Pokret za tradicionalnu arhitekturu menja skandinavske trendove

Pokret poznat kao Arhitektonski ustanak suprotstavlja se skandinavskim trendovima u dizajnu i ponekad uspe da natera arhitekte da odustanu od svoje zamisli.

Tako je 2014. godine norveška arhitektonska firma MAD Arkitektur udarila u zid. Njen modernistički predlog zgrade u staklu na adresi Sandakerveien 58 B/C, u četvrti Torshov u Oslu, odbacile su gradska kancelarija za upravljanje kulturnim nasleđem i komisija za planiranje i izgradnju.

Iz komisije su rekli da je predloženi objekt previsok i da nije u skladu sa susednim zgradama koje su tradicionalnog skandinavskog oblika.

Devet godina kasnije norveški list Aftenposten objavio je da se MAD vratio, ali s potpuno drugačijim predlogom, neuobičajenim za trendove, koji je reflektovao stil okoline.

Za norveški ogranak pokreta na društvenim mrežama Arhitektonski ustanak ta promena je značila još jednu pobedu. Pokret je utemeljen 2014. godine u Švedskoj kao grupa na Facebooku, a u njoj se okupljaju građani koji kritikuju ono što nazivaju "kontinuirano poružnjavanje" razvoja u skandinavskim gradovima i koji se zalažu za povratak klasičnom dizajnu.

Pokret ima sada više od 100 hiljada pratilaca i služi kao platforma za postizanje cilja da javnost, a ne samo birokrate, arhitekte, građevinci i vlasnici imovine, imaju glas u dizajniranju zgrada i prostora.

Slično kao u Norveškoj, iz Švedske dolaze primeri projekata čiji je izvorni moderni dizajn kasnije preobražen u tradicionalni.

Norveški ogranak, utemeljen 2016. godine, sada je najveći i, na primer, uspeo je da niz visokih zgrada sa puno uglova nazvanih Risørholmen završe kao tradicionalne bele kuće sa crvenim krovovima.

Iz kompanije MAD kažu da promene koje su predložili u svom projektu nisu išle za tim da zadovolje pokret građana, već da se pronađe rešenje koje će omogućiti da se nakon toliko godina projekat i realizuje.

Ipak, dodaju da stajalište Arhitektonskog ustanka treba uzeti ozbiljno.

"Ono što gradimo danas bi trebalo da traje što duže i da bismo to postigli moramo graditi na način da se javnosti i korisnicima zgrade sviđaju. Mislim da je važnije nego ikad da zgrade smatraju lepima oni koji nisu arhitekte ili stručnjaci za estetiku. Oni koji su uključeni u pokret treba da imaju glas jer su kao i svi ostali pozvani da imaju osećanja i reakcije o arhitekturi", smatra arhitekta u firmi MAD Kurt Singstad.

Prvobitni predlog zgrade na adresi Sandakerveien 58 B/C u Oslu | Izvor: MAD Arkitektur

Veliki deo objava na društvenim mrežama članova Arhitektonskog ustanka sastoji se u prikazu kako je neka lokacija izgledala pre i kako izgleda nakon rušenja ili rekonstrukcije.

Drugi način borbe je da se postavljaju slike novih tradicionalističkih projekata iz drugih zemalja koji dokazuju da ružne stvari u javnom prostoru nisu svuda slučaj.

Ogranci u Norveškoj, Švedskoj i Finskoj provode godišnje javne ankete kako bi se izabrale najružnije građevine u tim zemljama.

Tako su Munchov muzej u Oslu i Nacionalni muzej dobili "medalje strave" u anketi koja je uključila više od 10 hiljada glasača, što je bio svojevrsni referendum o gradskim naporima da Oslo dobije novu vizuru kao glavni grad kulture.

"Možete reći je li zgrada lepa ili ružna, a ne morate za to biti arhitekta. Reč je o životnom prostoru svih i svako bi trebalo da može imati mišljenje, a da mu se ne rugaju", ističe moderator na društvenim mrežama i bloger Peter Olsson.

Nordijske zemlje su izgradile reputaciju za odvažni modernistički dizajn. Međutim, to što se pojavio Arhitektonski ustanak ne treba videti kao ironiju, smatraju njegovi članovi, jer se ne radi o otporu napretku. Ističu da je to delimično odgovor na brzi urbani razvoj u najvećim gradovima Skandinavije.

Revidirani izgled zgrade na istoj adresi u Oslu | Izvor: MAD Arkitektur

Pokret smatra da su zgrade koje izgledaju kao divovske kutije za cipele ili igračke pogrešno predstavljene kao održivo i ekonomično rešenje za hitne stambene potrebe. Dodaju da je njihova sklonost tradicionalističkom dizajnu nekorektno označena kao konzervativna, otprilike kao da, kako je rekla osnivačica finskog ogranka pokreta Marjo Uotila, ako volite klasičnu arhitekturu želite obući krinolinu.

Neki od kritičara pokreta smatraju da ima površnu retoriku, posebno kada koriste reč 'modernizam' kao jednostavno osuđivanje savremenih stilova, te da je fokusiran na izgled fasada koji dominira u odnosu na ozbiljnija pitanja.

"Mislim da je estetika ključan motivator promene, ali površna estetika kakvu Arhitektonski ustanak propagira nije rasprava koja name je potrebna", rekla je profesorka istorije arhitekture i umetnička kritičarka Ingrid Halland sa univerziteta u Bergenu i Škole za arhitekturu i dizajn iz Osla. Ipak, smatra da veličina i upornost osiguravaju pokretu mesto u debati.

Norveški ogranak vode psiholog Saher Sourori i marketinški stručnjak Erik Holm, a među moderatorima je tehnolog Håkon Wium Lie, koji se pokretu posvećuje uz druge obaveze kao što su uzgoj jabuka i izgradnja orgulja. Deo njegovog zadatka je pretraživanje stare objave sa Facebook stranice grupe na kojoj, kako kaže, ima puno fotografija koje stavljaju frustrirani članovi želeći da izraze gnev zbog zgrada u njihovom komšiluku.

Suosnivač švedskog ogranka Michael Diamant smatra da je važno iskazati strast.

"Ljudi imaju pravo biti da budu ljuti jer ružnoća koju vide je smišljena, a ako se oglasimo smatraju nas konzervativnim. Moramo stvarati puno buke, inače se ništa ne menja", izjavio je Diamant koji radi kao kadrovski menadžer u bolnici.

Bilo to dobro ili loše, predvodnici ogranaka su postali poznati u javnosti.

"Susretnem arhitekte u klubovima ili restoranima koji se okreću kad me ugledaju", kaže Holm.

Pokret je u međuvremenu dobio članove u Nemačkoj, Estoniji, Poljskoj, Holandijij, pa čak i u SAD.

U Norveškoj su uskoro lokalni izbori, a Lie kaže kako su u grupi shvatili da je snaga u brojevima.

"Kontaktiraju sa nama političari koji žele da se sastanemo, pitaju za naše mišljenje ili nas stave u svoje podkaste. Činjenica da oni sada dolaze do nas, a ne da mi moramo da kucamo na njihova vrata, značajna je", ističe Lie.

Olsson, ipak, iznosi kao svoje dostignuće promenu dizajna zgrade u Geteborgu koja je prvo trebalo da bude modernistička da bi nakon njegovog bloga iz 2018. dobila klasičniji izgled.

"Kada sam posetio zgradu neposredno pre njenog završteka, prišao mi je jedan stranac i rekao kako mu se sviđa, dodajući kako se čudi zašto ne grade više takvih zgrada", opisao je Olsson.

Trenutno nema komentara za vest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar