text size
Ogromna biblioteka svitaka iz Herkulanuma ostala je sačuvana zahvaljujući erupciji vulkana pre skoro 2.000 godina, zbog čega su ostali nepročitani do danas. Grupa dobrovoljaca zanesenjaka sada se takmiči da ih dešifruje.
Pre nekoliko godina porodična kuća Nata Friedmana u Kaliforniji izgorela je tokom sezone šumskih požara, koji u toj državi postaju sve opasniji. Nekoliko meseci nakon toga, Friedman je zaglavio u karantinu zbog virusa kovid 19 u Zalivskoj oblasti, bio je uplašen i bilo mu je dosadno.
Poput mnogih sredovečnih očeva, potražio je isceljenje i vođstvo u starom Rimu. Dok su neki od nas gledali seriju “Kralj tigrova” i igrali se lego kockama svoje dece, on je čitao knjige o carstvu i pomagao ćerki da napravi papirne modele rimskih vila. Umesto hleba od kiselog testa, naučio je da peče Panis Quadratus, rimski hleb prikazan na nekim freskama koje su pronađene u Pompeji. Tokom besanih noći pandemije, satima je tražio na internetu više informacija o Rimu. Tako je došao do Herkulanumskih papirusa, prekretnice koja ga je odvela do sledeće opsesije. Priseća se da je uzviknuo: „Kako mi niko nije rekao za ovo!”
Papirusi iz Herkulanuma su zbirka svitaka koje klasici smatraju takoreći mitskim. Svici su bili zakopani u italijanskoj seoskoj vili kada ih je 79. godine nove ere zarobila ista vulkanska erupcija koja je Pompeju zamrzla u vremenu. Do danas je pronađeno samo oko 800 svitaka u malom delu vile koji je istražen.
Međutim, smatra se da je vila, za koju istoričari veruju da je pripadala uspešnom tastu Julija Cezara, imala ogromnu biblioteku koja bi mogla da sadrži još hiljade ili čak desetine hiljada svitaka. Takvo otkriće bi predstavljalo najveću zbirku drevnih tekstova ikad otkrivenu, a naučnici smatraju da bi to umnogome uvećalo istorijske izvore starogrčke i rimske poezije, drame i filozofije. Na vrhu njihovih lista želja su dela poput Eshila, Sapfe i Sofokla, ali neki kažu da je lako zamisliti nova otkrića o najranijim godinama hrišćanstva.