Kad se naftna trgovačka zajednica prošle nedelje okupila u Londonu na svom godišnjem okupljanju International Energy Week, pesimisti su brojčano nadmašili optimiste, verovatno u odnosu tri naprema jedan. Sukobili su se oko ponude. Raspravljali su o potražnji. Ali, pre svega, nadmetali su se za kontrolu narativa na tržištu. Na kraju su pesimisti preovladali - tek neznatno.
Na tržištima sirovina raspoloženje često znači više od brojeva u tablicama. Ibrahim Al-Muhanna, koji je decenijama oblikovao saudijsku komunikaciju kao viši savetnik nekoliko ministara za naftu, u svojim memoarima je napisao da u vremenima krize ili neizvesnosti "sentiment zasenjuje fundamente". Nalazimo se upravo u takvom nestabilnom razdoblju, u kojem malo koji trgovac ima čvrsto uverenje o tome koliko će barela sirove nafte svet proizvoditi do sredine godine. Dovoljno je pogrešno proceniti potencijalni rat ili mirovne pregovore i možete se oprostiti od godišnje dobiti i gubitka.
Već dve godine pesimisti drže mikrofon i ponavljaju očigledno: ponuda nafte znatno nadmašuje potražnju, zbog čega svetske zalihe rastu, iako s niskih nivoa. Prošle godine su svetske zalihe porasle za oko 477 miliona barela, odnosno 1,3 miliona barela dnevno, zahvaljujući većoj proizvodnji u zemljama poput SAD, Brazila i kartela OPEC+, prema podacima Međunarodne agencije za energiju. Problem nije godišnji rast potražnje, koji ostaje zdrav i iznosi oko milion barela dnevno, nego prevelika proizvodnja.
Opširnije
Pregled berzi - strah jača, potop akcija kripto-berzi, zlato raste
Prošla nedelja završila se s pomešanim osećanjima na berzi. Veštačka inteligencija obara cene s njihovih najviših nivoa, a svi pomno prate ko će se sledeći početi povlačiti.
pre 8 sati
OPEC saopštio pad proizvodnje nafte, Kazahstan najzaslužniji za to
Proizvodnja nafte u okviru alijanse OPEC+ znatno je pala prošlog meseca usled gubitaka u Kazahstanu, Venecueli i Iranu, saopštila je ta organizacija.
11.02.2026
Ruskoj ekonomiji stiže zima - prihodi od nafte pali na petogodišnji minimum
Svetski višak sirove nafte spustio je cene i prihode od nafte svuda pa i Ruskoj Federaciji, čiji prihodi od prodaje nafte i gasa su prošle godine pali za oko petinu, najniže u poslednjih pet godina.
04.02.2026
Prema preliminarnim podacima, gomilanje zaliha nastavilo se i početkom 2026, ali pesimisti priznaju da zalihe nisu rasle onoliko koliko se očekivalo, delom zbog poremećaja u snabdevanju. U januaru je svetska proizvodnja pala za više od milion barela nakon što je hladni talas smanjio proizvodnju u SAD i Kanadi, a požar poremetio rad velikog naftnog polja u Kazahstanu.
No, ovde se raspoloženje počinje menjati. Na prošlonedeljnom okupljanju optimisti su istakli da postoje viškovi - i viškovi. Gde se trenutno gomilaju zalihe relativno malo utiče na cene nafte: u kineskim strateškim rezervama, te u senci crnog tržišta za sankcionisane barele iz Rusije i Irana.
Russell Hardy, čelnik ženevskog trgovačkog diva Vitol Group, rekao je učesnicima da vidi "ogromnu količinu" sankcionisanih barela koji ne mogu pronaći kupca. U poslednja dva meseca Rusija je ukrcala oko 40 miliona barela koje nije uspela da proda na tankere. Ti bareli "jednostavno plutaju na otvorenom moru", rekao je Hardy, "čekajući da pronađu kupca".
Dok pesimisti viču: "Zar ne vidite, nafte ima svuda?", optimisti šapuću: "Da li je višak nafte koji nije lako dostupan širem tržištu zaista višak?" - a ti šapati postaju sve glasniji.
Depositphotos
Kina je prošle godine dodala više od 100 miliona barela u svoje strateške rezerve, što čini otprilike četvrtinu globalnog povećanja zaliha. Hoće li se to nastaviti? Mnogi imaju mišljenje, ali teško da iko, osim možda vodećih trgovaca u kineskim državnim kompanijama, to stvarno zna. Ono što je jasno, kako je rekao Alex Grant, šef trgovanja naftom u norveškom Equinoru, jeste da "ako bi oni sutra odlučili da stanu, Bože, svet bi bio preplavljen naftom". To je argument pesimista. Ali čak i ako Kina nastavi da povećava rezerve drugu godinu zaredom, kako optimisti očekuju, milioni barela viška završiće u skladištima bez većeg uticaja na cene brenta, dubaija i west texas intermediatea, glavnih svetskih referentnih nafta.
Drugo pitanje su ruski i iranski bareli - i geopolitika. Tu je sve u rukama američkog predsednika Donalda Trumpa, Vladimira Putina, Volodimira Zelenskog i ajatolaha Alija Hamneija. Geopolitički konsultanti proveli su sedmicu u Londonu nudeći klijentima procene verovatnosti američkog napada na Iran, rata na Bliskom istoku ili mirovnog sporazuma između Moskve i Kijeva. Na kraju, trgovci moraju da donose informirane pretpostavke - zasnovane gotovo isključivo na osećaju.
Optimisti tvrde da će Rusija, a možda i Iran, pre ili kasnije morati da smanji proizvodnju, što bi zategnulo globalno tržište. Bareli koji sada plutaju morem mogli bi ostati neprodati i stoga ne bi trebalo da se računaju kao višak. Pesimisti tvrde suprotno: pre ili kasnije, možda uz znatne popuste, ti će bareli pronaći kupca - najverovatnije u Kini. Ako se geopolitičke napetosti između SAD i Irana ili Rusije i Ukrajine smanje, više nafte moglo bi ući na svetsko tržište, dodatno povećavajući višak. Pesimisti imaju snažan argument: Trump ne voli visoke cene nafte, a ove godine ga čekaju izbori na polovini mandata.
Trenutno je raspoloženje podeljeno: zamah je na strani pesimista, ali geopolitika ide u prilog optimistima. Jasno je da svet proizvodi više nafte nego što je troši. Ključno je da li će taj višak stići tamo gde može uticati na referentne cene. Za sada cene nafte ni ne padaju naglo ni ne rastu snažno. Brent se već šest meseci kreće u rasponu od 60 do 70 dolara, čekajući sledeći okidač koji će prevagnuti. Moja procena? Viškovi će se početi pojavljivati u aprilu i maju u atlantskom bazenu, gde će imati veći uticaj na referentne cene. Za sada pesimisti pobeđuju i u brojevima - i u borbi za percepciju.
Ali optimisti bi mogli prevladati ako im u prilog ide geopolitika sukoba. Raspodela rizika takođe ide u njihovu korist: pri trenutnoj ceni brenta od oko 67 dolara za barel, prostor za pad ograničen je na, recimo, 10 do 15 dolara; no potencijal rasta, ako izbije rat između Irana i SAD, praktično je neograničen - cena bi se mogla udvostručiti na 125 dolara ako stvari na Bliskom istoku krenu ozbiljno po zlu. Biti pesimista nije bez rizika.