Godinama se evropski fudbal delio na "pet najjačih liga" (Englesku, Španiju, Italiju, Nemačku i Francusku) i to je bio analitički okvir, uvrežena kategorija u kojoj se merila moć tržišta, privlačnost zvezda i vrednost TV prava. Međutim, leto 2025. pokazalo je da ta podela više nema smisla.
Današnja arhitektura evropskog fudbala izgleda sasvim drugačije: postoji Liga šampiona i nekoliko usamljenih super-klubova izvan nje. Sve ostalo je sekundarno.
Transferni rok ponudio je najjasniji dokaz. Dok su engleski klubovi u zbiru potrošili više od tri milijarde funti, devet od deset najvećih kupaca na kontinentu došlo je upravo iz Premier lige. Nemačka, Španija i Italija i dalje stvaraju talente i povremeno naprave veliki posao, ali razlika u finansijskom kapacitetu je toliko izražena da priča o "top 5" ligama zvuči kao relikt prošlosti.
Opširnije

Đoković i Modrić jure nasleđe, Mitrović i SMS love arapske milione
U završnici karijere vrhunski sportisti biraju između dve strategije. Jedna je "zlatni izlaz", Saudijska Pro liga i, drugačijom logikom, MLS, gde plate, poreski tretman i komercijalni paketi nude rekordne iznose.
11.09.2025

FK Bayern ogolio krizu nemačke ekonomije - zašto štednja kluba može postati problem na terenu
Bavarski gigant ostao je bez čak 17 igrača, a doveo je samo četvoricu koji realno ulaze u prvi tim. Nadzorni odbor eksplicitno je naložio smanjenje rostera.
08.09.2025

Fudbal troši rekordne milijarde: Šeško, Baturina i Maksimović među zvezdama
Prelazni rok leta 2025. ostaće zapamćen kao najskuplji u istoriji. Ukupna potrošnja klubova na globalnom nivou premašila je 8,8 milijardi evra, čime je srušen raniji rekord, a engleska Premijer liga sama je prešla granicu od 2,6 milijardi evra.
04.09.2025

Prenosi Bundeslige se sele na YouTube
Bundesliga je postala prva velika evropska fudbalska liga koja je deo prava za prenose uživo dodelila kreatorima sadržaja.
31.08.2025
Engleska dominacija u brojkama
Liga šampiona ne samo da je potrošila najviše, već je i po neto bilansu ostavila ostatak Evrope daleko iza sebe. Neto potrošnja engleskih klubova prešla je milijardu i po evra, dok su Italija i Španija jedva završile s blagim plusom ili minusom, a Bundesliga i Ligue 1 zapravo beleže neto izvoz talenta.
Čak i Championship, engleska druga liga, izdvojio je oko 200 miliona funti, što je više od celokupne potrošnje mnogih respektabilnih liga. Ta činjenica najbolje oslikava dubinu tržišta. U Engleskoj su i klubovi iz sredine tabele ili iz drugog ranga kupovno jači od proseka nemačkih ili italijanskih prvoligaša.
Najveći transfer leta, prelazak Alexandera Isaka iz Newcastlea u Manchester City za 125 miliona funti, ostao je unutar iste lige. Kada i najveći poslovi kruže unutar nacionalnog prvenstva, postaje jasno da je Engleska sama sebi konkurencija.
Superklubovi izvan Engleske
Naravno, postoje izuzeci. Bayern München, Real Madrid, Barcelona i Paris Saint-Germain i dalje su globalne marke koje privlače pažnju, komercijalne ugovore i osvajaju Ligu prvaka. Ali to su usamljeni vrhovi. Njihove lige kao celine ne prate tempo.
Barcelona je ovog leta po potrošnji završila tek na 80. mestu u Evropi, iza klubova srednje klase iz Lige šampiona. Real Madrid će i dalje uspevati da dovede superzvezde, ali je u okruženju gde velika većina španskih timova mora da prodaje da bi kupila. Bayern je ostao veran nemačkom modelu, racionalnom, ali restriktivnom i praktično je usamljeni kupac u ligi koja uglavnom proizvodi talente za Englesku. PSG je simbol luksuza, ali i on je počeo da gubi igrače u odnosu na Englesku.
Drugim rečima - da, postoje klubovi koji mogu konkurisati Liverpoolu, Arsenalu ili Cityju na terenu. Ali kada se skloni reflektor s jednog ili dva vrha, čitava ligaška struktura ostaje finansijski inferiorna.
Lanci snabdevanja i novi poredak
Još jedan fenomen koji pokazuje asimetriju je "multi-club ownership". Konzorcijumi iz Engleske i SAD koriste manje lige kao "pipeline" za sopstvene gigante. Primer je BlueCo, vlasnik Chelseaja i Strasbourga, koji kupuje mlade talente u Francuskoj i zatim ih prebacuje u London. Ligue 1, umesto da bude konkurentska liga, odavno je već samo inkubator.
Slična dinamika važi i za Holandiju, Portugal ili Belgiju, lige koje su uvek bile razvojne, ali danas to čine još brže i pod kontrolom vlasnika vezanih uz Premier ligu. Dok su u prošlosti Serie A ili La Liga znale da privuku najveće zvezde, sada se i one sve češće nalaze u ulozi "prodajnih" takmičenja.
Prihodi kao koren razlike
Transferni rok samo je simptom. Uzrok leži u prihodima. Premier liga godišnje zarađuje više od sedam milijardi evra, gotovo dvostruko više nego La Liga ili Bundesliga. TV prava prodaju se globalno, na tržištima od Azije do SAD, dok je ostalim ligama horizont gotovo isključivo domaći.
Kad se taj prihod pretoči u platežne kapacitete i kapitalna ulaganja, rezultat je logičan: Engleska dominira svakim rokom. Ostatak Evrope povremeno zadrži poneku zvezdu, ali sistemski zaostaje.
Nova arhitektura evropskog fudbala može se opisati jednostavnom formulom - Premier liga kao jedina prava "liga moći", uz četiri globalna brenda koji izvan nje opstaju zahvaljujući svojoj veličini i tradiciji. "Top 5" kao koncept više nema smisla.
Za analizu tržišta, za praćenje kapitala i predviđanje kretanja igrača, današnja mapa je EPL plus Real, Barça, Bayern i PSG. Sve ostalo su manje ili veće otkupne stanice na putu prema Engleskoj.
Trenutno nema komentara za vest. Ostavite prvi komentar...