text size
U vremenu ubrzanih promena, pritiska na rezultate i sve veće neizvesnosti, poslovni sektor sve češće traži odgovore koji nadilaze klasične edukacije i savetodavne modele. Kako se menjaju potrebe organizacija, koliko su ljudi spremni na razvoj te gde je stvarna granica između tehnologije i ljudskog faktora u učenju i vođenju, za Bloomberg Adriju govori Gojko Rodić, direktor kompanije Alphabet Group.
Koliko se kroz vrijeme mijenjaju potrebe poslovnog sektora za edukacijom i savjetovanjem te koji su danas glavni izazovi?
Prije desetak godina, kompanije su uglavnom tražile treninge prodaje i menadžmenta. Danas mnogo više traže promjenu mindseta, ali i konkretne korake i ponašanja koja treba da dovedu do toga.
Primjetili smo da za sve veći broj kompanija, edukacija više nije samo “vikend trošak”, već investicija u promjenu kulture. I ono što se promijenilo nije forma, nego dubina — danas ne učimo šta da radimo, već zašto tako reagujemo.
Ono što je bitno naglasiti jeste da se ta dubina više ne prenosi kroz duge prezentacije, već kroz “grumenčiće” znanja koji se mogu odmah primijeniti, i kroz one “aha” trenutke koji nas natjeraju da vidimo gdje nam u stvari curi energija, fokus ili rezultat.
Danas imamo i ogromnu prednost: zahvaljujući neuropsihologiji, znamo mnogo više o tome kako ljudi donose odluke. To znanje koristimo i u edukaciji i u savjetovanju — da pomognemo menadžerima i timovima da prepoznaju zašto reaguju kako reaguju, i kako da svjesno mijenjaju obrasce koji im više ne služe.
S obzirom na brzinu promjena i kompleksnost okruženja, danas se više ne traži „trener“ već partner u učenju — neko ko povezuje psihologiju, biznis i iskustvo.
Koliko su naši ljudi ili radnici „coachabilni“ i koliki je procent onih s kojima se ne može raditi?
Ljudi su coachabilni u onoj mjeri u kojoj vjeruju da mogu napredovati. Na Balkanu imamo zanimljiv paradoks: želimo promjenu, ali ne želimo da nas neko mijenja. Rekao bih da sa 80% ljudi možeš raditi ako stvoriš psihološki sigurno okruženje.
Sa onih preostalih 20% možeš pokušati, ali ne treba očekivati čudo.
Neki ljudi ne nose otpor u glavi, nego u egu. I zato volimo da kažemo da edukacija ne treba da počne sa treningom već sa - dijagnozom mindseta.
Zato mi u Alphabet Group-u radimo po jednostavnom principu - ne pokušavamo popraviti ljude nego osloboditi njihovu sposobnost da prepoznaju svoje obrasce.
Da li AI olakšava ili otežava procese u Vašem sektoru? Je li ChatGPT već zamijenio neke edukatore ili konzultante?
Dubokog sam uvjerenja da AI ne može zamijeniti odličnog trenera, već samo razotkriti one koji „čitaju sa slajda“.
Ako je naš posao bio prenošenje informacija, onda tu nema dileme da to mašine mogu mnogo brže, dublje i detaljnije da odrade. Ali, ako je posao bio razumijevanje čovjeka, njegovih izazova i podrška u prevazilaženju istih, prilično sam uvjeren da će za takve trenere itekako biti posla, možda i više nego prije.
AI može razumjeti i objasniti kako ljudi donose odluke, ali samo čovjek može osjetiti kako ih donose i mislim da upravo u toj razlici – između informisanja i suštinskog emocionalnog razumijevanja – leži budućnost trenerskog posla.
Slično je i u konsultantskom poslu. AI može analizirati procese, podatke, napraviti strategije i napisati procjene. Ono za šta nisam siguran da može – razumjeti kontekst, odnose moći u timu ili tihi otpor nekog od članova tima, koji mogu da sruše i najbolje napisanu strategiju.
Nama u Alphabet Group-u AI pomaže da brže analiziramo informacije, da mapiramo obrasce u organizacijskim procesima, da brže kreiramo personalizovane planove razvoja. I sigurno da ćemo ga nastaviti koristiti u tom kontekstu.
Ali prava vrijednost i dalje nastaje u razgovoru, u povjerenju i u onom AHA momentu, kada klijent zastane i kaže: “Sad razumijem šta mi je činiti.
.webp){kind=icon}
