text size
Otkako su američke specijalne snage u januaru zarobile predsednika Venecuele Nicolása Madura, a narednog meseca pokrenule napad na Iran, Vašington upozorava da bi Kuba mogla da bude sledeća. Pod ekonomskom blokadom koju su nametnule SAD, ostrvo tokom 2026. gotovo da nije dobijalo gorivo.
U avgustu, nakon četvrtog kolapsa elektroenergetske mreže za manje od mesec dana, ministar spoljnih poslova Bruno Rodríguez rekao je da Kuba osam meseci nije primila nijedan tanker sa gorivom i američke sankcije nazvao "genocidnim".
Američki predsednik Donald Trump i državni sekretar Marco Rubio više puta su poručili da je cilj sve snažnijeg ekonomskog pritiska promena režima na komunističkom ostrvu. Ako to ne uspe, nagovestili su da bi mogli da pribegnu sili. Dok Trump tvrdi da će Kuba pasti "prilično brzo", rukovodstvo zemlje ostaje prkosno.
Opširnije
Državni kapitalizam ponovo je u modi. To nije dobro
Sve više država širom sveta preuzima vlasničke udele u privatnim kompanijama ili ih nacionalizuje pod izgovorom zaštite nacionalne bezbednosti, industrije i potrošača.
27.07.2026
Ne nasedajte na Zuckerbergovu predstavu o 'dobrom momku AI-ja'
Zuckerberg Metu predstavlja kao kompaniju koja AI razvija prvenstveno za ljude, ali kolumnista Bloomberga dovodi u pitanje tu tvrdnju, podsećajući na promene Metinog pristupa otvorenim i zatvorenim AI modelima.
14.08.2026
Trump ponovo pojačava ekonomski pritisak na "ukorenjeni" iranski režim
Administracija Donalda Trumpa ponovo se kladi na to da će snažan ekonomski pritisak završiti posao.
13.08.2026
Iran može da izdrži rat, ali dugoročno teško može da pobedi
Uprkos smirivanju napetosti, dugoročniji sporazum između Irana i SAD ostaje van domašaja.
11.08.2026
"Vašington pokušava da našu naciju baci na kolena glađu i beznađem", rekao je kubanski predsednik Miguel Díaz-Canel u govoru 10. avgusta. "Ali više od šest decenija pokazujemo da o našem dostojanstvu nema pregovora", dodao je.
Kako SAD vrše pritisak na Kubu
SAD drže Kubu pod ekonomskim embargom još od 1962. godine i administracije Johna F. Kennedyja. Iako su ograničenja trgovine i poslovanja pooštravana ili ublažavana u zavisnosti od političkih odnosa, kubanske vlasti već dugo za urušavanje ekonomije krive el bloqueo, odnosno američku blokadu.
Početkom 2026, Vašington je prekinuo isporuke venecuelanske nafte Kubi i zapretio kaznenim carinama svakoj zemlji koja ostrvu bude isporučivala naftu. Kao rezultat toga, Kuba je 2026. primila samo jednu pošiljku s oko 730.000 barela.
SAD su u junu uvele sankcije Díazu-Canelu i članovima njegove porodice. Na sve dužoj listi kubanskih pojedinaca i organizacija koje je Vašington sankcionisao ove godine nalaze se i Gaesa, poslovni konglomerat pod kontrolom vojske koji upravlja velikim delom kubanske privrede, zatim Ministarstvo turizma, najveći akter u turističkom sektoru posle Gaese, potom Unión Cuba-Petróleo, državna kompanija za naftu i gas, kao i grupa visokih vojnih zvaničnika.
Kao još jedan znak eskalacije tenzija, SAD su u maju optužile bivšeg predsednika Raúla Castra (94) za ubistvo. Optužbe se odnose na njegovu ulogu u obaranju dva civilna aviona 1996, kojima je upravljala organizacija kubanskih emigranata Brothers to the Rescue, sa sedištem na Floridi. Avioni Cessna oboreni su van kubanskog vazdušnog prostora, pri čemu su poginule četiri osobe, prema podacima Međunarodne organizacije civilnog vazduhoplovstva. Castro je u to vreme bio ministar odbrane.
Kuba već dugo tvrdi da je Brothers to the Rescue više puta kršio njen vazdušni prostor i da je grupa bila upozorena da se tog dana ne približava ostrvu. Optužnica protiv Castra posebno je značajna. Trumpova administracija je krivičnu optužnicu protiv Madura zbog trgovine drogom koristila kao deo obrazloženja za njegovo zarobljavanje početkom januara.
Koliko je Kuba blizu potpunog kolapsa
Kubanska ekonomija bila je slaba mnogo pre nego što je Trump počeo da pojačava pritisak, ali sada je u slobodnom padu.
Znaci krize vidljivi su širom zemlje. Nestašica goriva dodatno pogoršava probleme već dotrajale elektroenergetske mreže. Oko 9,4 miliona stanovnika Kube suočava se sa ponovnim nestancima struje, uključujući četiri za manje od 30 dana ovog leta.
Snabdevanje benzinom je ograničeno, turistički kompleksi se zatvaraju, a vlasti su obavestile avio-kompanije da neće moći da im obezbede gorivo. Brojne strane kompanije napustile su Kubu.
Na društvenim mrežama pojavili su se izveštaji o sporadičnim protestima u Havani i njenoj okolini. U martu su demonstranti u gradu Morón gađali kamenjem i zapalili lokalno sedište Komunističke partije.
Ujedinjene nacije saopštile su da američka blokada isporuka goriva sprečava vlasti da dostavljaju hranu najugroženijim građanima i gura zemlju ka humanitarnoj krizi. Kina, Brazil, Meksiko i druge zemlje šalju ili su obećale da će poslati hranu i humanitarnu pomoć. Međutim, bez većih isporuka goriva neizvesno je koliko dugo kubanska vlada može da opstane.
Šta bi Trumpova administracija dobila padom kubanske vlade
Američke administracije decenijama pokušavaju da sruše ili primoraju na promene komunistički režim u Havani, koji traje već 67 godina. Ipak, malo koji američki predsednik je pritiskao Kubu kao Trump.
Veliki deo ove politike pokreće Rubio, koji je rođen na Floridi u porodici kubanskih roditelja. Amerikanci kubanskog porekla su uticajan birački blok na jugu Floride, a ta zajednica već dugo zagovara pad režima. Ako bi Rubio odigrao ključnu ulogu u tome, mogao bi da ojača svoju poziciju kao jedan od favorita Republikanske stranke na budućim izborima.
Istovremeno, u Vašingtonu se Kuba posmatra kao uporište Kine, Rusije, Irana i drugih američkih protivnika praktično na pragu Floride. Deo američkih zvaničnika smatra da bi promena režima mogla da oslabi njihov uticaj u regionu.
Marco Rubio / Bloomberg
Koji su rizici za SAD
Niz kriza tokom prethodnih decenija pokrenuo je talase kubanskih migranata ka SAD. Tokom 1980. više od 125.000 Kubanaca stiglo je na Floridu za samo nekoliko meseci u okviru egzodusa poznatog kao Mariel boatlift.
Aktuelni egzodus s ostrva, koji je počeo tokom pandemije kovida 19 i ubrzo premašio razmere Mariela, ne posustaje. Kuba je od 2020. izgubila više od 2,75 miliona stanovnika, prema rečima Juana Carlosa Albizu-Camposa, demografu iz Havane.
Potpuni kolaps kubanske vlade mogao bi da pokrene još veći migracioni talas i izazove humanitarnu krizu na manje od 100 milja, odnosno oko 160 kilometara, od Floride.
Propala kubanska država mogla bi da destabilizuje i druge delove Kariba i Latinske Amerike. Takođe je neizvesno kako bi Kina i Rusija reagovale na pad jednog od svojih najdugovečnijih ideoloških saveznika na zapadnoj hemisferi.
Šta znamo o pregovorima
Nakon višemesečnih glasina i informacija koje su stizale iz SAD, kubanska vlada je u martu priznala da se pregovori vode. Američki zvaničnici razgovarali su sa nekoliko kubanskih predstavnika, među kojima je Raúl Guillermo Rodríguez Castro, unuk Raúla Castra. Smatra se da Rodríguez Castro ima bliske veze sa Gaesom.
Direktor američke Centralne obaveštajne agencije (CIA) John Ratcliffe posetio je ostrvo 14. maja radi razgovora sa visokim kubanskim zvaničnicima.
Kuba je preduzela i nekoliko koraka kako bi ublažila pritisak Vašingtona, uključujući oslobađanje pojedinih političkih zatvorenika i najave većeg otvaranja ekonomije.
U junu je zemlja odobrila širok paket od 176 tržišnih reformi. Vlasti su, između ostalog, dozvolile privatnim kompanijama da se bave sa još 46 delatnosti, dok će ograničenja za dodatnih 35 biti ublažena. Vlada je takođe najavila veće otvaranje prema stranim investitorima i postepeno ukidanje većine kontrola cena.
Rubio je, međutim, ocenio da promene ne idu dovoljno daleko i poručio da su svi predlozi bespredmetni dok Kuba ne dovede "nove ljude na vlast". Stejt Department je reforme nazvao "odavno potrebnim i, na kraju, površnim signalima".