Kad sportski direktor Eintracht Frankfurta objašnjava zašto klub zapošljava čak dva sleep eksperta, jednog stalno, drugog povremeno, polazi od jednostavne tvrdnje da se igrači mogu razvijati samo ako svakodnevno, predano daju svoj maksimum. A toga nema bez zdravlja, odmora i stabilnog oporavka. Prema njegovoj logici, ulaganje u medicinu, ishranu i san nije trošak, nego preduslov da igrač ostane dostupan i da se njegova tržišna vrednost kontinuirano povećava.
Ovaj pomak je važan. Stručnjak za san više nije pomodni dodatak modernom klubu, nego deo iste infrastrukture koja upravlja povredama, opterećenjem i dugoročno zdravljem igrača. Fudbal je polako došao do tačke na kojoj su spavanje i oporavak postali jednako bitni kao kondicioni trening.
U sportu je ta uloga nastala iz kombinacije sportskih nauka, medicine i psihologije. Najpoznatiji pionir je Englez Nick Littlehales, koji je krajem 1990-ih prvi uveo ozbiljne protokole spavanja u Manchester Unitedu, a kasnije radio s Real Madridom, engleskom reprezentacijom i nizom drugih vrhunskih ekipa. Njegov rad pokazao je da se san može tretirati kao faktor performansi, nešto što se meri, analizira i menja, a ne privatna navika koju klubovi tolerišu ili ignorišu.
Opširnije
Kup više nikoga ne zanima? Fudbalski biznis jede tradiciju
Kup utakmice dugo su bile emotivni simbol fudbala, eliminacija, iznenađenja, mala mesta na velikoj sceni.
13.12.2025
Kako biznis model Como 1907 menja italijanski fudbal
Como 1907 je ušao u italijanski fudbal kao anomalija - mali stadion, malo tržište i godinama hronična nestabilnost. Međutim, danas je to najbrže rastući sportsko-poslovni projekat u Seriji A.
07.12.2025
Evropskom fudbalu su potrebni kolektivni ugovori - američki model se više isplati
Evropski fudbal ulazi u zonu pravne nestabilnosti. Premier liga pokušava da uvede ograničenja potrošnje kroz nova pravila 'anchoring' i 'squad-cost ratio', dok Udruženje profesionalnih fudbalera (PFA) najavljuje tužbe.
22.11.2025
Francuska je sportska mašina - umesto da čeka na šampione, ona ih pravi
Francuska nije samo sportska sila već laboratorija koja već decenijama proizvodi šampione.
23.11.2025
Nakon njega dolazi nova generacija stručnjaka poput Anne West, koja već godinama radi u Brentfordu i kroz sportski dizajn sna i rutine pokušava da stabilizuje oporavak igrača u jednom od najdinamičnijih klubova Premier lige.
Šta stručnjak za san zaista radi?
Iako zvuči apstraktno, uloga je vrlo konkretna. Sve počinje dijagnostikom, kako igrači spavaju, koliko dugo, koliko teško zaspe nakon kasnih utakmica, koliko se puta bude tokom noći. Tu se koriste upitnici, razgovori i sve češće nosivi uređaji koji mere kvalitet sna i varijabilnost pulsa.
Na osnovu toga prave se individualne rutine. Kod nekih igrača cilj je produžiti san s pet ili šest sati na minimum sedam. Kod drugih je problem to što uzastopne utakmice i putovanja potpuno razbiju cirkadijani ritam (unutrašnji biološki ciklus organizma tokom 24 sata, prim. prev). Stručnjak za san tu nastupa kao arhitekta oporavka, reguliše vreme spavanja, planira kratke dnevne odmore, prilagođava svetlo, buku, temperaturu i navike pre odlaska u krevet.
Ovaj posao često prelazi granice stručnog štaba. Stručnjaci za san sarađuju s tim menadžerima kod izbora hotela i rasporeda putovanja, s fizioterapeutima kod rizika od povreda, s nutricionistima zbog kofeina i šećera, te sa sportskim psiholozima u slučajevima anksioznosti ili nesanice. Brentfordov kapetan Christian Nørgaard nedavno je opisao kako mu je upravo rad sa "trenerom" za san pomogao da prekine zavisnost od tableta za spavanje, problema koji je, kako se danas zna, daleko rašireniji nego što se u fudbalskom svetu to priznaje.
Zašto je san postao važna tema modernog fudbala?
Novi talas naučnih istraživanja promenio je percepciju. Studije pokazuju da više od polovine elitnih sportista ima ozbiljne poteškoće sa snom. Nedostatak sna povećava rizik od povreda, usporava oporavak, slabi reakciju i donošenje odluka. U sportu gde u sezoni može biti i 60 ili više utakmica, gde se putuje u različite vremenske zone, a utakmice se igraju u 21:00 ili 22:00, spavanje je prva stvar koja trpi.
To postaje i poslovni problem. Ako jedan igrač godišnje propusti 10 utakmica zbog mišićnih povreda vezanih za umor, klub gubi minutažu, bodove, premije i potencijalnu tržišnu vrednost igrača. Stručnjak je zato jeftina intervencija za sprečavanje mnogo skupljeg problema.
Frankfurtov dvojni model - jedan interni, jedan spoljni stručnjak, ukazuje na ozbiljnost pristupa. To je klasična struktura koju klubovi koriste kad žele da znanje ostane u kući, ali i da imaju fleksibilnost za specifične projekte. Za klub koji je u poslednje tri godine razvio igrače i povećao njihovu tržišnu vrednost kao što su Kolo Muani ili Marmoush, ovakva vrsta brige o snu deo je šire filozofije da se maksimalno iskoristi sve što je ključno za razvoj i zaštiti spostvena imovina.
Slično razmišlja i Brentford, koji je s minimalnim budžetom stvorio klub poznat po rigoroznom pristupu detaljima. U njihovom slučaju san je bio jedan od tih detalja i to onaj koji se pokazao izuzetno uticajnim.
Ekonomika sna: trošak jednog stručnjaka, vrednost cele ekipe
Za klub iz Bundeslige ili Premier lige, godišnji trošak za jednog stručnjaka približan je plati prosečnog igrača u rotaciji (igrač koji povremeno ulazi u igru i igra na različitim pozicijama u cilju održavanja ritma i kvaliteta igre, prim. prev).
Potencijalne koristi su, međutim, ogromne - manje povreda, brži oporavak i više dostupnih minuta za najskuplje igrače. Svaki dodatno poboljšanje performansi u fudbalu ima svoju cenu i svoje posldice u bodovima, bonusima, novcu od televizija i, na kraju, u transferima.
Klubovi koji ovo razumeju vide san ne kao privatnu stvar igrača, nego kao strateški resurs. Eintracht i Brentford samo su najvidljiviji primeri, ali sve više klubova u Evropi tiho se priklanja istoj logici - ako želiš da budeš konkurentan, ne možeš da ignorišeš ono na šta odlazi jedna trećina dana.