Kada je NFL prošle sedmice objavio prodaju manjinskih udela u tri kluba, Giantsima, Patriotsima i 49ersima, vrednosti su premašile sve dosadašnje rekorde u svetu sporta. New York Giantsi, jedan od najstarijih i najstabilnijih brendova američkog sporta, prodali su 10 odsto vlasništva porodici Koch po vrednovanju od 10,3 milijarde dolara, što ih čini najskupljim sportskim klubom na svetu, prenosi Bloomberg. Patriotsi su dostigli vrednost od devet milijardi, a 49ersi 8,6 milijardi dolara.
Sve tri transakcije odobrene su na sastanku vlasnika u Njujorku i označile su novi nivo kapitalizacije NFL-a nakon što je liga prošle godine dozvolila ulaganja privatnog kapitala.
Iako su Giantsi poslednji Super Bowl osvojili pre više od deset godina, njihova vrednost nije opala, naprotiv, gotovo se udvostručila. Ključ je u lokaciji i tržištu: Njujork je najveći medijski i oglašivački prostor na planeti, svetski centar sa 20 miliona stanovnika u širem metropolitanskom području i s najvećim korporativnim bazenom sponzora u SAD. To je ista logika po kojoj Dallas Cowboys, iz velikog i brzorastućeg Teksasa, drže prvo mesto na Forbesovoj listi s procenom od 13 milijardi dolara, iako nisu osvojili titulu još od 1996. godine.
Suprotno tome, manji NFL gradovi poput Sinsinatija ili Džeksonvila, koji beleže natprosečne sportske rezultate, i dalje su među najmanje vrednim franšizama. U američkom sportu već odavno važi pravilo da "poštanski broj vredi više od trofeja".
Isto pravilo važi i u Evropi. Veća urbana područja nude više korporativnog kapitala, sponzora, publike, medijske pažnje i infrastrukture. Frankfurt ima gotovo 800.000 stanovnika, globalne kompanije i finansijski sektor, što Ajntrahtu daje osnovu da unovči svoj brend i nezavisno od sportskih rezultata. Kil i Firt, sa po manje od 250.000 stanovnika, nemaju tu prednost.
Isto bi trebalo da važi i u našem regionu: klub iz Sarajeva ili Zagreba ima znatno veći ekonomski i medijski potencijal od kluba iz Ljubuškog ili Koprivnice. Tržište, a ne tradicija, sve više definiše potencijal rasta i privlačnost investitora. Upravo taj jaz između emotivne i ekonomske vrednosti biće centralna osa evropskog sporta u narednoj deceniji.
Drugi ključni element su stadioni, koji su prerasli u višefunkcionalne nekretninske projekte. Cowboysov AT&T Stadium i 49ersov Levi’s Stadium nisu samo sportske arene, već i kongresni, koncertni i poslovni centri, dok Giantsi već planiraju sličan redizajn MetLife stadiona kako bi dodatno povećali prihod po sedištu i učinili objekat atraktivnijim tokom cele godine.
Treći faktor je sve veći ulazak privatnog kapitala. Nakon što je NFL 2023. godine otvorio vrata institucionalnim investitorima, vrednovanja klubova su eksplodirala. U ligi je sada prisutno više od petnaest investicionih fondova, uključujući Sixth Street Partners, Ares Management i Dynasty Equity. Time je američki sport prešao iz sveta „vlasnika-entuzijasta“ u svet sofisticiranih investitora koji traže skalabilnost, stabilan prinos i predvidiv novčani tok — logiku koja se sve brže širi i na evropske lige.
Njujork je najveći medijski i oglašivački prostor na planeti/Depositphotos
Sličan obrazac sve se jasnije vidi i u evropskom sportu. Klub iz Frankfurta ili Hamburga, velikih poslovnih i medijskih centara Nemačke, ima neuporedivo veći tržišni potencijal od kluba iz Kila ili Firta, čak i ako su ovi manji povremeno sportski uspešniji.
Velike metropole nude publiku, infrastrukturu i komercijalne partnere, dok manji gradovi mogu imati emociju i lokalnu lojalnost, ali retko mogu izgraditi održiv poslovni model bez pristupa većem tržištu.
Tri faktora koja multipliciraju tržišnu snagu
Tri faktora koja danas najviše uvećavaju tržišnu snagu sportskih klubova u SAD, a sve više i u Evropi, jesu ligaški prihodi, infrastruktura i privatni kapital. NFL je centralizovao prodaju TV prava i komercijalnih sponzorstava, ali klubovi iz velikih gradova i dalje ostvaruju znatno veće prihode od lokalnih partnerstava, luksuznih loža i stadionskih kompleksa. Dallas Cowboys i Giantsi, na primer, na lokalnim prihodima godišnje zarađuju i do 400 miliona dolara više od manjih rivala.
Iako su sportski modeli u Evropi tradicionalno drugačiji, isti obrasci počinju da se pojavljuju i na Starom kontinentu. Premijer liga već godinama funkcioniše po američkim principima komercijalne centralizacije i globalne monetizacije, što se jasno vidi u vrednovanjima klubova: Manchester United, Real Madrid i Barselona vrede između pet i šest milijardi dolara, dok najveći iskorak pokazuje Tottenham Hotspur, čiji stadion godišnje ostvaruje više od 200 miliona dolara prihoda od nesportskih događaja, američki model u britanskom formatu. Real Madrid je već daleko odmakao u promeni vlasničkog modela i otvaranju prema spoljnim investitorima.
Trofeji blede, tržišta rastu
Ako su Giantsi danas najskuplji klub na svetu bez sportskog uspeha u poslednjoj deceniji, jasno je da "tržišni premijum" postaje ključna valuta sportskog kapitalizma. U Evropi će taj proces, podstaknut investicijama fondova poput CVC-a, INEOS-a i Red Bulla, još brže ubrzavati. Klubovi koji poseduju moderan stadion, globalnu bazu navijača i pristup velikim metropolama biće dugoročno favoriti kapitala.
Za male klubove i male gradove to znači realan rizik marginalizacije - isto ono što se dogodilo u NFL-u, gde u ligi bez ispadanja tržišna hijerarhija dugoročno postaje jača od sportske. Američki model više nije daleka budućnost, on već menja ekonomiju evropskog sporta.
Giantsi su samo simbol jednog novog poretka u kojem se vrednost kluba više ne meri brojem trofeja već brojem tržišta koja može da monetizuje. Ako su stadioni novi tržni centri, a klubovi globalni medijski brendovi, tada pitanje više nije koliko će trofeja osvojiti Real Madrid ili Bayern već koliko tržišta mogu da osvoje.