Bilo je verovatno da će Mojtaba Khamenei postati novi vrhovni vođa od samog dana kada su američko-izraelski vazdušni napadi ubili njegovog oca. Ali njegovo je imenovanje postalo neizbežno u trenutku u kojem je Donald Trump rekao da bi on bio "neprihvatljiv" izbor za SAD, koji se u Iranu naziva "Velikim Sotonom".
Trumpov potpuno promašeni zahtev samo je još jedan dokaz u nizu koji potvrđuje da američki predsednik duboko ne razume svoje protivnike u Teheranu. Njegova nemogućnost da "upozna svog neprijatelja", kao što savetuje drevno kinesko Umeće ratovanja, sada bi mogla ozbiljno ugroziti budućnost svetske ekonomije.
Teško je zamisliti scenario u kojem bi Mojtabin uspon bio dobar ishod za najnoviji američki rat na Bliskom istoku ili za Irance. Njegov izbor za vrhovnog vođu predstavlja konsolidaciju vlasti. Time je bilo kakav prelaz prema manje konfliktnom Iranu, a kamoli sekularnoj demokratiji, postao još manje verovatan nego pre.
Mojtaba Khamenei je klerik i politički tvrdolinijaš koji ima još dublje veze sa Korpusom islamske revolucionarne garde (IRGC) od svog oca. I njegov prethodnik i IRGC imaju ogromna poslovna carstva, a Mojtaba je bio jedan od glavnih korisnika tog sistema, izgradivši pritom ogroman portfelj nekretnina u inostranstvu od prihoda. Dakle, sprega ideološke povezanosti, vojne snage i finansijske kontrole koja je bila tajna opstanka ovog inače nesposobnog režima ostaje netaknuta.
Može li Iran izdržati američke napade
Sudeći prema Trumpovim rečima, stvar je već rešena. "Iran je navodno nekakva velika i silna zemlja, ali pošteno smo ih izudarali", rekao je na skupu Republikanaca prošlog ponedeljka. "Ne znam kada će napokon kapitulirati. Trebali su to učiniti pre dva dana, zar ne? Više im ništa nije ostalo."
Pa ipak, čini se da im je ostalo još podosta toga. Da bi Iranci "pobedili" u ovom ratu, sada samo treba da ga prežive. A da bi to postigli, moraju ostati složni, što im zasad polazi za rukom. Njihova je strategija sada očita: izmoriti Trumpa nanošenjem štete američkim saveznicima i globalnom energetskom tržištu. Iz njihove perspektive, pobeda je još uvek dostižna.
Bez kristalne kugle nemoguće je reći mogu li IRGC i druge institucije Islamske Republike izdržati napade američkih i izraelskih aviona i projektila, a da pritom zadrže sposobnost uzvraćanja udarca, gušenja protesta i upravljanja državom ako se sukobi nastave nedeljama ili mesecima. Ne možemo reći ni koliko će dugo Mojtaba Khamenei poživeti s obzirom na to kako Izrael iz vazduha cilja iranske političke i bezbednosne lidere. Međutim, jasno je da Trump nije uspeo shvatiti njihova pravila igre.
Prvi dokaz bio je sam trenutak u kojem je osigurao uspon novog vrhovnog vođe kojeg nije želeo. Drugi dokaz došao je od Trumpovog prijatelja i izaslanika Steva Witkoffa nedelju dana pre početka sukoba. Witkoff je za Fox News izjavio da se predsednik pitao zašto Iranci nisu popustili pred njegovim zahtevima s obzirom na arsenal koji je pripremio za napad. U ponedeljak se Trump ponovo iznenadio što se još nisu predali.
Umeće ratovanja, odnosno pregovaranja
Trump mnogo toga zna o pregovaračkoj moći. Celi je život procenjivao kada ima dovoljno uticaja kako bi prevladao u poslovnom dogovoru, a kada su u pitanju novac ili nekretnine, to mu je verovatno bilo sasvim dovoljno. No, rat je drugačija priča - u sukobima između država, poluge moći mogu biti asimetrične.
Takvo smo nerazumevanje već videli u Trumpovom okršaju s ukrajinskim predsednikom Volodimirom Zelenskim u Beloj kući, kada je uporno ponavljao da Ukrajina nema nikakve adute u ratu s Rusijom. Reč je o istoj zemlji koja je tada već tri duge godine pružala otpor znatno jačem protivniku, što i dan danas čini. Očito je imala neke adute. Naprotiv, Trump sada od Zelenskog traži da mu ustupi neke od njih radi obaranja iranskih dronova u Persijskom zalivu.
Trump nije prvi američki predsednik koji pravi istu grešku. Drugi su je činili u Vijetnamu, Avganistanu i Iraku. Hamas je i dalje prisutan i naoružan u Gazi, uprkos svoj izraelskoj nemilosrdnosti i vojnoj moći. Ruski predsednik Vladimir Putin napravio je istu grešku epskih razmera kada je 2022. godine poslao svoje trupe da zauzmu Kijev sa zalihama za samo nedelju dana.
Asimetrija je lekcija koju su sami Iranci naučili na teži način tokom rata s Irakom od 1980. do 1988. godine, koji su tada podržavale Sjedinjene Američke Države. Taj je sukob završio pat-pozicijom, uprkos tome što je Iran imao gotovo trostruko više stanovnika. Način na koji Islamska Republika od tada razvija svoje bezbednosne snage temelji se na zaključku da se nikada više ne sme boriti u takvom izravnom konvencionalnom ratu.
To je jedan od razloga zašto se resursi nemilice troše na IRGC i elitne jedinice Al-Kuds, umesto na redovnu vojsku (Arteš). Zato je izgrađen i arsenal projektila umesto ratnih aviona koji bi parirali SAD i Izraelu. Iz istog je razloga Iran postao pionir u masovnoj proizvodnji jurišnih dronova, odlučio se za glisere kao udarnu pomorsku silu te razvio i naoružao savezničke paravojne formacije širom regije, kao i "spavače" širom sveta.
Drugim rečima, Iran se za ovu borbu priprema još od 1988. godine. Iranci su očekivali da će biti nadjačani u vazduhu. Predvideli su udare na sam vrh vlasti te su unapred pripremili planove za decentralizaciju i nasleđivanje. Malo je verovatno da će se takav režim srušiti ili raskoliti. Iran je spreman za dugotrajan rat.
Trump sada mora odlučiti je li i on spreman. Može li mesecima podneti inflacioni uticaj cene nafte od preko 100 dolara ako bude potrebno? Ili gnev saveznika u Persijskom zalivu dok iranski dronovi uništavaju njihovu energetsku i turističku infrastrukturu? Šta je sa iscrpljivanjem zaliha ključne municije koje bi godinama moglo ograničavati američke bezbednosne izbore? Ako je odgovor ne, sada mu je vreme da proglasi pobedu i pronađe izlaznu strategiju. Možda je upravo to i pokušao učiniti u ponedeljak svojim hvalisanjem i proglašavanjem da je rat pri kraju. Ipak, istovremeno je poručio da SAD neće popustiti "dok neprijatelj ne bude potpuno i odlučno poražen". To bi moglo potrajati.
Ako je Trump zaista spreman da učini sve što je potrebno da uništi Islamsku Republiku, mora bolje upoznati svog neprijatelja i pripremiti se na borbu protiv IRGC-a na njihovom terenu, a to podrazumeva sve od glisera do terorističkih napada.