike i energetike u celovitu arhitekturu budućnosti.
- U pisanju teksta pomogli Iva Lačan, Ana Ristović, Nataša Hadžispirkoska Stefanova, Nejra Džaferagić i Marta Premužak.
Trenutno nema komentara za vest. Ostavite prvi komentar...