Wall Street je poslednjih nedelja uzdrman zbog kolapsa dobavljača auto-delova koji je podneo zahtev za stečaj s više od deset milijardi dolara duga, nakon što su se pojavila pitanja o njegovim zaduženjima i računovodstvenim praksama. Propast First Brands Group uplela je velike finansijske kompanije, uključujući Jefferies Financial Group Inc., koje su imale kredite i druge finansijske aranžmane s tom firmom.
Krah First Brands dogodio se samo nekoliko nedelja nakon propasti prodavca polovnih automobila Tricolor, što je izazvalo zabrinutost da bi problematični zajmovi mogli da se pojave i u drugim firmama ili industrijama. Savezni istražitelji ispituju okolnosti kolapsa obe kompanije.
Evo šta treba znati o First Brands i finansijskim transakcijama koje izazivaju sumnju.
Šta je First Brands i šta je dovelo do njenog kolapsa
Kompanija First Brands, sa sedištem u Klivlendu, prodaje različite auto-delove, uključujući brisače i kočnice, maloprodajnim lancima poput Walmart Inc., AutoZone Inc. i O’Reilly Automotive Inc. Patrick James, preduzetnik rođen u Maleziji, osnovao je firmu 2013. godine. Godinu kasnije, kompanija, tada poznata kao Crowne Group, preuzela je Trico Products, a od tada je kupila više od 20 firmi. Godine 2018. preimenovana je u Trico, a 2020. u First Brands. U oktobru 2025. zapošljavala je oko 26.000 ljudi i poslovala u više od dvanaest zemalja širom sveta.
Kompanija se snažno zaduživala kako bi finansirala akvizicije. Brz tempo preuzimanja pomagao je da se stvori slika rasta, dok su se u pozadini prikrivali temeljni problemi. Prema rečima dobavljača, bivših zaposlenih i drugih osoba upoznatih sa situacijom, najmanje dve godine pre podnošenja zahteva za zaštitu od stečaja u septembru, First Brands nije na vreme plaćala svoje dobavljače.
Kompanija je podnela zahtev za stečaj 28. septembra, nakon što su poverioci tokom pokušaja refinansiranja postavili pitanja o obimu njenog zaduženja i pouzdanosti finansijskih izveštaja, s obzirom na značajne korekcije u brojkama. Porezi i carine koje je uveo predsednik Donald Trump na automobilsku industriju dodatno su pogoršali problem likvidnosti za First Brands, koja u proizvodnji zavisi od uvoza.
Podaci iz stečajne prijave dodatno su zabrinuli finansijske partnere First Brandsa. Kompanija je nagomilala milijarde dolara duga koji nisu bili prikazani u bilansu stanja, prema sudskim dokumentima, što je izazvalo sumnje u stvarno finansijsko stanje firme. First Brands je u tužbi optužio Jamesa, koji je u oktobru odstupio s mesta izvršnog direktora, za proneveru stotina miliona dolara, što James negira.
Kompanija je odbila da komentariše uzroke ili posledice svog kolapsa.
Koje su finansijske prakse igrale ulogu u kolapsu First Brandsa
Proizvođači poput First Brandsa često čekaju na uplate od svojih kupaca, dok istovremeno moraju da pokriju sopstvene troškove. Postoji čitava industrija poznata kao trgovinsko finansiranje koja popunjava taj jaz.
Iako se trgovinsko finansiranje široko koristi u proizvodnom i maloprodajnom sektoru, način na koji ga je koristio First Brands izložio je njegove partnere većem riziku nego što je uobičajeno, tvrde poverioci. Prema stečajnim advokatima First Brandsa, James je takođe koristio transakcije trgovinskog finansiranja da preusmeri sredstva kompanije za lične potrebe.
Jedan uobičajeni oblik trgovinskog finansiranja koji je First Brands koristio poznat je kao faktoring. Kod faktoringa, dobavljač poput First Brandsa prodaje svoja potraživanja finansijskoj firmi, koja odmah isplaćuje iznos First Brandsu, umanjen za naknadu. Finansijska firma kasnije naplaćuje iznos koji su kupci First Brandsa dugovali, ako sve ide po planu.
Obično uplate dolaze direktno od kupaca, što znači da faktor preuzima samo kreditni rizik kupca, često stabilnije institucije poput Walmarta, a ne dobavljača. U slučaju First Brandsa, barem neki faktori dopuštali su da plaćanja potraživanja prolaze kroz samu kompaniju pre nego što budu prosleđena finansijskim firmama. Time je dodavanjem First Brandsa u lanac upravljanja sopstvenim dugom uveden dodatni sloj rizika, a sada milijarde dolara koje poverioci tvrde da im First Brands duguje po tim trgovinsko-finansijskim aranžmanima nisu evidentirane.
U drugoj praksi, poznatoj kao finansiranje lanca snabdevanja, aranžman pokreće kupac robe. Ta strana, bilo da je reč o First Brandsu koji plaća dobavljače sirovina, ili kupcu poput Walmarta koji plaća First Brands, angažuje treću finansijsku firmu da unapred plati dobavljaču, uz naknadu, kako bi imala više vremena da prikupi sopstveni prihod pre nego što mora da izvrši uplatu.
Tužba kompanije protiv Jamesa, podneta početkom novembra, tvrdi da je on naredio prodaju nepostojećih ili lažiranih računa faktoring firmama kako bi prikupio sredstva, preusmerivši stotine miliona dolara iz First Brandsa i koristeći ta sredstva za luksuzan životni stil.
Portparol Jamesa odlučno je odbacio optužbe, nazvavši tužbu First Brandsa "neosnovanom" i "spekulativnom".
"Gospodin James se uvek ponašao etično i posvećen je da učini sve što može kako bi podržao akcionare First Brandsa tokom procesa restrukturiranja", rekao je portparol u izjavi od 4. novembra za Bloomberg News.
Nakon što je podnela zahtev za stečaj, dokumentacija First Brandsa otkrila je da je kompanija nagomilala 2,3 milijarde dolara duga iz faktoringa i 800 miliona dolara iz finansiranja lanca snabdevanja. Veličina oba iznosa iznenadila je Wall Street i ukazala da su finansije First Brandsa bile nestabilnije nego što su investitori mislili.
Nakon podnošenja zahteva, advokat First Brandsa rekao je da su njihovi pravnici pronašli "nula" dolara gotovine na pojedinim računima koji su bili namenjeni otplati tog duga.
Nezavisni odbor sada istražuje da li je First Brands koristio istu zalogu za različite zajmove, što bi kompaniji omogućilo da pozajmi više novca nego što je njena imovina realno pokrivala. Pored toga, neki poverioci su zatražili imenovanje nezavisnog istražitelja koji bi proverio okolnosti kolapsa kompanije.
Kako su Jefferies i druge finansijske kompanije pogođene
Pitanja oko finansijskih praksi First Brandsa takođe su izazvala zabrinutost u vezi sa standardima due diligencea na Wall Streetu.
Na dugoj listi finansijskih firmi pogođenih kolapsom First Brandsa, jedna od najistaknutijih je Jefferies, glavna investiciona banka First Brandsa za dugove od 2014. Do leta 2025. banka je pomagala kompaniji u plasiranju oko šest milijardi dolara zajmova za refinansiranje postojećeg duga. Posao je napušten nakon što su poverioci počeli da traže pojašnjenja o prihodima i zaduženju First Brandsa. Kroz svoj investicioni ogranak Leucadia Asset Management, Jefferies takođe poseduje Point Bonita Capital, hedž-fond koji gotovo četvrtinu svog portfelja od tri milijarde dolara u trgovinskom finansiranju ima u potraživanjima First Brandsa.
Jefferies je izjavio da je njegovo finansijsko izlaganje First Brandsu, manje od pedeset miliona dolara, upravljivo. Ipak, banka je nastojala da umanji moguću štetu po svoj ugled i da se udalji od First Brandsa.
Investitori, uključujući BlackRock i singapurski suvereni fond GIC, zatražili su delimično povlačenje sredstava iz Point Bonita, a akcije Jefferiesa pale su oko 19 procenata od podnošenja zahteva za stečaj First Brandsa.
Druge istaknute finansijske institucije sa velikim izloženostima prema First Brandsu uključuju švajcarski UBS Group, japansku banku Norinchukin Bank i trgovačku kompaniju Mitsui & Co. Među relativno nepoznatim firmama koje bi mogle pretrpeti gubitke su Onset Financial, kompanija za finansiranje opreme u Juti koja potražuje 1,9 milijardi dolara, platforma za trgovinsko finansiranje Raistone, koja je zavisila od trgovinskog duga First Brandsa za 80 procenata svojih prihoda, i Evolution Credit Partners, bostonski pružalac usluga trgovinskog finansiranja.
Posledice su dosegle i američku regionalnu banku Western Alliance Bancorp, koja je pozajmila novac Point Bonita i preuzela imovinu First Brandsa kao kolateral.
Da li je kolaps First Brandsa pitanje privatnog kredita
Situacija je složena. Ono što se smatra privatnim kreditom predmet je rasprave, ali mnogi u finansijskom svetu to vide kao tržište vredno 1,7 biliona dolara korporativnog direktnog kreditiranja od strane nebankarskih institucija. Brzorastući sektor našao se pod nadzorom zbog sve veće zabrinutosti oko neizvršenja obaveza.
Velika većina duga First Brandsa prikazana u bilansu nije poticala od privatnih kreditnih firmi. Ipak, njegovo zaduženje kroz trgovinsko finansiranje dolazilo je od firmi koje se mogu smatrati subjektima privatnog kredita.
Fokus na privatni kredit dobio je na važnosti nakon što je izvršni direktor JPMorgan Chase & Co. Jamie Dimon priznao da njegova banka nije uočila probleme s auto-kreditnim zajmodavcem Tricolor pre kolapsa te firme, ali je i upozorio na probleme u due diligenceu u čitavom sektoru privatnog kredita. Tricolor nije imao privatni dug među svojim zaduženjima, ali se može smatrati pružaocem privatnog kredita jer je davala zajmove potrošačima kao nebankarska institucija.
Izvršni direktor JPMorgan Chase & Co. Jamie Dimon | Bloomberg
Dimonove izjave razljutile su direktore privatnih kreditnih firmi, uključujući suosnivača Blue Owl Capital Marca Lipschultza, koji je odgovorio da neuspeh Tricolora ukazuje na probleme u bankama, a ne u sektoru privatnog kredita.
Takvi sukobi postali su česti među tradicionalnim bankama i rastućim privatnim kreditnim firmama dok se takmiče za tržišni udeo. Oba sektora žele da dokažu superiornost u pružanju usluga tržištu vrednom trilione dolara i često razmenjuju kritike o rizicima privatnog kredita ili ograničenjima banaka, iako takođe sarađuju.
Advokati koji zastupaju stečajnog poverenika Tricolora nisu odgovorili na zahtev za komentar. Prvobitni izveštaji stečajnog poverenika koji nadgleda likvidaciju Tricolora "upozoravaju na potencijalni sistemski nivo prevara", prema prezentaciji advokata stečajnog poverenika Charlesa R. Gibbsa u sudu.
Šta sledi
James je odstupio s mesta izvršnog direktora First Brandsa 13. oktobra, nekoliko dana nakon što su savezni tužioci pokrenuli istragu okolnosti kolapsa. Charles Moore, koji je od septembra obavljao dužnost glavnog službenika za restrukturiranje, imenovan je za privremenog izvršnog direktora.
Poverioci traže više informacija o prihodima kompanije, potrebama za novcem i veličini duga koji nije prikazan u bilansu. Trenutno nije jasno koliko će poverioci uspeti da povrate.