Evropa je odahnula. Izbegli su sukob sa predsednikom Sjedinjenih Amerilkih Država (SAD) Donaldom Trumpom, koji je sa osmehom na licu otišao sa samita NATO-a, postigavši istorijski dogovor o povećanju izdvajanja na odbranu na pet odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Prvi Trumpov samit alijanse u njegovom drugom predsedničkom mandatu doveo je konačno do njegovog saglasja sa evropskim kolegama, jer su oni zapravo prihvatili njegov zahtev - da plaćaju više za sopstvenu odbranu kako bi SAD ostale posvećene vođstvu u NATO-u i zaštiti evropskih saveznika.
I dok se mnogi evropski lideri suočavaju sa tim koliko će ih politički koštati pokoravanje Trumpu ili će politički profitirati od suprotstavljanja, evropski komentatori i analitičari ukazuju na to da je protekli samit u Hagu zapravo konačno prihvatanje Evropljana da moraju da se razbude iz atlantističke opuštenosti osigurane američkim nuklearnim kišobranom. A to im je delovalo neverovatno i kao neviđeni skandal pre godinu i po dana kada ih je Trump u predsedničkoj kampanji zaprepastio izjavom da neće braniti evropske saveznike u NATO-u koje nedovoljno izdvajaju na sopstvenu odbranu. Štaviše, da bi podstakao Vladimira Putina da ih napadne.
Iako nikad ranije u američkoj istoriji jedan aktuelni ili bivši predsednik nije pozvao ostale zemlje da napadnu američke saveznike, danas se to čini kao uspešna šok-terapija budući da je Trumpu pošlo za rukom ono što su njegovi prethodnici pokušavali finim diplomatskim rečnikom, ali bezuspešno. Ova napeta priča ima srećan kraj, zadovoljno ocenjuje komentator danskog dnevnog lista Berlingske Tom Jensen, ukazujući na to da je samit NATO-a završen bez veće drame.
Opširnije

Trump: SAD i Iran će razgovarati sledeće nedelje, rat na Bliskom istoku je 'završen'
Predsednik Donald Trump izjavio je da će Sjedinjene Američke Države sledeće nedelje razgovorati sa Iranom, istovremeno ocenjujući da je rat između Izraela i Irana praktično završen nakon američkih vazdušnih udara.
25.06.2025

Zna se ko je 'tata' na Bliskom istoku
Na samitu NATO-a, rat u Ukrajini je bio u senci Donalda Trumpa i sukoba Izraela i Irana.
26.06.2025

NATO usvaja istorijski plan - vojni budžeti rastu na pet odsto BDP-a
Odluka 32 članice Severnoatlantske alijanse doneta na samitu u Hagu predstavlja veliku pobedu za Donalda Trumpa, koji je više puta kritikovao evropske saveznike zbog, kako kaže, nedovoljnog ulaganja u bezbednost.
25.06.2025

Trumpov pritisak transformiše NATO
Amerika razmišlja da povuče deo vojske iz Evrope, a NATO je suočen sa novim izazovima dok se pažnja Vašingtona preusmerava na Aziju i Bliski istok.
24.06.2025
"Trumpovi signali (o Članu 5 Vašingtonskog ugovora o međusobnoj odbrambenoj obavezi) bili su ključno pobijanje pretnje o raspuštanju NATO-a", ističe Jensen i dodaje da, ipak, pitanja o Ukrajini i spremnosti Amerike da podrži ratom razorenu zemlju ostaju bez odgovora. "Ali, na kraju krajeva, ovo je manja briga od one koju smo imali pre ovog samita NATO-a. Čitava Evropa bi sada trebalo da odahne."
Politikolog Linas Kojala za letonski portal 15min ističe da je NATO kao "veliki brod koji upravlja nestabilnim kursom kroz burne vode", dok "američki kapetan ne deluje pouzdano, blago rečeno".
Bloomberg
"Neki na brodu bi želeli da napuste brod, ali nema drugih brodova na vidiku. Čak i kapetan počinje da shvata da nije tako loša ideja držati ruke na kormilu. Tako se ljuljamo, oči su nam pune sumnje - ipak, nekako idemo napred", metaforički objašnjava Kojala.
Međutim, komentator britanskog konzervativnog dnevnog lista The Times Edward Lucas smatra da ostale članice NATO-a ne čine sebi uslugu time što ugađaju svakom Trumpovom hiru. Prema njegovoj oceni, da bi umirile američkog predsednika, one su "skratile agendu, zanemarile Ukrajinu, umanjile pretnju od Rusije, dale prazna obećanja i izbegle hitne odluke".
"Intenzivan fokus na Trumpovo raspoloženje i izbor reči ističe ranjivost alijanse na predsednikov hir. NATO se oslanja na SAD da popune brojne rupe. One uključuju oskudne zalihe municije i rezervnih delova, protivvazdušnu i raketnu odbranu, vatrenu moć dugog dometa i vitalne 'omogućivače' poput obaveštajnih službi i logistike", navodi Lucas i dodaje da je najbolje što se može reći jeste "da ako saveznici smatraju Trumpov pristup zbunjujućim, i Putin će".
Opasno nemačko potčinjavanje
S druge strane, Nemačka pod kancelarom Friedrichom Merzom obećava ogroman preokret u svojoj politici i ogromna ulaganja u odbranu, što je decenijama bio ogroman tabu u Nemačkoj. Štaviše, Merz želi da transformiše Bundesver u "najmoćniju konvencionalnu vojsku u Evropi", što nagoveštava raskid sa fundamentalnim strateškim identitetom koji je Nemačka održavala od 1945. godine, pa čak i posle 2022, kada je zbog ruske invazije na Ukrajinu tadašnji kancelara Olaf Scholz najavio preokret u spoljnoj i bezbednosnoj politici.
Razmere Merzovih planova su zapanjujuće, jer predloženih 400 milijardi evra investicija u odbranu i bezbednost, uključujući plan za povećanje godišnjih izdataka za odbranu na pet odsto BDP-a, predstavljalo bi skoro polovinu saveznog budžeta.

Kolumnista portala Unherd Thomas Fazi ističe da je to "transformacija sa dalekosežnim političkim i društvenim posledicama", te da je posredi "opasna pokornost Nemačke". On ističe da ono što nemačku kampanju ponovnog naoružavanja čini posebno značajnom jeste to što nije ograničena samo na vojnu sferu.
"Merzova vizija je vizija totalne mobilizacije - pristupa 'celog društva' koji nastoji da pripremi ne samo oružane snage, već celu nemačku privredu i civilnu infrastrukturu za sukob sa Rusijom. Mediji, obrazovanje, industrijska politika i civilna odbrana se usklađuju kako bi podržali ovaj novi ratni stav. Neslaganje - bilo političko, novinarsko ili akademsko - sve se više stigmatizuje kao subverzivno ili čak pretnja nacionalnoj bezbednosti", ističe Fazi i dodaje da je u toku većeg dela posleratnog perioda, uprkos Hladnom ratu, nemačka politika bila usmerena na poboljšanje odnosa sa Rusijom, teživši detantu - strategiji angažovanja zasnovanoj na ideji da će međuzavisnost negovati poverenje, smanjiti tenzije i postepeno otvoriti prostor za političko pomirenje. "Ovo je bio nemački konsenzus više od 50 godina – u suštini do ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine - iako je vremenom političko rukovodstvo zemlje, a posebno Angela Merkel, imalo sve veće poteškoće da uravnoteži strateške interese Nemačke sa njenim transatlantskim vezama, usled rastućeg pritiska SAD da destabilizuju Rusiju preko Ukrajine".
I dok pojedini posmatrači u nemačkom naoružavanju i promeni politike vide opasan signal ponovnog bujanja nemačkog nacionalizma i šovinizma, Fazi smatra da su pogrešna mišljenja da Nemačka koristi trenutak da ponovo uspostavi svoju dominaciju na kontinentu.
"Ono čemu svedočimo nije povratak nemačkog nacionalizma, već njegova suprotnost. Politike koje se sada sprovode - od masovnog naoružavanja do eskalacije sukoba sa Rusijom - nisu utemeljene u hladnoj težnji ka nemačkim nacionalnim interesima, već u njihovom negiranju", ističe Fazi i dodaje da su one izraz "političke klase koja je toliko temeljno internacionalizovala atlantsku ideologiju da više ne može da razlikuje nacionalnu strategiju od transatlantske lojalnosti".
U kolumni objavljenoj u Financial Timesu Merz i francuski predsednik Emmanuel Macron su još jednom potvrdili svoju posvećenost transatlantskim odnosima i NATO-u što, ocenjuje Fazi, "i dalje podrazumeva stratešku potčinjenost Evrope Vašingtonu, uprkos njihovim nedavnim retoričkim gestovima ka većoj autonomiji evropske politike".
"U tom smislu se vidi da Merz, iako javno kritikuje Trumpa, zapravo sprovodi Trumpovu viziju: vrši pritisak na Nemačku da drastično poveća vojne izdatke, preuzme vođstvo u ratu u Ukrajini i prekine energetske veze sa Rusijom. Pa ipak, to se predstavlja kao izraz nemačkog i evropskog suvereniteta. Suprotno Merkelinom hrabrom stavu protiv američke invazije na Irak pre 20 godina, Merz je takođe ponudio punu podršku Trumpovom nedavnom napadu na Iran", piše Fazi i ističe da danas problem "nije nemačka ambicija, već nemačka pokornost". "A tragedija je u tome što se ta pokornost predstavlja kao strateška autonomija - mračna parodija suvereniteta u doba ideološke zavisnosti. Ako su nemački lideri nekada razumeli da je mir sa Rusijom u fundamentalnom interesu Nemačke, današnji lideri se ponašaju kao da je stalni sukob uslov odgovornog državničkog vođenja. Taj preokret nije opasan samo za Nemačku, već i za Evropu u celini."
Španija kao uzor
I dok Merz politički rizikuje zbog ogromnog zaduživanja države koju muče veliki ekonomski i socijalni problemi, pojedini komentatori skreću pažnju na to da bi španski premijer Pedro Sanchez mogao da politički kapitalizuje svoje protivljenje Trumpovom zahtevu o pet odsto, uprkos tome što mu je Trump zapretio da će naterati Španiju da "plati dvostruko više".
Španija na odbranu izdvaja 2,1 odsto BDP-a, a zemlje koje izdvajaju znatno manje, poput Belgije i Italije, sada u Španiji vide uzor. Komentator belgijskog lista De Standaard Lieven Sioen podržava protivljenje Španije i kaže da Belgija treba da sledi njen primer u zahtevu za većom akcijom u zaštiti klime.
Pedro Sanchez; Foto: Bloomberg
"Klimatske katastrofe dovode do ratova, a ratovi su klimatske katastrofe. Posle tri godine, rat u Ukrajini ima ugljenični otisak veći od godišnjih emisija zemlje veličine Španije, a da ne pominjemo ogromnu štetu po životnu sredinu. Dakle, ako želimo belgijsko tumačenje zahteva NATO-a, možda ne bi bilo toliko nerealno dodati mere zaštite klimatskih normi od pet odsto", ističe Sioen.
Finski liberalni dnevnik Kauppalehti ističe da je Finska, primer dobrog učenika, obećala da će povećati svoje vojne izdatke na nivo na kom je Trump insistirao, iako je nejasno odakle će novac doći.
"Situacija za zemlje direktno na istočnoj granici je drugačija od one u Španiji, koja je daleko na jugu i već se buni protiv povećanja izdataka za NATO. Mnogo toga treba učiniti kako bi se osiguralo da ostali ne stoje skrštenih ruku dok zemlje na granici sa Rusijom preduzimaju mere za jačanje svojih odbrambenih sposobnosti", ističe uredništvo ovog lista i dodaje da su u toku pandemije kovida zemlje južne Evrope dobile velikodušnu podršku. "Sličan nivo solidarnosti je sada potreban da bi se odgovorilo na rusku pretnju."
S druge strane, komentator francuskog regionalnog dnevnika Ouest France Laurent Marchand ukazuje na fundamentalno pitanje da "postoji opasnost da naoružavamo pojedinačne države dok se pretvaramo da naoružavamo Evropu". Prema njegovoj oceni, to bi značilo da će evropske nacije biti naoružane, ali da i dalje ne bi postojala evropska vojska.
"A to bi bilo suprotno celom posleratnom projektu. Opasnost nije neosnovana i treba je odmah rešiti. Ako brojne zemlje uvedu obaveznu vojnu službu (čak i Nemačka to razmatra), da li to čine da bi prenele osećaj kolektivne evropske odbrane - ili jednostavno da bi branile sopstvene zastave", pita Marchand i ističe da za 15 ili 20 godina kada odluke donete u Hagu postanu stvarnost, biće prekasno da se postavljaju ova pitanja.
Trenutno nema komentara za vest. Ostavite prvi komentar...